Zvonimir R. Došen: Tko su bili nekadašnji masoni, a tko su ovi današnji?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 29 Listopad 2021 13:00
Engleska rieč “mason” na hrvatskom jeziku znači zidar, a “free mason”, slobodni zidar. Jedna od glavnih miskoncepcija o podrietlu tzv. Slobodnih zidara je da je to bio izvorni naziv za prvu udrugu (sindikat) zidara u Engleskoj, koji su se organizirali kako bilakše mogli izboriti neka radnička prava u doba kada ona za radnike uobće nisu postojala.
Radi toga, kako mnogi misle, oni su osnovali tajnu udrugu s nekim posebnim znakom međusobnog razpoznavanja, nekim posebnim tajnama, polaganjem tajne zakletve o doživotnom štićenju tih tajni itd. Nu ako malo dublje proučimo barem dio onoga što je o njima zapisano vidjet ćemo da je to vrlo pogriešna konstatacija.
Još veća miskoncepcija je da su današnji masoni nekakvi legitimni nasliednici ovih starih Slobodnih zidara. Oni to ni ne tvrde. Jedna od njihovih izmišljotina o njihovom podrietlu je da su oni potomci starih vitezova Templara.
U srednjem vieku, od dvanaestog do petnaestog stoljeća, u Engleskoj, Francuskoj i nekim drugim zemljama Zapadne Europe postojalo je mišljenje da su zidari drugačiji od drugih ljudi. U to vrieme najveći dio pučanstva bili su kmetovi koji su obrađivali zemlje svojih feudalnih gospodara i skoro nikada nisu išli dalje od svojih sela, osim što bi ponekad putovali na tržnicu u obližnjem gradu.
U gradovima obrtnici su priozvodili razne stvari koje su se tamo prodavale i kupovale;zlatari su pravili nakite, tesari su za lokalno stanovništvo gradili drvene kuće itd.
Ali zidari su bili drukčiji. Oni su radili izključivo s kamenom, ali vrlomali broj zgrada je u to vrieme bio građen od kamena,ali su svi dvorci za kraljeve i plemiće, katedrale, crkve i poneki neki most bili građeni od kamena, tako da su za zidare jedini poslodavci bili kralj, neki od njegovih plemića ili Crkva.
U tim ranijim stoljećima zidari su imali obilje posla. U 300 godina, između 1050. i 1350., samo u Francuskoj je izgrađeno 80 katedrala i 500 većih crkava.U Engleskoj izgradnja katedrale većinom je trajala više od 100 godina.
Zidari su bili, kako bi se to danas reklo, visoko kvalificirani radnici. Postojale su dvije grupe zidara; obični “surovi klesari”, koji su batom obrađivali tvrdi kamen za temelje zgrada i više kvalificirani zidari, koji su obrađivali (klesali) kamen za fine facade zgrada. Oni su radili s mekšim kamenom. Taj mekši kamen zidari u Engleskoj su zvali “free stone” (slobodni kamen). Radi toga, oni koji su ga obrađivali bili su poznati kao “free stone masons” (zidari slobodnog kamena). Taj naziv kasnije je skraćen u “freemasons” (slobodni zidari). Oni koji su bili pravi majstori u obrađivanju i zidanju kamena bili su poznati kao Master Masons (Majstori zidari).
U ono doba u Engleskoj, zakonom određene plaće zidara, kao i svih drugih radnika u feudalno doba, bile su vrlo mršave, a radno vrieme od 12 do 14 sati dnevno. To vrieme je bilo minimum koje je zidar morao odraditi, a mizerna plaća je bila maksimum koji je poslodavac smio platiti.
I, kao što je to uvijek slučaj, mnogi zidari su često s poslodavcima ulazili u tajne pogodbe za bolju plaću. Za tu svrhu zidari su koncem 14. stoljeća osnovali prvu udrugu, nešto slično današnjim sindikatima, osim što je njihova iz razumljivih razloga udruga bila tajna.Radi te tajnosti nastale su među aristokratima priče o njihovom zatvorenom krugu, mračnim nakanama, diaboličnim zakletvama, velikom bogatstvu, itd.
U Francuskoj zidari, poglavito oni koji su od “slobodnog kamena” na katedralama izrađivali ornamentalne fasade, bili su elita radničke klase, ali i njihove su plaće bile mizerne. Oni početkom 15. stoljeća osnivaju pokret pod imenom Compagnonnage, članovi organizacije su prozvani Kompanjonima. Oni u člansto ne primaju samo zidare, nego sve radnike, i pokušavaju se s poslodavcima pogađati.
