Zvonimir R. Došen: Likovi hrvatskih junaka i mučenika (2.dio)
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 01 Travanj 2022 13:01
Izmučen, ali nepokoren, hrvatski heroj-mučenik Mime Rosandić
Ako su bezkompromisna privrženost, dragovoljna mučeništva i žrtve u borbi za slobodu svoga naroda s jedne strane i bjesomučne mržnje i strah njegovih izdajnika i neprijatelja s druge, mjerilo njegove autentičnosti, snage i pravednosti onda ovaj pokret nije bio samo jedan radikalni pokret za oslobođenje svoga naroda izpod tuđinske tiranije
a još manje neka vrsta spontane obrambene reakcije jednoga naroda, nego je to bilo nešto mnogo dublje, sveobuhvatnije, nešto što je niklo iz duhovne i biološke egzistencije hrvatskoga naroda.
Kakvi heroji su bili Mime i njegovi suborci nehotice su narodu odkrili komunistički krvnici kada su, u nadi da će ovi izmučeni ljudi prije smrti moliti za njihovu milost, dozvolili da jedan dio suđenja prenosi zagrebački radio.
Evo stenograma jednoga diela toga prienosa suđenja održanog 16. 8. 1948. u Zagrebu:
Državni tužilac je hrvatski odrod Dr. Josip Hrnčević;
Obtuženi - Veliki župan Dr. Vladimir Sabolić;
HRNČEVIĆ: Kada ste položili ustašku zakletvu?
SABOLIĆ: Ustašku zakletvu položio sam na ruke Jure Pavičića i Mladena Lorkovića 1940. godine.
HRNČEVIĆ: Kakove su vaše veze bile s Janka Puzstom?
SABOLIĆ: Dobivao sam letke koje sam razpačavao.
HRNČEVIĆ: Tko vas je postavio u ministarstvo unutrašnjih poslova?
SABOLIĆ: Onaj koji je postavio i sve druge.
HRNČEVIĆ: Progon židova bio je po ustaškim načelima, zar ne?
SABOLIĆ: U ustaškim načelima nema ništa o progonu židova.
HRNČEVIĆ: Obtuženi Sabolić, vi ste 30. 7. 1945. po komisiji ustanovljen ratni zločinac.
SABOLIĆ: Saznao sam to iz obtužnice.
HRNČEVIĆ: Vi ste osobno palili kuće.
SABOLIĆ: Nije istina! Nikada u životu nisam kod sebe imao šibice.
HRNČEVIĆ: Sjećate li se vi Kopčić brda?
SABOLIĆ: Sjećam, ako je rieč o borbi iz koje si je partizan, sadašnji tužilac, Josip Hrnčević, bijegom spasio život.
HRNČEVIĆ: Vi ste bili strah i trepet.
SABOLIĆ: Ne za sve!
HRNČEVIĆ Vi ste pljačkali.
SABOLIĆ: To je prosta kleveta i notorna laž. Lahko je vama sada klevetati čovjeka kad je nemoćan da se brani!
HRNČEVIĆ: Kad ste se vi prvi put odlučili prebaciti u Jugoslaviju?
SABOLIĆ: Na 10. listopada 1947., odlučio sam prebaciti se u HRVATSKU!
HRNČEVIĆ: Kao špijun i terorista?
SABOLIĆ: Niti kao špijun, niti kao terorist, nego da upravljam pokretom odpora!
HRNČEVIĆ: Prodali ste se za petnaest dolara!
SABOLIĆ: Da sam se prodavao ja bih se bolje prodao, ne bih hodao zakrpljenjih hlača…
Obtuženi ustaški bojnik Branko Kuštro.
HRNČEVIĆ: Osjećate li se krivim?
KUŠTRO: Osjećam, zato što sam vam pao u ruke!
HRNČEVIĆ: Kakova je bila vaša djelatnost kao ustaša?
KUŠTRO: Radio sam za hrvatski narod i hrvatsku državu jer sam smatrao da država Hrvatska ima pravo postojati. Bio sam protiv svakoga tko je bio protiv Države Hrvatske. Ja nisam bio saboter države, to ste bili vi.
HRNČEVIĆ: Vas je Nezavisna Država Hrvatska nagradila, od učitelja postali ste kotarski predstojnik!
KUŠTRO: Za svoj nacionalni rad doživio sam evo samo progone, zatvore, batine i evo sad čekam vješala. To mi je sva nagrada!
HRNČEVIĆ: Što znate o ubijstvima i zločinima koje ste izveli u Bugojnu?
KUŠTRO: O, ZNAM MNOGO! ZNAM O UBOJSTVIMA I ZLOČINIMA KAKOVIM NEMA RAVNA U POVIESTI! ZNAM KAD STE ZA VRIEME PRIVREMENE OKUPACIJE VI KOMUNISTI ZA PAR SATI U BUGOJNU POBILI ŠEST STOTINA ŽENA I DJECE, A O NIKAKVIM ZLOČINIMA S NAŠE STRANE NIŠTA NE ZNAM !
