Zvonimir R. Došen: Hoće li Amerika postati‘zemlja proleterska’?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 13 Studeni 2020 13:04
“Ovo je post-religijska faza poviesti. Zapad će biti grob Boga! Sadašnje kapitalističke veze kršćanstva vežu ga s lešem a ne s nekim živim Bogom!” - Rekao je prije više od 50 godina glavni komunistički teoretičar u Americi Her-bert Aptheker.
Prije pedeset godina utemeljitelj i dugogodišnji šef FBI-a J. Edgar Hoover upozorio je američku javnost na opasnost od komunizma: “Prije nekoliko dana jedan student više škole posjetio je moj ured. Želio je razgovarati o komunizmu i njegovoj prietnji američkome narodu. Za vrieme našega razgovora ovaj ozbiljni mladi šovjek me upitao: “Je li komunizam danas drugačiji od onoga kakv je bio prije pedeset ngodina? Je li se on promienio i je li za nas još opasan iznutra?”
Moja misao je odplovila skoro pedeset godina unatrag i sjetih se dana, tjedana i mjeseci kada sam kao mladi posebni pomoćnik Glavnoga odvjetnika proučavao informacije o u Rusiji i rođenom pustolovu s imenom Ludvig C.A.K. Martens, koji je došao u Ujedinjene Države i proglasio se “službenim” predstavnikom boljševičkoga režima Vladimira I. Lenjina.
Martens je bio egzotičan, bizaran, slikovit karakter, ali njegova važnost je ležala u činjenici da je on bio prototip jedne nove vrste ideologije, nove vrste mentaliteta, koji će zaraziti naš američki život. Martens, osobni prijatelj najviših boljševičkih lidera, trebao je primjerom pokazati i u stvarnost provesti nastojanja strane sile, Sovjetskoga Saveza, da propagira, zatruje i pokuša srušiti naše institucije slobodnoga družtva.
Stoga nije čudo da je Ruska boljševička federacija u Americi pozdravila Martenovu nazočnost u Ujedinjenim Državama kao “zgodu za revolucionarnu aktivnost u direktnom dodiru i kooperaciji s ruskim proletarijatom i sovjetskom vladom u Rusiji”.
Martens je imao ured na 299 Broadway u New Yorku. Njegovo vladanje engleskim jezikom bilo je vrlo oskudno. Uvijek mu je nedostajalo novca i 1920. saznalo se da je njegovo pribivanje u Americi financirano iz Moskve krijumčarenjem diamanata u Ameriku, koje su kao i tajna pisma Martenu pod direktivom Kominterne prenosili pojedini mornari na trgovačkim i putničkim brodovima.
Kada promislim o Ludvigu Martensu jednom od prvih komunista u ovoj zemlji, s njegovom nezgrapnom odjećom, njegovim potajnim kretanjima po donjem Manhatanu, njegovim udari-i-promaši aktivnostima, moram se u nevjerici nasmijati. Komunizam je ovdje u Ujedinjenim Državama bio u svojim ranim začetcima (Komunsitička Partija U.S.A., osnovana je u rujnu 1919.). Ovi rani “drugovi” bili su uglavnome rođeni u stranim zemljama, imali su vrlo malo dodira s američkom kulturom, većinu svoga vriemena trošili su u međusobnim prepirkama o doktrini marksizma-lenjinizma, u koju su i sami bili vrlo slabo upućeni.
Moram se u nevjerici smijati jer danas, pola stoljeća kasnije, njihovi nasliednici odlično obučeni u skupa odiela većinom su domorodci i uživaju daleko razširenu pozornost američkoga naroda. Generalni sekretar komunističke partije u Americi Gus Hall, rođen u Minnesoti, nedavno je izjavio kako je on preko radia, televizije i osobnim pojavama uzpostavio dodir s oko pet milijuna Amerikanaca.
Martens (i drugi komunistički lideri u ovoj zemlji, kao John Reed, Benjamin Gitlow i Charles Ruthenberg) imali su vrlo ograničen dodir s onima koji su rođeni u Americi. Zapravo, oni nisu toliko želili izlaziti u javnost. Ona rana Partija je većinom bila u “podzemlju”, a njezini sastanci ili “mitinzi” održavani su u tajnosti. Ttako jednom njihove novine ili kako bi oni rekli, organ Partije, “The Communist” piše kako su “drugovi negdje nedavno održali miting negdje između Atlantika i Pacifika, između Meksičkog zaljeva i Velikih jezera….”
Upliv Partije u Americi u to doba bio je minimalan, skoro nepostojeći.
Ali danas vidimo kako je Hall liepo primljen i čašćen od nekih studenata i profesora u našim školama i sveučilištima gdje on drži svoje komunističke govore.”
