Hrvati muslimani u častničkom zboru Hrvatskih oružanih snaga NDH
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 06 Listopad 2013 17:12
Kao i nekadašnji Titovi partizani, odmetnici od svoga naroda (i islamske vjere) poput raznih Zulfikarpašića, Bjedića, Pozderaca i dr., današnji “Bošnjaci” ništa ne mogu reći bez određene doze laži i mržnje na ‘ustaše’. I onda kad moraju priznati da je vrlo velik broj Hrvata muslimana dragovoljno stupio u Hrvatske Oružane snage - ustaške i domobranske jedinice, onda pokušavju plasirati gluposti kako su tu muslimani bili zapostavljeni i kako ih je radi toga bio neznatan broj u častničkom zboru HOS-a.
Rekoh da su odmetnici ne samo od svoga naroda nego i svoje vjere, jer svi znamo da su Tito i svi njegovi boljševički odrpani kriminalci bili najveći neprijatelji svake vjere u Boga.
Po definiciji musliman je samo onaj pripadnik islamske vjere koji, riječju i djelom, svakodnevno svjedoči da se pridržava pet glavnih odredbi te vjere - ‘Pet stubova islama’. A ti su:
1. Šahadah; Naglašavanje - Nema Boga osim Boga i Muhamed je Njegov glasnik (prorok).
2. Salat; Obavljanje ritualnih molitvi 5 puta dnevno.
3. Savm; Post i samokontrola cijeli mjesec Ramadana.
4. Zakat; Davanje milostinje siromacima od najmanje 2,5% ušteđevine.
5. Hajj; Ako je moguće, najmanje jednom u životu hodočast u Meku.
Stoga, svaki onaj tko se ne pridržava tih pravila, a pogotovo onaj tko se iz bilo kojih razloga i pobuda uključio u boljševički ateistički tabor, tim činom postaje odpadnik od vjere, nevjernik, u ovom slučaju sluga šejtana i ne može se zvati muslimanom.
I sam bivši Titov pukovnik Ozne, odmetnik Adil-beg Zulfikarpašić, morao je na koncu priznati da su u podpunosti lažne tvrdnje da u hrvatskoj vojsci nije bilo visokih častnika muslimana.
Evo nepodpuna lista muslimana viših častnika Hrvatskih Oružanih Snaga NDH:
General Junuz Ajanović, zapovjednik XII divizije u Brčkom. ( Obješen u Beogradu 1945. s 38 hrvatskih generala i viših časnika).
Predsjednik komunističkog suda koji ih je osudio na smrt bio je Miloš Minić, kasniji Titov ministar.
General Muhamed Hromić bio je pročelnik odjela u Ministarstvu Hrvatskih Oružanih Snaga za vezu s njemačkim vojnim jedinicama na području NDH.
General Hromić je poslije povlačenja hrv. vojske u Austriju izručen od strane Engleza Titovim dželatima i ,poslije strašnih mučenja, obješen.
Nepodpuna lista muslimana viših častnika HOS-a:
1) Pukovnik Osman Čengić, zapovjednik konjaničkog sklopa u Sarajevu (Titovi dželati objesili su ga 1945.).
2) Pukovnik Hasim Torlić, zapovjednik Banja Luke (nestao u Titovim kolonama smrti).
3) Pukovnik Ismet ef. Muftić, vojni muftija HOS-a ( Titovi dželati objesili su ga 1945. na ulaznim vratima u džamiju na trgu Kulina bana )
Kako bi što više hrvtaskom narodu povriedili rane, sinovi i kćeri boljševičkih krvnika taj trg danas zovu “Trg žrtava fašizma”.
4) Pukovnik Salko Alikadić, zapovjednik pješačke pukovnije (pao u borbi na Ozren planini kod Gračanice 1941.)
5) Pukovnik Avdaga Hasić, zapovjednik XII. ustaškog zdruga i zamjenik zapovjednika XII. divizije u Brčkom (izvršio samoubojstvo u Lavamündu u Austriji, pokopan u Wolfsberg).
Ovdje želim napomenuti da sam 1960., neznajući da idem na put preko masovnih grobova mojih sunarodnjaka i bližih rođaka i hrvatskih vitezova poput pukovnika Avdage Hasića, generala Tomislava Rolfa, prešao austrijsku granicu baš u Lavamünd odakle sam bio odpremljen zatvor u Wolfsbergu.
6) Pukovnik Ibrahim vitez Pirić-Pjanić, zamjenik zapovjednika XII ustaškog zdruga ( umro u Njemačkoj 1977.)
Imao sam posebnu čast upoznati ovog hrvatskog viteza prilikom njegova posjeta Kanadi. Tom prilikom opisao mi je kako je pukovnik Hasić izvršio samoubojstvo: “Kad smo se poslije borba, najprije u Posavini, a onda dalje kroz šume,probili do Austrije, Englezi su već bili razoružali našu vojsku i vratili je Titinim partizanima. Kad je to vidio, Avdaga mi reče - Ibro izgleda da Hrvatske više nema. Rekoh mu da i meni tako izgleda. On na to zaplaka i, onako sam sebi reče - E Avdo kad nema Hrvatske ne treba ni tebe - izvadi svoj samokres i izpali sebi u sljepoočicu”.
