Zvonimir R. Došen: Natječemo se za medalje s Hrvatskim generalskim zborom
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 22 Travanj 2022 13:00
Kada god pogledam taj “naš” Generalski zbor sjetim se popularnekomedije “Hogan’s Heroes” (Hoganoviheroji) dugo prikazivane na američkoj televiziji prošloga stoljeća. Radilo se o fiktivnom njemačkom konc-logoru “Luft Stalag 13” u koji su bili smješteni zarobljeni američki i engleski zrakoplovci čiji su zrakoplovi bili oboreni iznad Njemačke.
Utome logoru u podzemnim prostorijama izpod baraka “zarobljenici” imaju radio postaju, tvornicu ekplozivnih naprava, novca, oružja i tunele kroz koje kad im god padne na pamet izlaze iz logora.
Radi rata na nekoliko frontova svi iole vriedni njemački častnici bili su razpoređeni po bojišnicama, pa su za zapovjednike logora postavljani oni najnesposobniji. Za zapovjednika Luft Stalaga 13 postavljen je jedan tipični klaun, pukovnik Wilhelm Klink, koji se stalno hvali da iz njegova logora još nitko nije uspio pobjeći.
Svi njegovi bivši kolege iz vojne akademije postigli su generalske, neki čak i feldmaršalske činove, jedino je on ostao pukovnik i nema nikakva izgleda za unaprieđenje osim, kako mu je netko rekao, da ode na ruski front. Ali kao obična kukavica on je u smrtnom strahu da će ga Hitler jednoga dana ipak poslati na taj front, a nije siguran ni da se tamo baš tako lako dolazi generalskog čina.
Jednoga dana u “strogo čuvani logor iz kojega nitko nije uspio pobjeći” došla je jedna ruska špijunka i Klink je upita kako niemački častnici žive na Iztočnom frontu. Ruskinja mu odgovara na engleskom, dobro začinjenim onim poznatim tvrdim ruskim naglaskom: “Evribođi its kavijar and boršč and drinks vodka.”(Svi jedu kavijar i boršć i piju vodku.) Kada je Klink upitao koliko tamo ima generala ona mu dogovori: “Vat ar ju toking abaut? Over der evribođi is genjeral!” (O čemu ti pričaš? Tamo su svi generali.)
Da je ta Ruskinja danas živa siguran sam da bi rekla “In Horvatia evri bođi is genjeral vit lot of medaljs.”
U svome osvrtu na podpise šestorice hrvatskih (?) generala za oslobađanje udbaških ubojica Perkovića i Mustača dr. Herman Vukušić kaže da bi im već sada i Žukov mogao pozavidjeti na epoletama kojima se krase. Nu ima još jedan zbor generala koji u medaljama i epoletama šije i one boljševičke.
Prije par godina netko je napisao da u slučaju rata sa Sjevernom Korejom treba najprije eliminirati one tisuće njezinih generala i da za to neće biti potrebno nikakvo oružje osim jednog velikog magneta, jer, iako ni jedan od njih nije nikada rata vidio, oni na svojim odorama imaju toliko odlikovanja da im, kako se vidi gore na slici) ne mogu stati na dolame pa ih imaju prikopčane i na hlačama. Nu naši generali su, ili većina njih, sudjelovali u ratu - neki izbliza, neki izdaleka, pa im nitko ne može reći da nisu rata vidjeli.
Ali, na koji način i kakvom brzinom su mnogi od od tih naših Klinkova, nizkih jugoslavenskih oficirčića, običnih civila i još običnijih udbaških ubojica bez ikakve vojničke izobrazbe, postali brigadiri i generali najvišega ranga, i koliko su medalja do sada dobili od poslieratnih ‘precednika’: Mesića, Josipovića, Kitarovićke i Milanovića,drugo je pitanje. To je jedan jedinstveni fenomen za koji bi Englezi rekli: “Only in Croatia, eh?” Je li itko ikada čuo da u nekoj državi, osim Hrvatske, generali dragovoljno služe ratnim dezerterima i izdajnicima svoga naroda i od njih s nekakvim čudnim ponosom primaju odlikovanja?
Neki od njih su u roku od godinu i nešto dana s čina kaplara skočili na čin generala. Ali, OK, bilo je i prije slučajeva da je neki kaplar na express dostigao najviši čin. Jedan od njih je čak postao Führer, a drugi maršal.
Najviša čast častnim našim generalima poput Glasnovića, Norca, Kapulara, Rose i drugih koji su uvijek sa svojim vojnicima bili na prvoj crti bojišnice, nu čini mi se da su najbrže napredovali i najviše se epoletama i medaljama kite oni koji su mirno u pozadini daleko iza bojišnice “planirali”. A ako bi i tamo postalo malo vruće bili među prvima za Marsch-Zurück.
“Sveznajići geostrateg” Davor Domazet “Lošo” ( prikladan nadimak ) opet lupi i ostade živ, da on zna da Perković nije imao ništa s ubojstvom Đurekovića te da su za to odgovorni UDBA i KOS. Pa i oni najluđi znadu da su Perković i Mustać bili ta UDBA. A odkuda bi on mogao znati da je ubojstvo naredio KOS, ako i sam nije za nega radio?