HRNČEVIĆ: Zašto ste se ubacili u Jugoslaviju?
KUŠTRO: Doišao sam u Hrvatsku jer sam osjećao svojom dužnošću da se spreman odazovem i da se žrtvujem za svoj hrvatski narod. PONOSAN SAM ŠTO ĆU UMRIETI ZA SVOJ NAROD!
HRNČEVIĆ: Zašto ste iz engleskog logora u Italiji otišli u Francusku?
KUŠTRO: ZATO JER NISAM HTJEO JESTI KRUH ONIH KOJI SU PROGONILI I IZRUČIVALI HRVATE!!!!
Obtuženi - Doglavnik Vjekoslav Blaškov
HRNČEVIĆ: Osjećate li se krivim?
BLAŠKOV: Ne osjećam!
HRNČEVIĆ: Bio ste u Katoličkom Orlu učenik Protulipca. Jeste li bili ustaša?
BLAŠKOV: Ja se osjećam kao Hrvat nacionalist. Ako se uzpostava Nezavisne Države Hrvatske smatra biti na ustaškoj liniji onda sam bio ustaša! Ukoliko su oni u Hrvatskoj Seljačkoj Stranci tražili uzpostavu države Hrvatske, onda su i oni ustaše!
HRNČEVIĆ: Vi ste bili protiv radnika?
BLAŠKOV: Ne protiv radnika, nego protiv Udruženja Radničkog Saveza.
HRNČEVIĆ: Zašto ste bili protiv URS-a?
BLAŠKOV: Zato jer je to bila organizacija u službi komunističke partije.
HRNČEVIĆ: A u kojoj ste službi vi bili?
BLAŠKOV: Ja sam bio u Hrvatskom Radničkom Savezu.
HRNČEVIĆ: Kakve ste mjere poduzimali protiv URS-a?
BLAŠKOV: Kakve ste i vi danas poduzeli protiv nas.
HRNČEVIĆ: Kako ste se mislili boriti protiv narodno-oslobodilačke vojske?
BLAŠKOV: Na partizanski način kako ste se vi borili protiv Hrvatske!
(Galama i žamor u sudnici, razularena rulja viče, grdi i psuje).
HRNČEVIĆ: Kako vi to govorite? Zaboravljate li vi da ste na sudu i da ste obtuženik?
BLAŠKOV: Svijestan sam gdje sam i znam što me čeka! Nemam li čak ni pravo odgovoriti na vaša pitanja?
HRNČEVIĆ: Vi ste svojim člancima razpirivali mržnju protiv srbskog naroda.Vi ste mrzili Srbe!
BLAŠKOV: Ja uobće ne znam što je fizička mržnja. Mrzio sam srbsku politiku kroz 20 godina, a srbskom narodu želim najveću sreću u njegovoj srbskoj domovini. Bog mi je svjedok!
U sudnici opet galama i pogrde.
HRNČEVIĆ: A, je li vama poznato da se komunistička partija kroz to vrieme borila protiv politike ugnjetavanja?
BLAŠKOV: Meni je poznato da se komunistička partija borila protiv Hrvatske i da da dođe na vlast.
HRNČEVIĆ: Vi ste rasista. Tko vas je nagovorio da se ubacite u Jugoslaviju?
BLAŠKOV: Odluku da se ubacim u Hrvatsku donio sam sam!
HRNČEVIĆ: Jeste li bili svjesni da ste se htjeli boriti protiv svog naroda?
BLAŠKOV: Bio sam svijestan da se borim protiv vas i vašeg poredka u mojoj Domovini!
HRNČEVIĆ: Vi ste preuzeli vrlo žalosne uloge.
BLAŠKOV: Vi ste, gospodo, preuzeli te i još neke druge uloge.....!
Opet u sudnici divljačka galama i psovke.
Obtuženi ustaški logornik Rudolf Srnak.
HRNČEVIĆ: Zašto ste napustili domovinu?
SRNAK: Nisam htio ostati pod komunističkim režimom.
HRNČEVIĆ: Pobjegli ste pred narodno-oslobodilačkom vojskom!
SRNAK: Nije istina! Hrvatska je vojska išla, pa sam išao i ja!
HRNČEVIĆ: Jer ste se osjećali krivim pred narodom?
SRNAK: Ne pred narodom, nego pred vašom komunističkom partijom!
HRNČEVIĆ: Surađivali ste s Bobanom, ustaškim razbojnikom, banditom!
SRNAK: SJEVERNA HRVATSKA NE BI TAKO GOVORILA O GENERALU BOBANU, JER ČINJENICA JE DA SE JEDNA CIELA
USTAŠKA PUKOVNIJA DRAGOVOLJNO FORMIRALA IZKLJUČIVO OD PODRAVACA!
