Zvonimir R. Došen: Crkva u kandžama crvenih masona
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 22 Listopad 2021 12:50
Populus vuit decipi, ergo decipitatur!
U nedavnom osvrtu na ponovne izpade bivšega dubrovačkoga biskupa, sada riječkoga nadbiskupa Mate Uzinića poznati hrvatski svećenik dr. Stjepan Razum je napisao: “Je li je taj biskup zloban, ili neuk? Stidi li se svojih rieči? Ništa od toga! Štoviše, on vjeruje, da izpravno govori i uči.
Pa mu neki, ili mnogi vjernici i vjeruju. Ali to zato, što je taj biskup podpuno zadojen duhom ovoga svieta, duhom kneza ovoga svieta. On se već davno opredielio ... Njemu je spas, kao i svima nama, u temeljitom obraćenju Isusu Kristu. On se mora nanovo roditi ... Želi li se spasiti, on mora otvoriti svoje srdce Isusu Nazarećaninu i dopustiti, da ga Njegov i Otčev Duh izpuni”, kaže u svom osvrtu dr. Razum.”
To što taj opaki jugoslavenski dušobrižnik već godinama radi i govori nije rezultat njegove neukosti nego neizmjerna zloba jednoga od niza podmuklih hrvatskih odroda, sluga princa podzemlja u svećeničkim habitima, poput raznih Šarčevića, Kuliša, Bojića i drugih u provinciji Bosne Srebrene i drugdje. On je, kao i njegov šef, zadojen duhom antikrista.
Kao što je Mate Uzinić obožavao (i obožava) jugokomunističkog krvnika Titu, argentinski “svećenik obezpravljenih masa” Mario Bergoglio obožavao je, a vjerojatno i danas obožava, jednoga drugog bezskrupuloznog komunističkog ubojicu Ernesta “Če” Guevaru. Nije njega smetalo što je njegov idol u Kubi pobio više od 30.000 nevinih ljudi.
Iako je na razpolaganju imao automobil i vozača, “obispo Mario” se, kako bi demonstrativno pokazao da je borac za ideale za koje se borio i sipljivi “Ernestito”, znao sa siromašnim radnicima, bezposličarima, pijandurama i raznim uličarima “gente de la calle” u starim razpadajućim autobusima provozati po zapuštenim dielovima Buenos Airesa.
Dr. Razum se pita je li Uzinić mason. Ja vjerujem da su i on i Bergoglio ne samo masoni, nego oni najgori, Crveni masoni. Za to je Bagoglio njega postavlo za svoga capo-a Crvene Rijeke, čiji se upravitelji danas ponašaju kao da su još uvijek u nekoj fantomskoj Jugoslaviji?
Nije ovo prvi put da Uzinić svojim jugonostalgističkom mržnjom začinjenim izpadima vrieđa i blati hrvatski narod. Evo jednoga diela moga osvrta na njegova blebetanja koji sam 2015. napisao pod naslovom -“Antifašistički Svećenici” i Pozdrav Za Dom Spremni:
- Antifašistički” biskup Mate Uzinić, opetse usuđuje izazivati gnjev nas potomaka stotina tisuća jugokomunističkih žrtava.
Nakon onoga njegovoga bezumnog blebetanja na komemoraciji u Bleiburgu prošle godine jugobiskup drug Uzinić sada juriša na hrvatsku poviest i hrvatske pozdrave.
Sada je za njega, kao i za sve ostale “antifašiste”, stari hrvatski pozdrav - Za dom spremni - fašistički, a Nezavisna Država Hrvatska zločinačka.
Spomenuo sam malo prije da su komunistički krvnici samo u zapadnim hrvatskim provincijama Bosni i Hercegovini na najzvjerskiji način ubili preko 600 katoličkih svećenika.
Ti zločini kao i oni koje su ti krvnici počinili nad svećenicima na dubrovačkom području i u samom Dubrovniku, čiji je Mate Uzinić danas “duhovni pastir”, nadmašili su zvjerstva najgorih divljaka na svietu.
Za njega su zločinci oni koji su branili Dubrovnik, a ne oni koji su odmah po upadu u taj hrvatski grad, 19. listopada 1944. godine, pokupili i bez ikakvog suđenja na zvjerski način ubili 53 iztaknuta Dubrovčanina među kojima je bilo i nekoliko poznatih svećenika.
