Hrvatski akademici, inženjeri i izumitelji u stranom svijetu 1.dio
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 24 Ožujak 2017 19:05
Ivan Vučetić
Izumitelj daktiloskopije (identifikacije pomoću otiska prsta), Ivan Vučetić, rođen je na otoku Hvaru 1858. godine. Poslie odsluženja vojne obveze u austrougarskoj ratnoj mornarici,1882. godine emigrirao je u Argentinu. Četiri godine kasnije, po primitku argentinskog državljanstva, kada je promijenio ime u Juan Vucetich, primljen u policijsku službu u Središnji ured policije u La Plati, provincija Buenos Aires.
1891. godine Vučetić je formirao Registar ikonofalangometrije, gdje je pod rednim brojem jedan naveden Julio Torres kojega je daktiloskopirao na tzv. fišu (karton). Time je osnovana prva desetoprstna zbirka.
Primijenivši svoju metodu identifikacije 1892. u praksi, riješio je prvi slučaj ubojstva poznat kao slučaj “Francisca Rojas”.
Francisca Rojas je nožem usmrtila dvoje svoje djece, a zločin je pokušala prebaciti na svoga bivšeg ljubavnika.
Ali Vučetić je na mjestu zločina odkrio njezin krvavi otisak prsta i time dokazao da je ona bila ubojica svoje djece.
Ivan Vučetić je izdao brojna djela vezana uz daktiloskopiju, a njegov sistem klasifikacije otisaka prstiju usvojili su Brazil, Čile, Urugvaj, kasnije i cijela Južna Amerika, a još malo kasnije i čitav sviet.
Ali, kako je to slučaj sa skoro svim poznatim hrvatskim izumiteljima, naučenjacima, ratnicima i drugim zaslužnim ljudima, Vučetićev izum, kada ga radi nepobitnih dokaza, ne mogu pripisati sebi, niti zanijekati, naši “prijatelji” Britanci, Francuzi, Amerikanci i drugi, pokušavaju ga prikazati kao nekakvo nadovezivanje na izume nekog od njihovih izumitelja.
Tako, ako u raznim zapisima, knjigama, internetu itd. potražite informacije o ovom izumu naći ćete da je Vučetić došao na ovu ideju “nakon što je proučio radove nekih antropologa; Francuza Alphonsa Bertilliona i Darvinovog rođaka Engleza Francisa Galtona itd.
Bertillionova “identifikacija” sastojala se od mjerenja glave i drugih dielova tiela, a Galton jest piso o otiscima prsta kao načinu identifikacije, ali nije znao kako ideju provesti u djelo.
Vučetić je 1904. izdao knjigu “Dactiloscopia Comparada” (Komparativna daktiloskopija”. Putovao je po svietu na razne konferencije, u Kinu i Indiju itd.
Umro je u Argentini 1925. godine.
U njegovu čast, policijska akademija u La Plati nosi njegovo ime “Escuela de Policia Juan Vucetich”.
U njegovom rodnom mjestu Hvaru stoji njegovo poprsje, a Centar za kriminalistička vještačenja u Zagrebu nosi njegovo ime.
Vučetićev sistem identifikacije prvi put je u Americi primljen kao pouzdano sredstvo za identifikaciju 21. prosinca 1911. godine. Vrhovni sud države Illinois potvrdio je smrtnu osudu Thomasa Jenkinsa koji se žalio da je od nižega suda osuđen na temelju upitne nove tehnologije (otiska prsta). Jenkins je obješen 1912. godine.
JACOB “JAKE” MATIJEVIĆ
Dr. Jakob Richard Matijević, isto poznat kao Jake Matijevic, matematičar i inženjer, bio je sin prve generacije hrvatskih doseljenika u Ameriku.
Rođen je u Ćikagu 3. studenog 1947. godine.
Srednju školu završio je u Mount Carmel High School, 1969. na Illinois Institute of Technology postigao je prvi akademski stupanj u matematici, a 1973. Ph.D. u matematicina ćikaškom sveučilištu.
