Zvonimir R. Došen: The Greatest Show on Earth
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 23 Rujan 2022 13:05
Stari katari i bogumili vjerovali su da je Bog stvorio duhovni sviet, a Sotona ovaj naš materijalni te da su ljudske duše zarobljene u ovom korumpiranom materijalnom svietu i daje njihov konačan cilj prekinuti krug reinkarnacije (perpetualnog rađanja) i vratiti se u nebesko kraljevstvo.
Kada pogledamo tko su bile osobe koje se kroz poviest čovječanstva najviše slavilo (i slavi) i u kakve spektakle su se pretvarali njihovi pogrebi uzprkos našim vjerskim uvjerenjima moramo pomisliti da su ovi drevni ‘heretici’ možda bili u pravu. Uzmimo za primjer egipatske faraone u čije su grobove poslie golemih pogrebnih ceremonija oni na činjim su grbačama ovi okrutni paraziti živjeli stavljali neprocienjive vriednosti, hranu i piiće, “za udoban put na drugi sviet” gdje će opet biti vladari. Kad je umro Gengis-kan, jedan od najkrvoločnijih osvajača u poviesti,njegovi Mongoli su zajedno s njegovim lešem u grob zakopali četrdeset djevica i četrdeset konja.
A što tek reći o pogrebu komunističkih megazločinaca Lenjina, čije su tielo boljševici preparirali kao lovačku trofeju medvjeda ili neke druge životinje, postavili u stakleni mauzoleum i postavili na Crveni trg gdje i danas stoji, pa Staljina, Tite, Mao-a, sjevernokorejskih “dragih vođa”, britanskih i drugih “kršćanskih” monarha.
Ovih dana bili smo svjedoci jednoga takvoga spaktakla, pogreba britanske kraljice Elizabete II., spektakla koji je više sličio na cirkus nego na pogreb.
Umjesto križa ili bilo kakvog kršćanskog simbola lies “kršćanske” kraljice prekriven je ponjavom s višeglavim repatim zmajevimai drugim poganskim simbolima. Uz mornare, koji umjesto konja cestama okićenim tisućana britanskih “Union Jackova” vuku kola s kraljičinim liesom, su i stotine “starih britanskih ratnika” obučenih u suknje i razne stare nošnje vrlo slične onima klauna iz Barnumovogcirkusa “The Greatest Show on Earth” i, svakako, gomile ljudi među kojima mnogi moraju plakati kao nekoć oni za Titom ili Kim Jong-ilom.
Većina njih kaže da su tu jer za njih je kraljica svietli simbol njihove slavne prošlosti.
A o kakvoj “slavnoj prošlosti” se radi ima tisuće primjera kao ovi koje ću ovdje spomenuti:
Bitka kod Omdurmana
- U jutro 2. rujna 1898., britanska je vojska pod zapovjedništvom generala Herberta H. Kitchenera kod mjestanca Omdurman u Sudanu porazila vojsku mahdija Abdulaha al-Taašija. Kitchener je tražio osvetu za smrt svoga “gay” prijatelja generala Charlesa Gordona, koji je 3 godine ranije poginuo prilikom obsjedanja Kartouma, glavnoga grada Sudana od strane Taašijevog predhodnika sudanskoga lidera (mahdija) Muhamada Ahmada. U to dobaovaj pederje bio britanski guverner Sudana.
Kako je zapisao jedan svjedok, “To u pravom smislu nije bila bitka nego dobro osmišljeni genocid nad narodom koji se pobunio protiv okrutnog okupatora. Kitchenerova dobro izvježbana vojska od 8.000 Britanaca i 17.000 egipatskih i drugih kolonijalnih vojnika bila je naoružana najmodernijim puškama, strojnicama i 52 nova brzometna (quickfiring) topa. Njemu nasuprot, iako puno brojnija, ide masa ljudi, većinom pješaka ili na devama, naoružana 100 godina starim kremenjarama, kopljima, sabljama i štitovima.
Nedaleko bojišta na rijeci Nilu čeka flotila od 12 britanskih ratnih brodova koji će topovima tući po brisanom prostoru kojim će sudanska “vojska” napadati.
Bitka je završena za svega nekoliko sati. Dvanaest tisuća sudanskih ratnika je poginulo, trinaest tisuća ranjeno i pet tisuća zarobljeno. Na britanskoj starni, 47 poginulih i 382 ranjena. Ali tek tada je počeo pravi masakar. Britanski krvnici su se sada oborili na ranjenike i zarobljenike. Nitko nije pošteđen”. U drugoj izjavi jedan svjedok kaže: “Nije to bila nikakva bitka, nego smaknuće. Tiela nisu bila na hrpi, nego su uredno prostrta ležala po hektarima i hektarima zemlje. Neka su ležala namjerno poredana s njihovim sandalama pod glavom kao posliednji jastuk. Neka su klečala, ubijena za vrieme posliednje molitve. Druga su bila iztrgana na komade. Ovo je prva bitka u kojoj su rabljene dum-dum kugle “Mark 4” i britanski vojnici su ih smatrali jako uspješnim”.
