Iz junačkih dana u obrani Domovine 1.dio
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 23 Rujan 2013 17:11
U svojim uspomenama objavljenim na hrvatskom i španjolskom jeziku, bojnih Hrvatskih Oružanih Snaga Stjepan Fištrović Sabolović, objavio je nekoliko vriednih podataka o zadnjem razdoblju borbi u NDH, u i oko Ozlja, nekadašnjem sjedištu bana Petra Zrinskoga
Fištrović je rođen 10. kolovoza 1909. u Mučnoj Rijeci kod Koprivnice.
Za vrieme Karađorđevićeve Jugoslavije završio je školu za rezervne oficire u Sarajevu, što je kasnije izkoristio u borbama za obranu Nezavisne Države Hrvatske.
U građanskom zvanju bio je nadzornik Hrvatskih Državnih Željeznica.
Odmah po proglašenju NDH uključio se u ustašku vojnicu u činu satnika.
Za vrieme rata odlikovan je s više odlikovanja za hrabrost u kojima je i Željezni trolist IV. stupnja s hrastovim grančicama i promaknut u čin bojnika.
OBRANA OZLJA
Gradić Ozalj nalazi se na rijeci Kupi 43 km jugozapadno od Zagreba, 20 km sjeverno od Karlovca i svega nekih 15 km od Metlike u Sloveniji.
Njegova najveća zanimljivost jest u tome što je nekadašnje sjedište grofova Zrinskih sagrađen na jednoj visokoj osamljenoj stieni izpod koje prolazi željeznički tunel.
Ozaljska električna centrala s snagom od 1.600 kilovata bila je po snazi treća u NDH, iza onih na Cetini i Plivi.
Njegove čvrste kule i bedemi sagrađeni još u 17. stoljeću dobro su nam poslužile u našem obrambenom ratu.
Bojnik Fištrović imenovan je zapovjednikom domobranske posade u Ozlju u jesen 1944. godine.
Već na samom putu iz Karlovca partizani su napali vlak u kojem je išao prema Ozlju, nu tu se srećom našla jedna ustaška satnija koja ih je ubrzo razbila i natjerala u bijeg, ali ne prije nego su banditi pobili nekoliko tamošnjih seljaka i seljakinja.
Zapovjedništvo u Ozlju predao mu je satnik Dane Ratković, Hrvat pravoslavne vjere koji je već nekoliko puta bio ranjen u borbama u obrani Ozlja i okolice.
Posada Ozlja sastojala se od jedne domobranske bojne svrstane u šest satnija - svega 600 slabo naoružanih domobrana s jednim zastarjelim lakim i tri nešto novija protuoklopna topa.
Oko Ozlja nalazile su se jugokomunističke snage od oko 2.100 tada od Talijana i Saveznika dobro naouražanih partizana koji su držali kraj na drugoj strani Kupe sjeverozapadno od Ozlja, uglavnom u Sloveniji.
Većina tih partizana bili su slovenski komunisti, ali među njima je, kako se znalo, bilo dosta Srba, Bugara i nešto Rumunja.
Na dobro uređeno pomoćno uzletište kod Metlike sovjetski zrakoplovi su im skoro svake noći dopremali hranu, oružje , strjeljivo i dugu logistiku.
Za to su, kako bi spriječile bilo kakvo iznenađenje, izvan Ozlja bile razpoređene jake hrvatske straže i postave.
Ozalje je tada spadao pod zapovjedništvo generala Tomislava Rolfa, sa sjedištem u Karlovcu. Veza između Ozlja i Karlovca održavana je pomoću teklića (kurira) na strojnim kotačima (motociklima).
Već prvih dana nakon Fištrovićeva dolazka partizani su strojnicom s druge strane Kupe ubili glavara kuhinje dok je išao stražarima podijeliti ručak.
Kuharov sin se također nalazio među braniteljima Ozlja. U bitkama za obranu Hrvatske već je izgubio tri brata, a sada i otca.
Malo za tim došla je jedna prestrašena žena, klekla pred zapovjednika i molila ga da ih spasi od partizanskih ubojica.
Mali prije su joj ubili muža, mjestnog načelnika, kojeg su najprije prisilili da sam sebi izkopa grob.