Kako bi ugušili njihov pokret, francuski kraljevi i plemići protiv Kompanjona propisuju drakonske zakone. Jednim zakonom od 1601. godine Kompanjonima je bilo zabranjeno prilikom susreta pozdravljati jedan drugoga, pa su oni navodno izmislili neki tajni znak kojim su se razpoznavali.
Nu bilo kako bilo, iako je postojao taj njihov tajni znak, kao i sve drugo, on nema nikakve veze s onim koji rabe današnji masoni, kao što ni ovi današnji masoni nemaju s masonima onoga doba.
U Njemačkoj i Austriji zidari su bili poznati pod nazivom Steinmetzen (zidari kamena). Odlukom 1459. godine car Maksimilian I. propisuje kodeks ponašanja koji je predložilo vodstvo masona (Steinmetzen) u Strasbourgu(!) i oni mirno upravljaju tim gradom sve do 1681. kada su grad napali Francuzi i njihov ga kralj Luis XIV. pripojio Francuskoj.
U isto vrieme u Engleskoj i Francuskoj zidarske udruge preuzimaju aristokrati, uglavnom protestanti, među kojima su na vodećim mjestima lordovi, prinčevi i kraljevi.
Oni jednostavno uništavaju prave zidare, koji su većinom bili katolici i čija je zaštitnica bila sv. Barbara.
Od tada je, kako ono reče crnogorski pop Njegoš, sve pošlo đavolijem tragom.Od tada je ovim zidarima zla najveći neprijatelj Katolička Crkva i nju treba neutralizirati, a kako bolje nego infiltracijom svojih kadrova u njezine najviše institucije.
Njihov je novi bog ili, kako ga oni zovu, Arhitekt svemira - Jahbulon. Kako u knjigama “The Brotherhood” i “Inside the Brotherhood” pišu Stephen Knight i Martin Short, to je njihovo trojstvo, amalgam triju bogova; Jahveh, Bog Židova, Baal, Bog Feničana i Kelta i Osiris, Bog starih Egipćana.
Kako se uvijek priča da današnji masoni imaju svoj posebni znak ili rieč kojim jedni druge prepoznaju, neki pisci tumače da je taj “znak” izgovaranje imena toga njihovoga boga.
MASON LAŽIMA PROTIV HRVATA BRANI MASONERIJU
U svojoj knjizi jedan britanski mason na široko piše o masonima kao dobrostivim i podpuno neopasnim filantropima, koji se uobće ne miešaju u politiku, ali opet na drugom mjestu prizna da su masoni bili glavni podstrekivači svih ustanaka i revolucija u 18., 19., i 20. stoljeću, uključivši Francusku i Boljševičku revoluciju, Španoljski “građanski” rat i 1. i 2. svj. rat. Ali, naravno, za njega su touvijek bili neki drugi masoni, a ne britanski.
Kao i svi drugi britanski masoni, tako ni ovaj ne može ništa napisati da se, na njihov već stoljećima uhodani način, ne očeše o Hrvate, pa između ostaloga piše:
“Slobodni zidari u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, kao i u drugim zemljama, bili su pod utjecajem liberalnih ideja.
Oni su se sastojali skoro izključivo od intekektualaca srednje klase i podupirali, ne vrlo uspješno, liberalne trendove u tim zemljama. Nije iznenađujuće da su oni u Jugoslaviji, čak više nego drugdje, bili obtuživani od reakcionarnih propagandista za najbizarnije i najstrašnije zločine i da su odgovorni za sve mizerije od kojih su narodi Balkana izpaštali u užasnom dvadesetom stoljeću.
Napad na slobodne zidare bio je naročito žestok u Hrvatskoj, gdje je katolička Crkva proganjala svoje revolucionarne, liberalne i nepravovjerne kritičare okrutnošću kojoj nije bila ravna nijedna osim one u Španjolskoj.”
Ovdje se vrlo jasno vidi da, kao isvi drugi britanski masoni; Carringtoni, Oweni, Ashdowni i svi drugi stoljećima prije njih i ovaj masonski ‘devil’s advocate’ za svoju žrtvu bira Hrvate. Ništa njega ne smeta to što vrlo dobro zna da katolička Crkva u Hrvatskoj u dvadesetom stoljeću nije progonila masone, niti bilo ikoga drugog. Britanski i svi drugi masoni ne mogu oprostiti pok. gen. Franku zato što je najurio masone iz svoje zemlje, pa nije čudo da među najveće neprijatelje masonerije ubraja i Španjolsku.