Za taj mega-zločin Kitchener je nagrađennajvišim odlikovanjem “Victoria Cross” i postao član engleskoga plemstva s titulom “Barun od Kartouma”. U čast te “velike pobjede” mnoge ulice u gradovima Britanskoga Commonweatha nose ime toga maloga sudanskoga mjestanca, kao napr. “Omdurman Road” u Suothamptonu u Engleskoj, “Omdurman Street” u Freshwateru kod Sydneya u Australiji.
Boerski rat
Za vrieme osvajačkog rata u Južnoj Africi, koji je počeo godinu dana kasnije, krvnik Omdurmana, Kitchener, je u koncentracijske logore natjerao 116.572 djece i žena, što je odprilike bilo 25% boerskog naroda. Do završetka rata (prema britanskim ocjenama, koje su sigurno mnogo manje od stvarnog broja), u njima je od gladi i bolesti umrlo 27.927 osoba. Golema većina njih (22.074) bila su djeca izpod 16 godina starosti.
John Dillon, irski zastupnik u britanskom parlamentu, 26. veljače 1901. diže svoj glas protiv strieljanja ratnih zarobljenika i drugih zločina koje Kitchener čini i čita pismo jednog i britanskog častnika u Južnoj Africi:
“Zapovied lorda Kitchenera je; spaliti i uništiti sve zalihe hrane, pašnjake itd., zaplieniti sva goveda, konje i svu drugu stoku, ne ostaviti ni najmanje hrane za stanovništvo i strieljati sve zarobljenike. Ovu zapovied ja sam osobno dobio od najvišeg generala u Južnoj Africi, tako da tu nema nikakve grieške. U uputama vojnicima se kaže da svi muški Boeri moraju biti ubijeni tako da ni jedan od njih ne bi kasnije mogao pričati o onome što je vidio. Vojnicima je također naređeno da slobodno pljačkaju sve što nađu u kućama, bez obzira je li netko iz njih sudjelovao u ratu ili nije.”
U istom pismu stoji da je “Lord Kitchener zapovjedio da nijedan vojnik ne smije dovesti ni jednog boerskog zarobljenika. Svaki onaj koji bi to učinio morati će zarobljeniku davati pola svoje hrane. Mi zato ne uzimamo zarobljenike. Bilo je ostalo nešto ranjenih Boera. Mi smo ih sve pobili.”Na koncu svog izlaganja Dillon pita britanske lordove: “Da je Njemačka u svome maršu na Pariz (1870.) spalila svu zemlju i pretvorila je u divljinu, a francuske žene i djecu stjerala u koncentracijske logore gdje bi tisuće njih umrlo od gladi i svakovrstnih nepogoda, zar se čitava civilizirana Europa ne bi digla na noge da ih spasi?”
Novinarka Emily Hobhouse, koja je posjetila neke od ovih koncentracijskih logora, opisuje što je tamo vidjela: “Zarobljenicima je oduzeta odjeća, u logorima vlada glad, grozničava djeca leže na goloj zemlji i masovno umiru. Otvoreni kamioni puni žena i djece izloženi su ledenoj kiši i danima ostavljeni pokraj željezničke pruge, bez hrane i zaklona. U logorima djeca prolaze najgore. Ona se bez potrebne izhrane u nesnošljivoj vrućini jednostavno suše i umiru. Ovi logori nisu ništa drugo nego namjerna masovna umorstva djece.”
U izviješću britanskom parlamentu Hobhouse opisuje prizore iz jednoga od tih logora smrti: “Šest mjeseci staro diete na majčinom krilu izdiše posliednji dah života. Diete koje se počelo oporavljati od kozica poslano je iz bolnice u logor prije nego je moglo hodati i bliedo leži na goloj zemlji.
Malo dalje, djevojka stara 21 godinu umire na nakakvim nosilima. Njezin otac kleči pokraj nje, dok njezina majka drži dvoje druge djece koja umiru, jedno je staro pet a drugo šest godina.”
Zato Kitchenerovo ime nosi i jedan grad u Kanadi 100 km jugozapadno od Toronta. Ovaj grad su podigli njemački imigranti i do 1. svj. rata zvao New Berlin.
Rasizam najgore vrste
“Mrzim Indijce. Oni su životinjski narod s životinjskom vjerom. Glad je njihova krivnja zato što se kote kao zečevi.” - Winston Churchill, 1943. godine.
Za vrieme 2. svj. rata, samo 1943. godine Vel. Britanija bez imalo obzira na posliedice iz Bengala izvlači većinu hrane. Samo te godine od gladi u Bengalu ugiba između 3 i 4 milijuna ljudi, a do konca rata umrlo je još 3 milijuna. Kako bi spriečile da sviet sazna o tim golemim zločinima britanske vlasti rabe zakone ratne cenzure. A kada je vijest ipak procurila Britanci svaljuju krivnju na “prirodne faktore; helminthosporium oryzae fungus, suše i tajfune koji su slanom morskom vodom potopili polja riže”. Toga je uistinu i bilo, ali povrh toga što su oduzeli i u Britaniju odvezli svu hranu koju su mogli utrpati u svoje brodove, obću glad su prouzročile serije dodatnih britanskih drakonskih odluka. Jedna od njih bila je zapovied da se u obalnim područjima Bengala spale svi čamci i brodovi i unište sve zalihe riže i druge hrane, “da nebi pali u ruke Japancima”, koji su već bili zauzeli susjednu britansku koloniju Burmu (današnji Myanmar).