Gus Hall (podrietlom Finac,( pravo ime Arvo Kustaa Halberg) umro je 2000. godine. Uzprkos “padu komunizma” 1990. godine, poslie njegove smrti komunistička partija u Americi nije nestala. Dapače, ona je postala radikalnija nego je ikada bila. Današnji lider ove marksističko-maoističke organizacije pod imenom “Revolucinarna Komunistička Partija U.S.A. je Bob Avakian koji u ovim izborima javno podržava Joea Bidena.
Glavni teoretičar komunističke partije, od1950ih godina do svoje smrti 2003., u Americi bio je Židov Herbert Aptheker, koji je svojedobno napisao knjigu u kojoj piše da je krvava sovjetska okupacija Mađarske 1956. bila “progresivni puč koji je bio potreban za poraz američke manipulacije fašističkim pučem protiv narodne vlasti”. Apthekerova žena komunistička aktivistica Fay Aptheker bila je kćer njegovoga strica, brata njegovoga otca. Da je Mario Bardoglio onda bio papa on bi sigurno “blagoslovio” njihov brak.
Od 1961. kada je pomoću marksistički orientiranih profesora i studenata Aptheker sebi i svojim marksističkim govornicima uspio otvoriti vrata američkih sveučilišta Parija je postala akademsko sredstvo s imenom “Američki Institut za Marksističke Studije (American Institute for Marxist Studies), koje javnim govorima i razpačavanjem propagandnoga materijala u tim institucijama lukavo predstavlja komunizam kao legitimnu političku teoriju.
Kada je u veljači 1956. u javnost procurio onaj govor Nikite Kruščova na tajnom 20. kongresu komunističke partije u kojemu je on dotadašnje komunističko božanstvo Staljina nazvao lažljivcem, kradljivcem, masovnim ubojicom i neprijateljen komunizma, ošamućeni Aptheker i njegovi kolege prave se da oni za to nisu znali i pitaju “kako se to moglo dogoditi u družtvu koje izgrađuje socijalizam?”Ali njih toliko ne brinu milijuni žrtava Rusa, Ukrajinaca, Poljaka, i drugih naroda. Za njih su opet najveće žrtve Židovi, pa kažu: “Ništa ne može opravdati mučenja, montirana suđenja, progone židovskih doktora i gašenja života više od dvadeset židovskih kulturnih radnika.
“Kršćansko-marksistički dialog”
Partija sada nastoji kapitalizirati na promociji nauke “mladoga Marksa” to jest na tobožnjim pisanjima Karla Marksa kao mladoga čovjeka “prije nego što je on razvio napredniju teoriju o komunizmu”. U tim fantomskim zapisima Partija je, vele, našla “pravu samilost, razumievanje i toleranciju marksizma, koju su kasnije korumpirali njegovi nasliednici kao Staljin i njegove sluge”, te da “komunizam nije barbarizam, nego humanizam.”
Holy smokes! Do they realy think that we are all idiots, rekli bi Amerikanci.
Ali čekajte, nije to bio najveći absurd pomoću kojega su Marksovi prolerari u Americi pokušali preko očiju neupućenoga naroda prevući svoju crvenu vunu. Isti taj “mladi Marks” je za vjeru, koju je smatrao glavnim neprijateljem proletariata, napisao: “Vjera je uzdah potlačenih stvorenja, srce bezsrčanoga svieta i duša bezdušnih okolnosti. To je opium naroda.”
Sada Partija u Americi tobože traži modus vivendi s religijom pa Aptheker pita: “Zašto bi se vjerski lideri trebali bojati komunizma kad se Partija bori za iste ciljeve kao i Crkva - dostojanstvo čovjeka, eliminaciju socijalnih zala i mir na zemlji? Really?????
Herbert Aptheker organizira trodnevni seminar pod imenom Christian-Marxist Dialogue (Kršćansko-marksistički dijalog) na kojem s crkvenim liderima i sveučilištnim profesorima razpravlja o tobožnjoj sličnosti marksizma i vjere. Crkveni dostojanstvenici i sveučilištni profesori mirno slušaju njegovu paradoksalnu retoriku u kojoj, jednu za drugom, niže podpuno oprečne tvrdnje.
Prvo kaže: “Crvena nit se proteže kroz poviest i nauku kršćanstva. Crkva je, kao i komunizam, utemeljena na revolucionarnim idejama. Crkva je orginalno radila na promienama prema komunističkoj tradiciji i oboje nas zahtievamo pravdu na zemlji.”
A onda: “Ovo je post-religijska faza u poviesti. Zapad će biti grob Boga! Sadašnje kapitalističke veze kršćanstva vežu ga s mrtvacem, a ne s nekim živim Bogom.”
Na predsjedničkim izborima 1924. komunistička je partija prvi put postavlja svoga kandidata Williama Fostera koji dobiva 0.013% od ukupnih glasova. Očito je da za njega glasuju samo članovi Partije. Kako bi privukla crnce Partija na izvanrednoj konvenciji u srpnju 1968. za kandidata imenuje komunističku feministkinju crnkinju Charlene Alexander Mitchell koja dobiva isto tako neznatan broj glasova.