Njegova priča, posebno kada je rieč o prostorima koje on, kao i svi ostali Britanci, zove “Balkans”, načičkana je nizom krivih tvrdnji pojedinih povijestnih događaja i hrpama običnih izmišljotina. Ali, kako ćemo vidjeti, i tu mu se izklizla poneka istina o ulozi masonerije u podjarivanju nemira u svietu, pa piše:
“Već prije 1. svj. rata ljudi su obtuživali slobodne zidare da su ujedno agenti glavne engleske lože i britanske tajne službe, koji su radili na tome da Balkan bace u kaos kako bi britanska vlada mogla izkoristiti situaciju.
“Obćenito je bilo poznato da je kralj Edward VII. bio Grand Master (Veliki meštar) Velike engleske lože i da je smatran kao spona koja je povezivala britansku vladu s masonima. Hrvatski pisci, kao i Ludendorf (njemački feldmaršal Erich von Ludendorf) i Custos (njemački pisac), obtužili su masone za organiziranje atentata na nadvojvodu Franza Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine, kako bi započeli 1. svj. rat i uništili Njemačku i njezine saveznike...
Više tanka i komplicirana antimasonska tvrdnja, pogotovo u Hrvatskoj, bila je da su britanski Slobodni zidari odgovorni za ratove koji su bjesnili na Balkanu od 1991. radi njihovih djelovanja 90 godina ranije.
Do 1903. Srbijom je vladao kralj Aleksanda Obrenović. Obrenovićeva dinastija je povela borbu za oslobođenje Srbije od Turske poslie što je Miloš Obrenović 1817. na spavanju ubio svog protivnika Karađorđa (....). Te 1903., pristaše Karađorđeve obitelji probili su u palaču, ubili kralja Aleksandra i kraljicu Dragu, izbacili njihova tiela kroz prozor da po njima gazi prisutna rulja i proglasili Petra Karađorđa za kralja.” ( Da, on piše Petra karađorđa, ne Petra Karađorđevića).
“Pod Obrenovićevom dinastijom Srbija je bila saveznik Austrije, koju su Srbi vidjeli kao branitelja koji će ih zaštititi od nihovog susjeda Bugarske i bugarskog zaštitnika Rusije. I tako se mislilo da su Edward VII. i britanski masoni, koji su upravljali britanskom vanjskom politikom, željeli srušiti Obrenovićevu dinastiju i na priestolje postaviti Karađorđevu obitelj.
Britanska vlada se pravila da je šokirana ovim ubojstvom, iz Beograda je povukla svog veleposlanika i odbila poslati predstavnika na krunjenje novoga kralja, ali poslie godinu dana njihov veleposlanik se vratio u Beograd i Britanija je sa Srbijom uzpostavila daleko prijateljskije odnose, nego su bili za vrieme Obrenovića. Ovo je, kažu današnji kritičari, bio uzrok svim ubojstvima 1990ih.
Da britanski mason Edward VII. nije srušio dinastiju Obrenovića, Srbija bi se u 1. svj. ratu bila borila kao saveznik Austrije, kao i svi drugi njezini susjedi....”
Vidite, uzprkos tome što je sve ovo podpuna istina, on u prvom dielu to navodi kao da su to hrvatske izmišljotine, ali ovo što piše u posliednjem paragrafu morao je napisati kao stvaran događaj (što je ustvari i bio), jer nije nikako mogao izbjeći istinu.
Kao i njegova ostala braća i ovaj mrzitelj Hrvata gdje god spominje četnike, pa i ondje gdje spominje njihova klanja po Bosni (ali i to spominje samo zato da bi plasirao duplu laž kojom čitatelja želi uvjeriti da je ta klanja spriečio njihov boljševički miljenik Tito), ovaj engleski mason ih naziva srbskim nacionalistima, dok su svi ustaše za njega “hrvatski fašisti”.
Američku revoluciju za odcjepljenje od Engleske organizirali su, poveli i proveli sve sami masoni. Svi glavni akteri u toj revoluciji; od George-a Washingtona, Benjamina Franklina, Paula Revere-a i niza drugih bili su masoni. Čak i ‘najveći američki izdajnik’ general Benedict Arnold, koji je pribjegao k Englezima, bio je mason.
Glavni grad Amerike, Washington, izgrađen je u obliku masonskog emblema, a najbogatija i najuočljivija među freskama na stropu rotunde Kapitola je apoteoza (obožavanje ili pretvaranje u božansrvo) George-a Washingtona. Na samom vrhu obeliska -The Washington Monument, je masonska piramida, izrađena od “dragocjenog metala”, koji u određeno vrieme dana usmjerava sunčeve zrake prema određenom mjestu na vrhu Kapitol zgrade.
Petnaest američkih predsjednika bili su masonski poglavice - Veliki meštri “Grand Masters”: George Washington, James Monroe, Andrew Jackson, James Polk, James Buchanana,Andrew Johnson, James Garfield. Samo u 20. stoljeću bilo ih je sedam; William McKinley, Theodore Roosevelt, William Taft, Warren Harding, Franklin Roosevelt, Harry Truman i Gerald Ford. Lyndon B. Johnson je također bio mason, ali nije bio Grand Master.
