Umjesto kazne sudac američkom ratnom veteranu daje 50 dolara
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 15 Travanj 2020 08:00
U jednoj epizodi sudskih parnica “Caught in Providence”, koje se emitiraju na nekim američkim Tv kanalima, 93 godine stari veteran 2. svj. rata Nikolas Manzo našao se pred tim sudom u gradu Providence, država Rhode Island, radi prekršaja prometnog zakona za vrieme vožnje automobilom.
Kad mu je sudac Frank Caprio pročitao obtužbu i upitao sjeća li se on toga, stari ratnik, vrlo liepog očinskog izgleda, s liepom podpuno bielom kosom i vidljivo umno i fizički zdrav, odgovorio je da prizna da je pogriešio i da se uobće ne namjerava braniti, ali želi napomenuti da je to prvi prekršaj koji je učinio u 72 godine odkada vozi automobil. Sudac je smiješeći se upitao: “Stvarno? “Da,” odgovorio je stari veteran, “možete pregledati moj rekord.” “Pregledat ću ga,” odgovorio je sudac i natsavio: “Gospodine Manzo, mogu li vas nešto upitati? Vi ste star 93 godine?” Bez imalo oklievanja stari veteran je odgovorio: “Da.” I ja sam ratni veteran 2. Svj rata.” Na pitanje sudca gdje je služio ponosni veteran odgovara: “U mornarici, 29 mjeseci. Mogu li vam to malo podrobnije opisati?” “Naravno”, odgovorio je sudac. I stari veteran nastavi:
“Kako sam bio premlad da me se primi u vojsku, bio sam star 16 godina, krivotvorio sam svoje dokumente u kojima sam napisao da sam star 17. godina i sve je prošlo u redu. Ali nakon dva tjedna mornarička policija je pronašla da sam krivotvorio svoj krstni list, uhitila me i poslala kući. Nu drugi put, na moj 17. rođendan primljen sam u Ratnu mornaricu. Bio sam na velikom brodu, bojmom brodu i sudjelovao u svim bitkama na Pacifiku. U tih 29 mjeseci nisam se vraćao kući, ali na koncu sam se kako vidite vratio.” Sudac mu na to reče: “Ja sam već unapried donio odluku da ovu tužbu protiv vas odbacim. Vi ste kao 16godičnji dječak krivotvorili svoje dokumente kako bi pošli u rat za svoju zemlju? Mnogi ljudi mi šalju noovčanu pomoć za naše ratne veterane. Imam ovdje ćek od 50 dolara koji mi je poslao neki čovjek za pomoć veteranima ratne mornarice. Njegov otac je bio veteran ratne mornarice. Vi ste veteran ratne mornarice za vrieme 2. svj rata i ja ću ovaj ćek dati vama.
Nu opišite mi malo vaš ratni put.”
“Bio sam u mnogo, mnogo bitaka. Vidio sam strašne prizore. Najgori je bio onaj na otoku Iwo Jima. U toj bitci izgubili smo više marinaca nego u ijednoj drugoj bitci, osim možda one u Bitci za izbočinu (Battle of the Bulge). Ne možete vjerovati. To je bilo strašno. Bio sam u svakoj bitci na Pacifiku, ali ova je bila najgora.” “I vi ste bili tamo?”, upitao je sudac. “Da, ja sam bio tamo. Bio sam u svim bitkama na Pacifiku. Bio sam u svakoj bitci od 1943. do 1945., nisam promašio nijednu”, odgovorio je stari ratnik.
“Vi ste ona naša najslavnija generacija,” nastavio je sudac. “Znači, vi ste kao šesnaestgodišnji dječak krivotvorili svoje dokumenta jer ste htjeli ići u borbu za svoju zemlju?. “Da.” Odgovorio je veteran. Bio sam uhvaćen i poslan kući, a onda sam se opet točno na moj 17. rođendan prijavio i bio primljen u mornaricu i poslan na Pacifik. Moj otac je bio imigrant, on je u ovu zemlju došao kad je bio star 18 godina. U to doba vremena su bila težka, bio je 1. svj. rat. Nije mogao naći nikakav posao pa je otišao u vojsku, u rat, gdje je proveo 18 mjeseci. Preživio je i vratio se natrag.”
“Vašoj obitelji bi trebalo podići spomenik…”, rekao je na to sudac. “Vi i vaš otac borili ste se za ovu zemlju…” “Ne samo mi, nego i svi moji rođaci, strici i ujaci”, prekinuo ga je veteran.
“Znači, vi, vaš otac, vaši stričevi i rođaci borilii ste se za ovu našu zemlju. Ne mogu vam biti dosta zahvalan”, završio je sudac.
Od završetka rata za nezavisnost 1783., nijedan američki vojnik nije ratovao na tlu svoje zemlje. Ni jedan od ratova u kojma će Amerika od tada sudjelovati biti će vođeni daleko od američkoga tla i ne može se smatrati obrambenim ili oslobodilačkim ratom. Većina njih su bili tzv. strateški, u biti osvajački ratovi. Neke, kao napr. one u Koreji i Vietnamu Amerika je navodno vodila radi suzbijanja širenja ruskoga i kineskoga komunizma, koje su baš Amerikanci spasili 1945. i 1950. spasili od sigurne propasti. Nu bez obzira na sve to svi američki sudci, kao i sudac Frank Caprio, američke ratne veterane smatraju najslavnijom i najzaslužnijom generacijom svoga naroda.
I ne samo to. Oba ova američka iskrena domoljuba, sudac i veteran, potomci su imigranata koji su nedavno doselili u ovu zemlju. Ne znam za sudca, ali veteran je, kako je sam izjavio, prva generacija rođena u Americi. Njegov otac, njegovi strici, ujacii drugi rođaci su kao nvodošli imigranti išli u rat braniti zemlju u koju došli tražiti bolji život. U redu, oni su kako on kaže, išli u vojsku jer nije bilo drugoga posla, ali on je već kao prva generacija rođena u toj zemlji kao16godišnji dječak bio podpuno odan zemlji u kojoj je rođen i bio spreman za nju umrieti.
A kako se u ovoj današnjoj Hrvatskoj sudci ponašaju prema hrvatskim veteranima braniteljima koji su na svojoj grudi prolievali svoju krv braneći je od tuđinske agresije i domaćih izdajnika? One iz predprošloga rata proglašavaju zločincima a ove iz prošloga kad god mogu osuđuju na dugogodišnje robije.
Kako se prema toj zemlji i narodu ponašala (i ponaša) većina potomaka imigranata čije je gladne predke prije nekoliko stoljeća jedan drugi osvajač doveo na opustošene hrvatske prostore? Svakako, među te ne ubrajam one koji su poput Peđe Mišića, braće Gagića i tisuća drugih poštenih ljudi častno branili svoju domovinu Hrvatsku.
Ali, tko može Ameriku uzpoređivati s ovom Novom Narodnom Republikom Hrvatskom? Američka konstitucija i pravosuđe nisu utemeljeni na nekakvim jugoboljševičkim zavnohima i antifašizmima. U Americi nema nikakvih privilegiranih narodnih manjina. Svatko tko je rođen u Americi je Amerikanac, samo i jedino Amerikanac, bez obzira na njegovo podrietlo, vjeru i bilo što drugo.Svi imaju ista prava, ali i iste dužnosti prema zemlji koja ih hrani. Jao si ga onome američkom građaninu koji bi se usudio napadati i blatiti njezine ratne heroje.
Za Dom Sptremni!
Zvonimir R. Došen
