Zvonimir R. Došen: Ode Tome među kokošare!
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 25 Lipanj 2021 13:02
Drugovii drugarice, pozvani ste na proslavu osamdesete godišnjice ustanka na fašističke kokoši. Kako bi što bolje iskazali zahvalnost sudionicima ustanka, našim narodnim herojima, svaki od vas neka negdje mazne i na proslavu donese jednu kokoš. Kokoši će za ručak gostima u Brezovici pripremiti profesionalni kuhar naš novi član drug Tomo Medved.
Kad su nakon Podgoričke skupštine 1918. neki od crnogorski časnika stali na stranu Beograda, trudili se biti većim Srbima od samih Srba i nanositi veliko zlo crnogorskom narodu. Kralj Nikola javno se odrekao se nekad svog miljenika generala Janka Vukotića.General Janko Vukotić, jedan od crnogorskih junaka iz Balkanskih ratova, čovjek koji je slomio srpsku urotu 1907. i pokušaj ubojstva kneza Nikole,1918. godine, je (zaboravivši na čojstvo i junaštvo) dao novu prisegu srbijanskom kralju Petru I. Karađorđeviću i kasnije dobio čin armijskog generala u Vojsci Jugoslavije. General Vukotić nakon što potpisao lojalnost beogradskom dvoru crnogorski kralj Nikola I. iz Pariza mu je 26. prosinca 1919. uputio telegram u kojem mu reče:“Mislio sam, vale čoče, da si uzor sa visina, a ti evo sada služiš srbijanskog ciganina. Pod tvojim se skutom sada crnogorska sela pale, sram te bilo, ne bilo te, nevaljali đenerale.”
Eto i naš general (sada đeneral) Tome ne samo da je zaboravio na svoje junaštvo i junaštvo i žrtvu svojih nekadašnjih suboraca i svih častnih hrvatskih branitelja, nego je kao i Janko Vukotić zaboravio protiv koga se jednom, ne tako davno, hrabro borio. Kao i Janko Vukotić izdao je svoje nekadašnje ideale, svoje suborce i svoj narod i postao pokorni sluga onih koji su počinili najgroznije zločine nad njegovim narodom. Nu mora se postaviti pitanje jesu li Vukotić i Medved uz izdaju svojih suboraca, svoga naroda, svoga čojstva i junaštva izdali i svoje gospodare kralja Nikolu i Franju Tuđmana?
Kad je ovaj Nikolin “ciganin”, Karađorđev unuk Petar radi krađe, razbojništva i drugih odlika naslieđenih od svoga djeda bio prisiljen begati iz Srbije, poslie lutanja po Švicarskoj i Francuskoj našao je vrlo udobno utočište na Nikolinom drvoru na Cetinju gdje 1868. oženio njegovu kćer Ljubicu “Zorku”.
Nikoli onda nije smetalo što je njegov novi zet bio ciganskog podrietla. Nikola je tada pjevao pjesme o Marku Kraljeviću, Milošu Obiliću i drugim srbskim mitskim junacima i veselo srbovao sve do 1918., kad su mu negov zet i unuk oteli njegovu kraljevinu. Zato, Janko Vukotić nije baš izdao kralja Nikolu, nego je samo nastavio služiti onima koje je i Nikola do maloprije slavio.
Franjo Tuđman je do 1967. bio marksist-jugokomunist. Poslie izbacivanja iz Partije pa do osamdesetih bio je marksist-antifašist, a poslie devedesete “hrvatski antifašist”. On je bio taj koji je grupicu crvenih kokošara, ovdje kod nas bi rekli - chicken-tieves, koji su 22. lipnja 1941. pobjegli u šumu i u okolici Siska i počeli krasti kokoši, uzdigao na pedestal “narodnih heroja” i taj dan proglasio “danom antifašističkog ustanka u Hrvatskoj”. Tako su i hrvatske kokoši došle na listu opasnih hrvatskih fašista, pa hrvatski Tome, kao ni crnogorski Janko, nije izdao svoga gospodara, nego nastavio slaviti ono u što je i on do svoje smrti vjerovao. A to što je naš Tome u međuvremenu uz kokošara postao i pripitomljeni dresirani međed Milorada Pupovca isto se može zahvaliti njegovome pokojnom gospodaru koji je u “hrvatski” ustav uvalio svoj “zavnoh” i “antifašizam”, u Sabor utrpao “narodne manjine”, abolirao sve četnike…. i još kusur toga.
I dok su srbijanski vojnici i žandari poslie završetka onoga rata robili i palili crnogorska sela, punili tamnice i skidali glave nepokornim crnogorskim političkim vođama, svećenicima, častnicima i vojnicima, Janko Vukotić i nekolicina crnogorskih heroja-cum-izdajnika zaboravili su svoje domoljublje, herojstvo i čojstvo i osjećali se sretnim i počašćenim što mogu ljubiti skute kralja-ciganina. Težko je odgonetnuti uzrok koji je u duši jednom čestitog i hrabrog čovjeka mogao prouzročiti tako katastrofalan slom koji će ga učiniti anatemom svega onoga što mu je do tada bilo sveto. Moguće je, kako neki stručnjaci tvrde, da je to posliedica neke ratne traume.
Bilo kako bilo, i naš Tome je doživio jedan takav slom i odjednom zaboravio na sve ono za što se kao hrvatski branitelj junački borio. I ne samo da je zaboravio na one koji su kao i on častno branili svoju Domovinu, nego je postao desna ruka onima protiv kojih se borio i koji od završetka rata do danas zajedno s aboliranim i inim privilegiranim četnicima progone, sude i ubijaju njegove ratne drugove među kojima su Đuro Dečak, Tomislav Merčep,Mišo Hrastov i mnogi drugi.
U zadnje vrieme, kako bi spasio tu srbo-hrvatsku koaliciju, on kao opunomoćeni predstavnik vodećeg dvojca te neojugoslavenske simbioze Milorada Pupovcai Andreja Plenkovića bez imalo stida vodi njihovu kampanju protiv častnih hrvatskih branitelja. A evo, kako izgleda, naš je Tome napokon postigao i vrhunac svoje političke karijere i postao ponopravni član udruge komunističkih kokošara - na “univerzalnom jeziku” - Full member od Yugoslav Antifa Chicken Tieves.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