Eto, izdajnik i bandit koji je pred hrvatskom vojskom na čelu s Bobanom četiri godine kao zec bježao ‘po šumama i gorama’ sada, prema onoj reci joj majko da je kurva prije nego ona tebi reče, ima hrabrosti ove hrvatske vitezove nazivati banditima, prip. a.
HRNČEVIĆ: Služili ste Talijanima i Njemcima!
SRNAK: Hrvatska vojska nije bila u službi ni Talijana ni Niemaca!
HRNČEVIĆ: Je li se osjećate krivim za izseljavanje Srba?
SRNAK: Ja taj osjećaj nemam.
HRNČEVIĆ: Kakv je bio postupak ovdje s vama?
SRNAK: OSAM MJESECI BIO SAM VEZAN U LANCIMA….
Kao da on nije znao kako su oznaški vampiri, njegovi drugovi, postupali sa svim zarobljenicima, posebno ovima iz Kavranove grupe od kojih 37 nije došlo na njegov sud jer su umrli pod strašnim torturama. Ovakav sarkazam može se očekivati samo od najgorih jugobolševičkih sociopata i sadista.
Poslie osude na smrt nekim obtuženima je na koncu ipak data dozvola za kratku završnu rieč. Većina ih nije htjela izkoristiti tu jugoboljševičku “velikodušnost”, a Mime nije mogao da prije smrti krvnicima nekaže da su mogli slomiti njegovo tielo, ali ne i njegov duh. Njegove zadnje rieči su bile:
“U životu nisam nikada nikoga prijavio, nikada nikoga denuncirao i nikad nikome na žao učinio. Ja s ove strane nemam veze s kriminalom niti s tajnim agenstvom, čime bih osramotio svoj hrvatski narod. Priznajem da sam uvijek bio vjeran svome hrvatskom narodu, da sam uvijek bio za njegovu državu, da sam uvijek bio onaj koji je mislio samo na dobro hrvatskog naroda i želio mu samo dobro. S te strane mogu reći da su kraj mene prošle hrpe zlata u Hrvatskoj i vani. Nikada ga nisam pogledao jer sam smatrao da je egoizam najveće zlo koje svakog čovjeka tereti, da je to najveća nevolja koja dovodi do najneugodnijih situacija.
S te strane ja s ovog mjesta izjavljujem da mi je eto, krivo, i da se nalazim u težkoj duševnoj situaciji. Ja razumijem mužku, fair borbu, ali ne razumijem borbu koja izključuje ljudsko dostojanstvo i koja čovjeka ponizuje do nerazumne stvari.
U ovom težkom momentu završavam. Molim svoju dječicu Aneru, Maru i Ivku da mi oproste što samih ostavio siroticama. Vaš ćakan nije uhvaćen u krađi volova, nego na polju svog idealizma. Molim svakog tko me poznaje da mi oprosti ako sam ga bilo čime uvriedio. Mojem dragom hrvatskom narodu kažem da sam ga nesebično ljubio, da mu sebe prinosim na žrtvenik. Hrvatski narode budi mi blag sudac. Ostavi me u dobroj uspomeni. Živ i sretan bio ti i moja Hrvatska!”
Tko su bili Mime i njegovi drugovi možda je najbolje razjasnio jedan iztaknuti jugoslavenski ministar, kad je 1943. poznatom branitelju atentatora na Aleksandra Karađorđevića dru. Georgesu Desbonsu rekao: “Ne pripadam političkoj vlasti ljudi koji sada gospodare u Hrvatskoj. Daleko sam od nekih njihovih gledišta. No, kao Hrvat moram priznati da su stvorili poviestnu činjenicu neizmjerno vriednu za budućnost hrvatskoga naroda. Hrvatska država je uzkrsnula. Odsada se više ne će moći zanemarivati ta poviestna činjenica, a oni su za nju zaslužni:”
Svima je vrlo jasno, a najviše sinovima i unucima izdajnika-zločinaca poput raznih Hrnčevića, Blaževića, Ranogajeca, Krausa i dr., koji ove i ovakve heroje žele prikazati fašistima, da su Mime i svi oni koji su se kao i on borili i svoje živote položili za uzpostavu i obranu Nezavisne Države Hrvatske postavili temelje ovoj današnjoj okrnjenoj Hrvatskoj u kojoj oni danas tako mirno i udobno žive.
Komunistički zločinac Hrnčević, koji je ove heroje, i mnoštvo drugih, poslao u smrt, mirno je živio u Zagrebu sve do svoje smrti 1994. godine. Kada ga je pok. fra Martin Planinić 21. siječnja 1993. upitao kaje li se za svoje zločine jugokomunistički zločinac mu je odgovorio da je po tom pitanju njegova savjest čista.
Zahvaljujući Tuđmanovoj “pomirbi” ovaj zlotvor i stotine drugih njemu sličnih, umjesto da svoj adski život završe na kraju konopca, mirno su u “Demokratskoj Hrvatskoj” dočekali svoj kraj.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