Kako je već svima poznato ovaj gnusni zločin nad nevinim hrvatskim svećenicima počinjen je na otočiću Daksi, kojega Uzinić vjerojatno svaki dan gleda kroz prozor biskupskoga dvora.Uz druge svećenike tu je ubijen i poznati Isusovac, isposnik, pater Petar Perica, jer je bio “narodni neprijatelj” zato što je napisao one hrvatske pobožne pjesme - Rajska djevo kraljice Hrvata i Do nebesa nek se ori.
Ovaj zločin protiv čovječansta opisan je već više puta u nekim hrvatskim tiskanim izdanjima i na nekim portalima nu kako bi i ovaj “narodni biskup”, koji očito ne čita ništa osim njemu omiljenih novina koje su do nedavna na pročelju imale otisnut “orden bratstva i jedinstva”(a imaju ga i danas, samo je prekriven tankom velom novog “antifašizma”), saznao barem trunak istine, navesti ću ovdje dio onoga što je u njima objavljeno:
“Partizanski pokolji i strašni zločini potresli su cijelu Hrvatsku, a tužnu sudbinu nije zaobišao ni Dubrovnik. Koban dan za mnoge stanovnike ovoga grada jest 19. listopada 1944. godine, a taj dan jedan je od nacrnjih u povijesti ovoga kulturnoga središta.
Toga dana hrvatska vojska i vlast pred pritiskom partizana koji su upadali iz Srbije i Crne Gore povukla se iz grada u pravcu sjevera.
Od travnja 1941. godine pa sve do listopada ’44., ovaj grad bio je dio obnovljene Države Hrvatske koju su njegovi građani smatrali ostvarenjem narodne slobode, zanijekane hrvatskom narodu kad je bio prisilno uključen u jugoslavensku umjetnu tvorevinu...”
Tu Hrvatsku “narodni biskup” Mate Uzinić danas usred Dubrovnika naziva zločinačkom državom, a sve njezine pale branitelje, nevine civilne žrtve, svećenike toga doba na čelu s Alojzijem Stepincem i nekolilo milijuna onih za koje je ona uistinu bila ostvarenje vjekovnoga sna, smatra zločincima.
Fra Lino Pedišić u to je doba bio zaređen za svećenika u poviestnom franjevačkom samostanu Male Braće koji je stoljećima bio žarište vjerskog i kulturnog života.
Prema njegovom svjedočanstvu partizani su uhitili brojne ugledne građane, a među njima i franjevce, poštovane i poznate po požrtvovnom radu.
Cieli grad u strahu je čekao razplet njihove sudbine, a čak i najveći komunisti nisu mogli naslutiti što ih čeka nakon onoga što su pročitali na zidnim oglasima 25. listopada.
Javljalo se da je 35 istaknutih ličnosti, čiji je popis dat bilo suđeno i srijeljano zbog suradnje s okupatorom.
Javna je tajna bila da do suđenja uopće nije došlo, već su ljudi uhićeni prema unaprijed sastavljenim listama sa svrhom da budu eliminirane vodeće ličnosti iz svih slojeva - intelektualci, privrednici, sindikalisti, crkveni ljudi, vođe mladenačkih organizacija itd.
Spasili su se jedino oni koji nisu povjerovali komunističkoj propagandi da se oni koji nisu počinili zločine nemaju čega bojati.
Srećom, mnogi su se povukli s hrvatskom vojskom. Među prvim žrtvama bila su tri franjevca, a ubijeni su, prema svjedočanstvu jednoga od mobiliziranih u partizane koji je bio prisutan strijeljanju na otočiću Daksa, na ulazu u liku Gruž.
Svukli su ih do gola i morali su kopati vlastite grobove. Otac Marijan Blažić, poznati propovjednik jedna je od tih žrtava. U času strijeljanja svi su zapjevali crkvenu himnu - Tebe Boga hvalimo.
Ali, ovi zločini i stotine tisuća drugih koje su komunistički krvnici počinili nad hrvatskim narodom za “liberalnog biskupa” Uzinića, kako ga iz milošte zovu “liberalne antifašističke” novine, kao Yu-tarnji list i Slobodna Dalmacija, nisu od velike važnosti i Jugoslavija nije bila zločinačka država, ali Nezavisna Država Hrvatska koja nije smakla niti jednoga svećenika - jest.
