Zvonimir R. Došen: Postoji Bog! Zaključio je pod kraj života dugogodišnji lider ateista
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 20 Kolovoz 2021 13:07
Prof. Antony Flew (1923.-2010.)
“Vjerovati u Boga znači razumjeti pitanje o smislu života.” (austrijski filozof Ludwig Witgenstein)
Britanski profesor filozofije Antony Flew bio je više od 50 godina vodeći svietski šampion filozofskog ateizma. Iako sin protestantskog svećenika, Flew je u svojoj ranoj mladosti postao ateist i usvojio Sokratov princip “sliedi dokaze kud god oni vodili”. Drugim riečima, ne vjeruj u ništa zašto nemaš tvarnih dokaza.Taj Sokratov princip filozofi-ateisti rabe kao temeljno opravdanje za “izpravnost” njihove filozofije bezbožnosti jer kažu da sliedeći taj princip nisu došli do empiričkih dokaza da Bog postoji.
Ta konstatacija bezupitno potvrđuje ono što je napisao jedan od njihovih starijih kolega “agnostik” Bertrand Russell, “Ljudi se rađaju neuki a ne blesavi, a blesavima postaju školovanjem, što viša škola to viša blesavost”.
Flew je za vrieme svoga više od pedeset godina dugog ateističkog opusa napisao preko trideset knjiga i radova kojima je “na znanstven način” pokušavao dokazati da Bog ne postoji, da bi poslie svih tih godina “filozofskog iztraživanja” o postanku svemira i života na ovoj našoj planeti, šest godina prije svoje smrti došao do zaključka da svi dokazi bezupitno vode prema Bogu, Stvoritelju i Gospodaru svemira i života u njemu.
“Od dana moga “obraćenja” na teizam”, piše Flew u svojoj knjizi “There is a God” (Postoji Bog), “mnogo puta sam upitan da navedem razloge koji su doveli do promjene moga mišljenja. U nekoliko kasnijih članaka i u novom predstavljanju moje knjige “Bog i filozofija” (God and Philosophy) svrnuo sam pozornost na nedavne radove u odnosu na trajnu diskusiju o Bogu, ali nisam nastavio u tančine opisivati moja vlastita mišljenja.
Sada sam uvjeren da bih ovdje trebao predstaviti ono što bi se moglo zvati moja posliednja oporuka i testament. Ukratko, kao što i naslov kaže, ja sada vjerujem da ima Boga…
Ja sada vjerujem da je svemir stvorila bezkrajna Inteligencija. Ja vjerujem da svemirski zamršeni zakoni manifestiraju ono što su znanstvenici zvali Mind of God (Um Božji).
Vjerujem da život i njegova reprodukcija ima svoj početak u divinskom (božanskom) Izvoru.
Zašto ja to vjerujem kad je poznato da sam više od pola stoljeća obrazlagao i branio ateizam? Kratki odgovor je ovo: To je slika svieta, kakvu ja sada vidim, a kakva je proizišla iz moderne znanosti. Znanost razsvietljava tri dimenzije prirode koje nas upućuju prema Bogu.
Prva je činjenica da se priroda pokorava zakonima.
Druga je dimenzija života inteligentno organiziranih i svrhom-gonjenih bića, koja su nikla iz tvari. Treća je samo postojanje prirode.
Ali nije sama znanost to što me je na ovom putu vodilo. Bio sam, također, pomognut ponovnim studiranjem klasičnih filozofskih argumenata.
Moj odlazak od ateizma nije prouzročen nikakvim novim fenomenom ili argumentom. Tijekom prošlih decenija ciela okosnica mog mišljenja bilo je stanje lutanja. To je bila posliedica moga neprekidnog procienjivanja dokaza prirode. Kad sam konačno prepoznao postoanje Boga to nije bila promjena paradigme, jer moja paradigma idalje ostaje kako je Platon u njegovoj Republici napisao Sokratu, gdje inzistira: “Mi moramo sliediti dokaz kud god on vodi.”
…Što se tiče moje pozicije u klasičnim filozofskim debatama o Bogu, najviše me je u postojanje Boga uvjerio filozof David Conway dokazima u njegovoj “The Recovery of Wisdom. From Here to Antiquity in Quest of Sophia”. (U slobodnom prievodu: Ponovno odkrivanje mudrosti. Odavle do davnine u potrazi za mudrosti - sophia ili sofija na grčkom znači mudrost).