Matijević je 1981. počeo raditi kao kontrolni inženjer u Jet Propulsion Laboratory u Pasadeni, Kalifornia. Kasnije, 1986. radio je na polju telerobotike, a 1992. na planiranju rovera “Sojourner”. Ovaj rover na Mars je 1996. dopremljen raketom “Pathfinder”. “Spirit” i “Opportunity” počeli su s iztraživanjem na Marsu 2004. godine
Kao glavni inženjer u Laboratoriju projekta za znanost o Marsu (Mars Science Laboratory Project), Matijević je odigrao glavnu ulogu u skiciranju i proizvodnji nekoliko modela šesto-kotačnog robot-vozila “rover”, koje će biti rabljeno u iztraživanju površine Marsa. Među ovim modelima bili su; “Sojourner”, “Spirit”, “Opportunity” i “Curiosity”. Curiosity se spustio na Mars 6. kolovoza 2012. godine
Na žalost, njegov genijalni izumitelj Jakob Matijević preminuo je dva tjedna kasnije, 20. kolovoza 2012. godine.
Iz zahvalnosti za njegov veliki doprinos, poslie njegove smrti NASA (The National Aeronautics and Space Administration) je jedanom briegu na Marsu dala ime “Matijevic Hill” (Matijević brieg), a jedan kamen dobio je ime “Jake Matijevic”
Kamen na Marsu koji nosi ime “Jake Matijevic”
VIKTOR GRGURINOVIĆ
Viktor Grgurinović rođen je u mjestu Aberdeen u državi Washington 26. studenog 1924. godine. Njegovi roditelji bili su prva generacija doseljenih Hrvata.
Bio je jedan od glavnih inovatora i član grupe koja je utemeljila jednu od najvećih tvornica semikonduktora u jednom predjelu u Sjevernoj Kaliforniji, danas poznatom kao “Silicon Valley”.
Taj naziv nastao je radi velikog broja inovatora i proizvođača silikon čipsa na tom prostoru. Taj Valley (dolina) danas je dom najvećih svietskih high-tech korporacija uključivši i 39 glavnih ureda firmi Fortune 1000 i tisuće drugih novih kompanija.
U Silicon Valley ulaže se trećina čitavoga američkog investicijskog kapitala, što je pomoglo da ovaj mega-kompleks postane središte i novi ekosustav za hi-tech inovaciju i znanstveni razvoj. Tu su, uz mnogo ostaloga, proizvedeni mikroprocesor i mikrokomputer. Danad u Silicon Valley-u radi više od 250.000 specijalista u tehnologiji informatike.
Viktorovi roditelji bili su Hrvati i njegovo pravo ime bilo je Viktor Grgurinović.
Za vrieme 2. svj rata Viktor je služio u američkoj ratnoj mornarici i, kako bi za vrieme dnevnoga prozivanja “roll call”, njegovo prezime bilo Amerikancima lakše za izgovoriti on ga je službeno dao promieniti u “Ginrich”.
Viktor je 1950. magistrirao na sveučilištu Washington, a 1953. podtigao je Ph.D. na sveučilištu Stanford.
Najprije je radio kao iztraživač u SRI International u Shockley Semiconductor Laboratory of Beckman Instruments. Tu firmu je napustio i sa sedmoricom drugih nezadovoljnih suradnika osnovao glasovitu firmu Fairchild Semiconductor Corporation.
Među fizičarima, matematičarima i matalurgistima u toj grupi, Viktor je bio jedini elekto-inženjer. Fairchild je postala jedna od najuspješnijih i najpoznatijih firmi u Americi i svietu.
Kao superaktivna osoba, koja uvijek traži nove horizonte, Viktor je 1968. napustio Fairchild i, dok je na sveučilištu Berkeley predavao elektro-inženjering, počeo se baviti studiranjem znanosti o komputerima. Kasnije je predavao i na sveučilištu Stamford, a 1975. izdao je priručnik “Introduction to Integrated Circuits”.
Tri godine kasnije, 1978. postavljen je za glavnog šefa (Chief executive officer) kompanije Indentronics, u kojoj su izrađeni Radio-frequency identification Systems, koji se danas širom svieta rabe u raznim privjescima i aparatima za suzbijanje krađe robe u trgovinama i drugdje.
Opet kasnije, 1993. su-osnovao je firmu “Arkos Design” koja izrađuje emulatore.
Emulator može biti software ili hardware koja omogućava jednon kumputer sustavu, zvanom “host” (domaćin), da se ponaša kao drugi komputer zvani “guest” (gost).
Emulator tipično omogućava “domaćinu” uporabu periferijskih sprava određenih za “gosta”. Emulacija se uglavnom odnosi na sposobnost jednog komputer programa da imitira drugi program ili spravu.
Arkos Design je kasnije prodan firmi Synopsys.
Viktor Grgurinović, a.k.a. “Victor Henry Grinich”, umro je 4. studenog 2000. godine u mjestu Mountain View u kaliforniji.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