Blagopokojni kardinal Stepinac u svojoj poslanici hrvatskim svećenicima neposredno poslie uzpostave države koju Uzinić naziva zločinačkom, između ostaloga kaže:
“Častna braćo! Nema nikoga među vama, koji u ovo posliednje vrieme nije bio svjedokom zajzamašnijih događaja u životu hrvatskoga naroda među kojim djelujemo kao glasnici Kristovog evanđelja.Događaji su ovo koji su naš narod donieli u susret davno sanjanom i željkovanom idealu.
Satovi su ovo u kojima ne govori više jezik, nego krv svojom tajanstvenom povezanošću sa zemljom u kojoj smo ugledali svietlo Božje i s narodom iz kojega smo nikli.
Je li potrebno izticati da je i u našim grudima življe zakucalo srdce?
Nitko pametan toga osuditi ne može, jer je ljubav prema vlastitom narodu Božjim prstom upisana u ljudsko biće i Božja zapovied!
I tko nam može zamjeriti, ako i mi kao duhovni pastiri dajemo svoj prinos narodnom veselju i zanosu, kad se puni dubokog ganuća i tople zahvalnosti obraćamo Božjem Veličanstvu?
Jer, koliko god je i bilo zamršeno pletivo današnjih sudbonosnih događaja, koliko god bili heterogeni faktori koji utječu na tok zbivanja, ipak je lako razabrati ruku Božju na djelu. - A Domino factum est istud et est mirabile in oculis nostris.(Bog je to učinio i oči su naše pune divljenja). ( Ps.Ili 23).”
O, da, kao i svi ostali za koje je Nezavisna Država Hrvatska (a nemojmo se varati, i ova današnja) zločinačka, crveni biskup će, kao i ostali “antifašisti” reći da je to bilo Stepinčevo mišljenje samo na početku te da je kasnije drukčije mislio.
Da takve jugokomunističke tvrdnje ne drže vodu potvrdio je Stepinac na jugokomunističkom sudu onim njegovim poviesnim riječima: “Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za svoju državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo svoga naroda! Vršili smo svoju dužnost, pa ako treba pasti, pasti ćemo vršeći svoju dužnost!”
Zato što je bio pravi nepriekorni pastir svoga naroda, a ne gnusna ništarija kao Mate Uzinić, Alojzije Stepinac je osuđen i, na kraju umoren, od strane onih koji kao i Uzinić državu svoga naroda smatraju zločinačkom, a hrvatske pozdrave fašističkim.
Svi koji pljuju po državi za koju je Alojzije Stepinac osuđen na dugogodišnju robiju i na koncu umorenvrlo dobro znadu da time pljuju i po Njemu. Ali trebaju znati da bez obzira na sve igre, papine ili bilo čije druge, oko proglašenja svecem ovoga hrvatskog velesvećenika i mučenika, on je za sve čestite Hrvate još za svoga mučeničkoga života postao svecem.
Sudeći po njegovom dosadašnjem ponašanju, jasno je da drug Mate neće vjerovati u ništa što mu govorimo mi koji se pozdravljamo s “fašističkim” pozdravom, ali kako bi ipak nešto naučio trebao bi, ako ništa drugo, na internetu pročitati svjedočanstva pod naslovom: “Zločini i Teror u Dalmaciji ’43.- ’48., počinjeni od strane NOV, JA, OZN-e i UDB-e” , koja su sabrali hrvatski poviestničari, Blanka Matković i dr. Stjepan Ćosić.
Moram reći da me uobće ne čudi što i danas imamo “svećenike” poput Mate Uzinića jer takvih smo “duhovnih vođa” mi Hrvati uvijek imali, posebno u zadnjih 80 godina, među kojima su dobro po zlu poznati; Viktor Novak, Svetozar Ritig, Bosiljko Bekavac i drugi.Ali me čudi kako ti naši vjernici mogu ići u crkvu u kojoj ovakvi odrodi služe mise, slušaju njihove izpovijedi i, u diele odrješenja. Kakvu svetost ima misa koju služe oni koji javno obtužuju svoj narod za izmišljene zločine i pljuju po grobovima onih koji padoše braneći svoj narod i Crkvu, koju ti gnusni odrodi od naroda i vjere danas profaniraju?
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