Žena je, pomućena uma, pobjegla s petero sirotčadi.
Kako bi si otvorili put prema Karlovcu partizani su odredili, pod svaku cijenu, zauzeti Ozalj.
Najprije su započeli s manjim napadima na naše predstraže sjeverozapadno od tvrđave.
Bojnik Fištrović je na maloj ručnoj tiskari dao tiskati letke u kojima je uoči Božića pozvao ugroženo pučanstvo iz okolice da se, kako bi izbjeglo partizansko nasilje, skloni u tvrđavu.
Oko grada su izkopani novi rovovi. Jedino je bila oskudica u oružju, nu i tome je doskočeno zahvaljujući vještini i odvažnosti narednika Frane Franića, koji se obukao u dronjke i kao prosjak ušuljao u partizanski prostor.
Na putu je zatekao dva partizanska teklića koji su iz Pisarovine, 30 km iztočno od Ozlja, išli prema Metlici.
Za vrieme noći uspio im je oduzeti torbu i nestati u mraku.
U torbi među ostalim spisima bila je i “Poruka br. 263 Glavnog štaba u Jajcu komandantu narodnooslobodilačke vojske za Sloveniju” kojom mu se javlja da će, u noći između 20. i 21. prosinca na jednom polju, na hrvatskoj strani između Metlike i Ozlja, sovjetski zrakoplovi baciti padobrane s oružjem, srjeljivom i dugim tvorivom.
Partizanima se poručuje da tu noć na polje postave dva reda po 10 baklji s 50 metarskim razmakom između baklji i 300 metara razmalom između dva reda.
Na taj prostor od 500X300 m bit će bačeni padobrani.
Svak je bio siguran da partizanski kuriri nisu dojavili partizanima što se zbilo jer su znali da bi na licu mjesta bili ubijeni, pa su petama dali vjetra i pobjegli.
Te noći, Fištrović je u gradu ostavio samo najnuždnije postrojbe, a s ostalim vojnicima i bakljama koje je dobio od osoblja željezničke postaje, uputio se iza 20 sati prema označenom mjestu.
Baklje su postavljene točno onako kako je bilo navedeno u “Poruci”.
Bila je dosta kišna noć, nu unatoč tome oko 22 sata začulo se zvrndanje nizko letećih zrakoplova koji su dolazili sa sjevera - iz Mađarske.
Zrakoplovi su nekolika puta obletjeli polje a za tim, nakon kojih 15 minuta, počeli su bacati padobrane.
Kad su se zrakoplovi izgubili domobrani su pokupili plijen: 32 padobrana s 26 velikih svežanja i 38 sanduka u kojima je bilo suvremeno automatsko oružje, sa strjeljivom i dosta novih odora.
Time smo obskrbili tri nove satnije sastavljene od ozaljskih civila i pridošlih seljaka.
Oni koji nisu bili sposobni za borbene djelatnosti uporabljeni su u pomoćne službe i radove.
Saznalo se da su partizani odredili na Božić izvršiti iznenadni napad , pa su pod zapovjedništvom satnika Ratkovića na izviđanje u pravcu Slovenije poslane tri satnije prekaljenih ratnika.
Ratkovićeva je grupa naišla na jednu jaku partizansku izvidnicu, frontalnu ju napala i raztjerala. Poslije velikih gubitaka ostatak partizana pobjegao je nazad u Sloveniju.
Ratkovićeva izvidnica je primjetila da se u blizini Ozlja nalaze partizanske snage od preko 2.000 partizana.
Ovu vijest donio je odbjegli pobočnik samog partizanskog komandanta.
Branitelji su se dobro pripremili. Brzoglasne veze sa svim postavama odlično su radile.
Fištrović je računao da će napad biti istovremeno izvršen na sam grad i na električnu centralu koja se nalazila na Kupi udaljena nekih 300 metara.
Nije se prevario.
Odbjegli pobočnik, student medicine na beogradskom sveučilištu, pričao je da partizani imaju nalog, kad zauzmu grad, poubijati sve što se u njemu nađe živo.
Slijedi: Partizanski napad na badnjak.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