7) Pukovnik Asim Tanović, zapovjednik VII. ustaške pukovnije ( obješen 1945.).
8) Pukovnik Husein beg Biščević, zapovjednik 4. puka i zamjenik zapovjednika XIII. dobrovoljačke divizije (nestao u Titovim kolonama smrti).
9) Pukovnik Šemso Hasandedić, zapovjednik grada Sarajeva (obješen 1945.).
10) Pukovnik Muharem Aganović, zapovjednik oružničkog krila za iztočnu Bosnu ( zarobljen, mučen i osuđen na 18. godina “strogog zatvora” - umro u zatvoru).
11) Pukovnik Šemso Hajrović, sudac vojnoga suda (obješen u Mostaru 1945.).
12) Pukovnik Muhamed Riđanović, liječnik (nestao u Titovim kolonama smrti).
13) Dopukovnik Akif Handžić, vojni muftija HOS-a za Bosnu i Hercegovinu (obješen na Baš Čaršiji u Sarajevu 1945.)
14) Dopukovnik Muhamed Hadžiefendić, zapovjednik tuzlanske dobrovoljačke pukovnije. (strijeljan od partizana 1943., nakon izdaje pukovnika Sulejmana Filipovića koji je grad predao partizanima)
15) Dopukovnik Mihat Topčić, zapovjednik ustaške milicije u Posavini ( poginuo u obrani Modriče).
16) Dopukovnik Sirija Hadžić, zapovjednik Požege (zarobljen od titovih partizana 1944., strašno mučen - živ oguljen u partizanskoj komandi u Zvečevu nedaleko od Požege).
17) Dopukovnik Ferid Cerić, zamjenik zapovjednika 6. domobranske pukovnije ( nestao u Titovim kolonama smrti).
18) Dopukovnik Adnan Đemičić, zamjenik zapovjednika oružničkog krila za iztočnu Bosnu (osuđen na 16 godina “strogog zatvora” - umro u zatvoru).
19) Bojnik Hasan Saračević, zapovjednik ustaške bojne ( nestao u Titovim kolonama smrti).
20) Bojnik Nedžib Tafro, zamjenik zapovjednika dojavne škole u Požegi ( zarobljen od četnika-partizana u Foči 1941. - živ klan i nedoklan polumrtav bačen u Drinu).
21) Bojnik Ahmed Cerić, obskrbni častnik XIII. divizije (sudbina nepoznata).
22) Bojnik Osmanagić, zapovjednik oružničkog krila u Tuzli.
23) Bojnik Tahir Alagić, Proslavljeni zapovjednik XIV. oklopnog odjela 369. dobrovoljačke legionarske “Vražje divizije” ( Vratio se 1948. u Hrvatsku u “Kavranovoj grupi”. Strijeljan u Zagrebu u rujnu 1948.).
24) Bojnik Idriz Delić. (Poginuo 1943. na Grmeč planini u proganjanu Tita i njegovih bandita .
25) Bojnik Hasan Ćatović - i još niz drugih.
Jasno je da ti naši novopečeni Bošnjaci vrlo malo znaju o svojoj vlastitoj prošlosti pa neznaju da su se bosanski ustanici koji su se pod vodstvom bega Filipovića 1878. digli protiv austrougarske vojske (kojom je, da ironija bude što veća, zapovjedao Hrvat iz Like, general Josip Filipović) zvali USTAŠE, te da je, u čast tim ustanicima, 51 godinu kasnije veliki prijatelj i zaštitnik bosansko-hercegovačkih muslimana, dr Ante Pavelić revolucionarnom pokretu protiv drugog, srbijanskog, okupatora dao ime USTAŠA.
Uz minimalnu promjenu ovi stihovi pjesme o tim prvim, bosanskim ustašama bili u jezgra ustaške koračnice za vrieme NDH.
Na Borcima kraj Jezera leži ranjenik
Ne plaši ga grom pušaka ni topova rik.
Puška puca a top riče barut miriše,
A ustaša na Borcima ranjen uzdiše.
Ne plaši ga grom pušaka ni topova jek
Dom, sloboda, vjerna ljuba rani su mu lijek.
Nu, očito je da je 50 godina srbokomunističkog “preodgajanja” učinilo svoje, tako da danas veliki broj bosansko-hercegovačkih “muslimana”, koji su to samo po arabskim ili turskim imenima, boluje od štokholmskog sindroma.
“Stockholm syndrome” je psihološki fenomen, neka vrst traumatskog bondinga (veza) gdje žrtva osjeća i izražava simpatije prema agresoru.
Kad žtrva počne vjerovati u iste vriednosti kao i agresor, počne misliti kao i on, žrtva u agresoru više ne vidi nikakvu opasnost.
Očito “Stockholm sindrome” je misnomen za taj fenomen jer, od svih ljudi na svijetu, on se najviše očituje u glavama današnjih Bošnjaka, pa bi mu najbolji naziv bio - Bosnian syndrome.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