Na izborima 1972. za predsjedničko mjesto se natječe Gus Hall koji za svoga “runningmate-a” za mjesto dopredsjednika uzima crnca Jarvisa Tynera. Hall i Tyner će se kao tim kandidirati do 1980. godine. Na izborima 1980. i 1984. Tynera zamieniti crnkinja Angela Davis. Nu sve te makinacije s crncima nisu Partiji doniele nikakva uspjeha. Na izborima 1984. Partija je dobila 0.04% od ukupnoga broja glasova. Vidjevši da na ovaj način neće postići ni minimum svojih ciljeva Partija sada mienja taktiku i u Demokratsku Stranku, u kojoj je već imala dosta simpatizera kao Berny Sanders i niz drugih njemu sličnih “social-demokrata” infiltrira svoje aktiviste. Ti aktivisti i njihov podmladak su dosta brojni ali i u ovoj stranci ima ljudi koji se opiru njihovim aspiracijama. A ima i onih izričito zlobnih klauna kao Nancy Pelosi i Chuck Shumer koji su uvijek protiv svega i svakoga.
Otac Kamale Harris Donald Harris je crnac iz Jamaike, a majka Shyamala Gopalan bila je iz Indije. Oboje su 1960ih došli u Ameriku srudirati na Berkeley sveučilištu u Kaliforniji. Tamo su se upoznali na pro-komunističkim demonstracijama protiv američkih vlasti, koje su im dale utočište i priliku da kao neka vrsta privilegiranih imigranata postignu visoko obrazovanje i visoke, dobro plaćene, pozicije u obrazovnom sustavu. Donald je, kao crnac i stranac, u Americi postao doktor i sveučilištni profesor, a Shyamala, kao strankinja smeđe (hindu) rase, doktor i biokemist. Uzprkos tome, umjesto da zahvaljuju zemlji koja ih je primila i dala im priliku da postignu ono o čemu u zemljama iz kojih su došli nisu mogli ni sanjati, oni protiv nje aktivno sudjeluju u tzv. Civil rights movement-u i svim drugim prokomunističkim demonstaracijama. Kamala je nedavno je na Instagram postu za svoje roditelje rekla: “Oni su meni, kao jednoj od dvie crnkinje koje su ikada izabrane u senat Ujedinjenih Američkih Država, zacrtali put.”
Neki se naši ljudi čude zašto je Trump izgubio na ovim izborima. Neki vjeruju da se to dogodilo zbog krađe glasova, neki kažu da je svemu kriv Corona virus. Za vjerovati je da je bilo svega pomalo, ali treba priznati da je i sam Trum tome dosta kriv.
Prvo, kao i svugdje drugdje većina običnih ljudi u Americi nema previše osjećaja za superbogate političare. Zbog toga napr. milijarderi Ross Perrot i Michael Bloomberg, uza sve stotine milijuna dolara uloženih u svoje kampanje, nisu makli dalje od početka.
Drugo, Trump nije baš tako vješt govornik. Skoro svi njegovi govori uvijek su začinjeni nekakvim nesuvislim pridjevima kao: incredible, tremendous, amazing itd.
Mnogi smatraju da je do one “revolving door procesije” savjetnika, ministara, generala i niza drugih visokih službenika iz Biele Kuće došlo za to što se on prema svakome ponašao kao “bully” (siledžija). A sigurno mu nije pomoglo ni ono njegovo ljubakanje s onim debelim prasetom iz Sjeverne Koreje radi kojega je nastao i onaj vic da je Obama dao ubiti Usamu bin Ladena za to da se Trump ne bi s njime sprijateljio.
Treće, Republikanska stranka je raztočena unutarnjim nesuglasicama, natezanjima i svađama. Ne bi bilo čudno da su na ovim izborima vodeći Trumpovi neprijatelji unutar stranke, Liz Cheney, Tom Ridge, uvijek grlati mormon Mitt Romney i njihovi sliedbenici glasali za Bidena.
Neki naši ljudi misle kako će sada u Americi doći do velikih nereda čak i građanskoga rata. Ja vjerujem da se neće dogoditi ništa novoga. Biden će biti jedan od onih podpuno neefektivnih predsjednika kao što je bio Jimmy Carter.
Dogodit će se ono što je napisao Goethe u “Die Wahlverwandtschaften” - “Sve uvijek sliedi svoj uobičajeni smjer, jer čak i u strahovitim momentima u kojima je sve u pitanju, ljudi nastave živjeti kao da se ništa nije dogodilo.”
Bez obzira na to tko je nastanjen u Bieloj kući, Amerikom će idalje upravljati stari gospodar, koji se zove - duboka država.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