Masoni su bili i trojica ‘najslavnijih’ američkih generala; Pershing, Marshall i MacArthur i tisuće velikih biznismena i filmskih zviezda. Doživotni šef FBI-a, homoseksualac J.Edgar Hoover i njegov zamjenik i “muž” Clyde Tolson bili su masoni.
Prvi F.D. Roseveltotv podpredsjednik, otvoreni komunist, Henry Walace također je bio mason.
U Ujedinjenim Američkim Državama 1870. godine bilo je 500.000 masona. Danas ih ima oko 5 milijuna 400 tisuća. Oni su ‘duboka države’ koja danas vlada Amerikom.
Mason je bio i ujedinitelj Italije Giuseppe Garibaldi.
Uz već prije spomenute vojvode, prinčeve i kraljeve, među najpoznatijim engleskim masonskim Grand Masterima na početku 20. stoljeća bili su kraljevi Edward VII. i George V., a i poslie njihove smrti engleska masonerija je uživala velike povlastice, jer su i idući kraljevi, Edward VIII. i njegov mlađi brat i nasliednik George VI., otac današnje kraljice Elizabete, isto bili masonski “Veliki meštri”. Do nedavno Grand Master Glavne britanske lože bio je kraljičin muž princ Filip.
Drugi poznati engleski masoni bili su; Benjamin Disraeli, Winston Churchill, Harold McMillan, John Major i mnogi drugi. Skoro svi visoki vojnički zapovjednici u 1. i 2. svj ratu; Kitchener, French, Alexander, Montgomery i tisuće drugih bili su masoni.
Pod pokroviteljstom engleske krune masoni su postajali sve bogatiji i sve brojniji, pa su u Covent Gardens u Londonu 1870. odlučili izgraditi svoju velebnu dvoranu. Nu 1925. i ta dvorana im je bila premalena i nedovoljno razkošna, pa su, kako bi prikupili novac za izgradnju nove, sazvali najveći sastanak masona u poviesti. Na 8. kolovoza priređen je banket. Na sastanku i banketu bili su nazočni; Grand Master vojvoda od Connaught-a, Princ Wales-a (koji je trebao postati kralj Edward VIII, ali je radi sklapanja braka s “običnom ženom” Wallis Simpson morao tron predati svome nesposobnom mucavom bratu Georgeu.
Stolovi na kojima je za gospodu masone serviran “ručak”, kada bi bili poredani u jednu liniju, dosegli bi više od 8 kilometara dužine. Za vrieme “ručka”, kako stoji u službenom zapisu, gosti, koje je posluživalo 1.300 konobarica, pojeli su; 1.200 najboljih janjaca, 1.350 kg lososa, 1.500 pilića, 250 galona (1.137 litara) sladoleda i popili bačve i bačve piva, vina i raznih likera. Prisutni su ručak platili s nešto više od 826.000 funti (današnja vriednost oko 120 milijuna funti).
I to je bio samo dio novca koji je utrošen u izgradnju nove razkošne dvorane koja je dovršena 1933. godine. Možete si zamisliti koliko bi svietlosnih godina oni stvarni obični “slobodni zidari” sa svojim batima, dlietima, klepcima i zidaskim žlicama morali raditi za tu svotu.
Na 24. lipnja 1967. engleski masoni su proslavili 250. obljetnicu osnutka svoje Velike lože. Na proslavu je došlo 7.000 masona gdje je za Grand Mastera postavljen Vojvoda od Kenta (princ Edward, prvi rođak kraljice Elizabete).
Danas samo u Engleskoj ima više od 8.000 masonskih loža.
Kako neki izvori tvrde, masonstvo u Hrvatsku prvi je dovukao častohlepni grof Ivan Drašković koji je kao sluga Beča i Pešte bio protivnik Nikole i Petra Zrinskog.
Radi toga je dolazio u sukobe s Petrovim kapetanom Franom Bukovačkim.
Drašković je bio jedini Hrvat koji je u Pešti izabran za mađarskog palatina.
Kako sam ranije naveo, od 1459. godine masonski centar u Europi bio je Strasbourg, pa se moramo upitati je li to puki slučaj da je baš taj grad izabran za glavni grad Europske Unije?
Francuska himna La Marseillase (Marseljeza) i komunistička himna L’Internationale (Internacionala) su masonske pjesme.
Prvu je 1791. napisao Grand Master masonske lože u Marseilleu, Rouget de Lisle, a drugu njegov kasniji nasliednik Eugène Pottier.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