Conway je iztaknuti britanski filozof na sveučilišti Middlesex, koji je stručnjak u klasičnoj i modernoj filozofiji. Bog, čije postojanje Conway i ja branimo je Aristotelov Bog, pa Conway piše: “Ukratko, Biću za koje je on smatrao da je razjašnjenje svieta Aristotel je pripisao sliedeće atribute: nepromienjivost, netvarnost, svemogućnost, sveznanje, jedinstvenost ili nedieljivost, usavršena dobrota i potrebno postojanje. Tu je dojmljiva sličnost između ovoga niza atributa i onih tradicionalnih koji opisuju Boga u judeo-kršćanskoj tradiciji.
Conway u svojoj knjizi nastoji braniti ono što on opisuje kao “klasična koncepcija filozofije” Ta koncepcija je “prosudba da je sviet tvorevina najviše svemoguće i sveznajuće inteligencije, bolje poznate kao Bog, koji je sviet stvorio da na njemu stvori i uzdrži racionalna bića.
Moram naglasiti da je do moga odkrića o postojanju Boga došlo na čisto prirodnoj razini, bez bilo kakve veze s nadprirodnim fenomenom. To je bila studija onoga što se tradicionalno zove prirodnom teologijom.
Znanost kao znanost ne može pribaviti dokaze za postojanje Boga. Ali tri vrste dokaza koje smo uzeli u obzir u ovoj knjizi - zakoni prirode, život sa njegovom teološkom organizacijom i postojanje svemira - jedino mogu biti razjašnjeni u svietlu Inteligencije koja razsvietljava svoje vlastito postojanje i postojanje svieta. Do ovakvoga odkrića Božanstva se ne dolazi kroz eksperimente i jednadžbe, nego kroz razumievanje struktura koje oni odkrivaju i određuju.
Sada, sve ovo može zvučiti abstraktno i bezlično. Kako, moglo bo se pitati, mogu ja kao osoba odgovoriti na odkriće temeljne Stvarnosti, t.j. sveprisutnog i sveznajućeg Duha?
Moram opet reći da je moje odkriće Božanstva (the Divine) do tada bilo hodočašće razuma.
Ja sam sliedio dokaz tamo kud me je on vodio. I on me je doveo da prihvatim postojanje samo-postojećeg, nepromienjljivog, netvarnog, svemogućeg i sveznajućeg Bića.
Svakako, moramo se suočiti i s postojanjem zla i patnji. Međutim, filozofski govoreći, to je posebno pitanje koje se ne odnosi na pitanje o postojanju Boga. Priroda ima svoje manjkavosti, ali postojanje Boga ne ovisi o postojanju opravdanoga ili neopravdanoga zla.
Za one koji prihvaćaju postojanje Boga postoje dva alternativna razjašnjenja za prisutnost zla.
Prvo je ono aristotelijanskog Boga koji ne intervenira na sve što se na svietu događa.
Drugo je obrana slobodne volje, ideja da je zlo uvijek mogućnost ako su ljudska bića zaista slobodna. U aristotelijanskoj okostnici, jednom kada je posao stvaranja završen Bog ostavlja svemir zakonima prirode, premda se On možda ponekada pobrine da nas opomene na fundamentalne principe pravde. Obrana slobodne volje ovisi o predhodnom prihvaćanju temeljne spoznaje o božanskom odkriću…”
Tako, uz ostalo, ovaj bivši filozof-ateist opisuje svoje zablude i svoje konačno obraćenje.
Mnogi filozofi-ateisti prije ili kasnije odbace ateizam, jer dođu do spoznaje da ta zabluda nije ništa drugo nego prazna teorija zametnuta u pomućenim umovima pojedinih ljudi, većinom onih koji misle da su s višom naobrazbom dostigli stupanj neke nadnaravne superinteligencije.
Radi zamršenog, filozofskog, u mnogo slučajeva dvosmislenog, objašnjavanja njihovih teza običan puk ih uobće ne razumije ili krivo tumači ono što oni tim svojim tezama žele reći.
Jedna od tih klasičnih dvosmislica je i ona Voltaireva gdje kaže: “Vjerovati u Boga je nemoguće,a nevjerovati u Njega je absurd.”