Ne sjećam se koji od tih naših mudrih “genjerala”, kao za opravdanje za njegov podpis, reče da ubojstvo Đurekovića nije isto što i ubojstvo Bruna Bušića. Valjda je time htio reći da ti krvnici nisu odgovorni za Bušićevo ubojstvo. Ti zlotvori su odgovorni ne samo za Đurekovićevo i Bušićevo ubojstvo, nego najmanje za nekoliko desetaka drugih ubojstava i sakaćenja hrvatskih emigranata diljem Zapadne Europe.
Evo samo jedan primjer Perkovićeve “nevinosti”: Kad su udbaški ubojice u Švicarskoj 24. kolovoza 1981. godine ubili mladog hrvatskog emigranta Stanka Nižića, policijski istražitelj koji je vodio slučaj prepoznao je kasnije Josipa Perkovića za vrieme suđenja u Münchenu kao osobu koju jeuhitio u Zürcihu zbog njegova ubojstva. Perković je tada u Švicarsku stigao s lažnom putovnicom na ime Ivan Kovač, kao trgovački putnik tadašnje Astre. Po njega je došao Svetozar Tedeschi kako bi kao direktor toga poduzeća jamčio za njega.Perković je pušten iz pritvora i isti dan kidnuo u Jugoslaviju.
Ti su krvnici zajedno s njihovim starim mentorima Boljkovcem i Manolićem najvjerojatnije organizirali i likvidacije Ante Paradžika, Mire Barešića, Blaža Kraljevića, Ludviga Pavlovića i drugih. Pa zar ti generali misle da se krv nevinih Hrvata koje su ti zlikovci nevine pobili može platiti nekakvim uslugama učinjenim samo zato da bi spasili svoje zločinačke glave u novonastaloj situaciji .
Na Ćesića, Lošu, Džanka, Miljavca i druge klaune nije vriedno trošiti vrieme, ali Gotovinu moram upitati: ANTE, ZAR TE NIJE SRAM?
Dok je za tobom bila potjera i dok ti je u Haagu suđeno mi emigranti diljem svieta, misleći da braneći tebe branimo čast hrvatskoga naroda, branili smo te na sve moguće načine od napada stranih političara, novinara i svakoga tko te je napadao i davali novac za tvoju obranu. A prvo što si ti poslie puštanja iz haaškoga zatvora učinio stao si rame uz rame onima koji su te progonili. Onima koji, kada nisu imali sposobnosti da te sami uhvate i izruče, novcem hrvatskih poreznih obveznika platili agente britanske SAS da te proganjaju, uhite i odvedu u Haag.
Umjesto da im vratiš milo za drago, a znao si da bi te golema većina naroda u tome podržala, ti stade uz jednoga od glavnih neprijatelja hrvatskoga naroda i kolovođa tvoga proganjanja, i dok ti se on podmuklo ceri, ti nama tvojim glupim štovateljima reče, kako je “rat gotov i da se trebamo okrenuti budućnosti”. Dans smo svi svjedoci te budućnosti. Dok neki generali i admirali beru masne mirovine, a neki povrh toga vode vrlo uspješne biznise, 400.000 mladih Hrvata napušta je svoju domovinu tražti kruha po tuđim zemljama, a dobar dio siromašne raje u domovini nema ni najosnovnije uvjete za dostojan život.
Pa i to smo nekako prežvakali, jer, mislili smo, možda je po sriedi izmorenost, neka zakulisna pogodba neokomunističkih vladara u Hrvatskoj i ICTY ili možda kakva novčana nagrada.
Ali, kad smo vidjeli kako ti na poziv neojugoslavena, ratnih dezertera na proslavi u Kninu njima držiš liepe govore, dok je pripadnicima HOS-a barikadama zabraljen prilaz, izgubili smo i ono malo poštovanja koje smo još prema tebi imali.
Kada je od četnika trebalo braniti Škabrnju, jedno od najopasnijih mjesta na zadarskoj bojišnici, pozvao si IX. Bojnu HOS-a. Ta jedinica je bez ikave pomoći i zamjene to mjesto uspješno branila 43 dana. A kada je tu dužnost preuzela neka druga jedinica mjesto je u vrlo kratkom roku palo u ruke četnika. Ali ti si Ante, za nečije račune, sve to zaboravio.
A sada si se udružio s onima koji su 1991. trebali biti među prvima stavljeni uza zid i “iz milosrđa” podpisao zahtjev za oslobađanje udbaških krvnika koji su dok si ti služio u francuskoj Légion étrangère, proganjali i mučili naše očeve i braću, a nas u izbjeglištvu vrebali i ubijali kao divlje životinje određene za odstrel.
Odkuda tebi pravo progoniteljima i masovnim ubojicama, koji nikada nisu zatražili oprost za svoje zločine. dieliti milosrđe? Naprotiv, oni se time ponose. Nemoj se iznenaditi ako ti ona ogromna većina hrvatskoga naroda, koja je za vrieme tvojih proganjanja, robijanja i suđenja bila uz tebe, pošalje poruku sličnu onoj crnogorskoga kralja Nikole Petrovića svome, najprije vjernom, a onda izdajničkom generalu Janku Vukotiću:
“Mislio sam, vale čoče, da si uzor sa visina, a ti evo sada služiš srbijanskog Ciganina…Sram te bilo nevaljali đenerale”
Samo će umjesto ‘služiš srbijanskog Ciganina’ reći ‘služiš jugokomunističkim ubojicama’.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