Kad jeNietzsche napisao da je Bog mrtav ljudi su ocienili da je on okorjeli ateist. Ali postoje dokazi da je on time htio upozoriti da su ljudi u Europi prestali vjerovati u Boga, jer je tzv. Prosvietljenje (Enlightenment) u njima ubilo svaku mogućnost vjerovanja u Boga.
To potvđuje i ono što je napisao poslie toga, gdje kaže: “Ova smrt Boga dovesti će do niekanja ne samo kozmičkog poredka, nego do sumnje u vriednost bilo čega.”
Neki naši nepismeni, ali vrlo bistri, seljaci znali su reći da mnogi ljudi “pomunjasaju” (polude) od previše školovanja. A poznati mađarski pisac Ištvan Vizinczey kaže: “Kako god to izgledalo čudno, nikakva naobrazba ne može izliečiti blesavost, a viša naobrazba je nedvojbeno podkriepljuje.”
Nema sumnje da je Nietzsche pogodio ‘u sridu’ kad je zaključio da će “Prosvietljenje” dovesti do niekanja kozmičkog poredka i sumnje u vriednost bilo čega - poglavito u vriednost zdravoga uma. Da to danas više nisu sumnje, nego kruta stvarnost, da je Sotona svojim “Prosviećenjem” pomutio um mnogih znanstvenika i da je znanost postala groteskna igra povampirenih ateista vidi se iz sliedećeg:
Prošloga tjedna čitam da će američka NASA (National Aeronaitics and Space Administration) u studenom u svemir poslati napravu “James Web Space Telescope”. Ovaj teleskop, čija je izgradnja trajala 25 godina, američke porezne obveznike koštati će “samo 10 milijardi dolara”, vele da će “pomoći znanstvenicima da vide u prošlost dublje nego ikada do sada.” Na projetu je, kako kažu, radilo tisuće znanstvenika i inženjera iz 14 zemalja.
Naprava će nakon 29 dana putovanja ući u orbit udaljen milijun i pol kilometara od zemlje.
“Teleskop ima mnogo kapaciteta”, kažu ovi “znanstvenici”, “ali dva najveća su “Very Far Away” and “Very Close” (Vrlo Daleko i Vrlo Blizo). Komponenta Vrlo Daleko će pogledati natrag kojih 13,5 milijardi godina kad je svemir bio star nekih pola milijarde godina i pokazati nam početak stvaranja svemira.”
Ako ovo nije majka svih bedastoća onda ja ne znam što jest. Prije svega, nasuprot svim zdravim znanstvenicima i znanstvenicima-ateistima koji su konačno ugledali svietlost, ovi Nasini “znanstvenici” ne vjeruju da je Bog svorio svemir. Oni vjeruju da je prije stvaranja svemira postojala nekakva “tvar”. Ne znaju kakva je to “tvar” bila, kako je izgledala, ni od kuda je došla, ali znaju da je negdje u davnoj prošlosti između trinaest i dvadeset milijardi godina, “give or take few bilions of years”, došlo do eksplozije “Big Bang” (Veliki Buuum), “tvar” se razbila u milijarde komadića koji su se razletjeli po bezkrajnom praznom prostoru. Tako je došlo do stvaranja milijardi galaksija, svaki po nekoliko milijardi solarnih sustava s milijunima okruglih planeta koje se već milijardama godina vrte u podpunom redu na određenim putanjama.
Oni će svojim teleskopom učiniti nemoguće. Pogledati će, kažu, (samo?) 13,5 milijardi godina natrag u prošlost ili “u djetinjstvo (infancy) svemira” gdje će konačno naći odgovor kako je on nastao. Biti će da je “Big Bang” prilikom “stvaranja” sve snimio na film ili DVD koje je pohranio na neko sigurno mjesto na planeti udaljenoj od zemlje kojih petsto tisuća svietlosnih godina, pa će ova deset milijardi dolara vriedna igračka to prekopirati. NASA će onda pozvati nekog od holywwodskih top producera koji će to “veliko odkriće” pretvoriti u Blockbuster Movie - i - Bingoooo! Nitko više neće u Boga vjerovati.
Svaki pametan čovjek mora na ovo reći - Give me a break!
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