Što je još gore, u to vrieme umjesto da pokušaju spasiti ove milijune ljudi od strašne smrti, britanske vlasti u prvih 7 mjeseci te godine iz Indije izvoze 700.000 tona riže “za potrebe britanske vojske i civila”. Povrh toga, golemi brodovi krcati pšenicom iz Australije prolaze uz obalu Indije, ali Britanci niti jedno zrno neće upotriebiti da spase barem neke ot tih umirućih ljudi. Svi brodovi nastavljaju ploviti prema Vel. Britaniji.
Ali što je najstrašnije od svega, čim su sačule za ovu tragediju Ujedinjene Američke Države i Kanada nude britanskoj vladi pomoć u hrani i medicini specifično određenu za Bengal. London to odbija, jer da za to nema potrebe.
Ako netko danas pokuša postaviti pitanje o zločinima počinjenim u ime rasne superiornosti onda su to samo i uvijek činili nacisti i njihove “puppet države”.
Jedna od stalno ponavljanih tvrdnji je da je koncept arijanske rase - visokih vitkih plavookih blondih supermena -izmislio Hitler i njegovi nacisti. Pošto nijedan od nacističkih vođa; Hitler, Himler, Göring, Hess, Rosenberg, Göbels, Speer idrugi, nije bio ni najmanje sličan tim zamišljenim “supermenima” mora se doći do zaključka da su te tvrdnje podpuno glupe. Jer kad bi to bila istinita onda bi se moralo vjerovati da su svi ovi nacistički vođe imali u planu izvršiti sepuku.
Istina leži negdje drugdje. Koncept arijanstva je u 18. stoljeću izmislio britanski lingvist u Indiji, Sir William Jones, kad je za vrieme studije starih indo-europskih jezika naišao na neke sličnosti sanskrita s grčkim i latinskim jezikom. Nemajući nikakva boljega zajedničkog naziva za narode koji su govorili te jezike on je izmislio ime “Arya” - što na drevnom indijskom jeziku (sanskritu) znači “plemenit”. Kasnije su neki engleski jezikoslovci u “arijanske” jezike uvrstili engleski, njemački i neke druge “napredne” europske jezike.
Ali i narodi koji su pod tim simbolima decimirani kao napr. Sjeveroamerički starosjedioci “Indijanci” u posliednje vrieme svoj gnjev izkaljuju na krivim simbolima
Tako napr. za smrt stotina njihove djece koje su kanadske ( ustvari britanske kolonijalne ) vlasti prisilno oduzimale roditeljima i odvodile u tzv. Rezidencijalne škole oni krive Katoličku crkvu i prvog premijera Kanade John-a A. Macdonalda. Neki dan kad je pisao o papinom posjetu Kanadi Ivica Šola piše kako je John A. Macdonald jednom izjavio da je on britanski podanik i da će takav i umrieti.
Ta je Macdonaldova izjava bila podpuno normalna jer do 1947. u “suverenoj državi” Kanadi svi su njezini građani bili britanski podanici (British subjects) jer do tada nije postojalo kanadsko državljanstvo.
U jednoj od tih novih osveta za stradanja njihove djece lokalni Indijanci, naravno, podpomognuti “nevladinim organizacijama” prošle godine su u Gore parku u centru Hamiltona najprije crvenom bojom premazali, a onda srušili Macdonaldov spomenik, koji je tamo podignut 1895. godine, a istovremeno svake godine trećeg ponedjeljka u svibnju, slave Victoria Day, rođendan “Velike biele majke” kraljice Viktorije kojoj je Macdonald služio.
Na ceremoniji u glavnom gradu Kanade govor o odlikama kraljice održala je i bivšaguvernerka predstavnica engleske kraljice u KanadiAdrienne Clarkson. Ista ona Adriene Clarkson koja je 2002. uručila odličja svim “herojima Medačke straže” kanadskog UNPROFOR-a koja su zaslužili za njihovo “herojstvo” u smiješnoj fantomskoj bitci s hrvatskom vojskom. Clarkson im je tom prilikom rekla da im daje ta odličja zato što su “pod prilikama ekstremne životne opasnosti, suočeni s neprijateljskim topništvom, lakim oružjem, strojničkom vatrom kao i protutenkovskim i protupješačkim minama, zadržali svoje položaje i natjerali hrvatske snage natrag!” “Juf, bre, ova mora da je rođena u Srbiji”, vjerojatno su zaključili Srbi koji su slušali njezin govor.
Novi britanski kralj, Karlica broj 3, sada je nasliedio titulu simbola “slavne britanske prošlosti”. Jedan mali problem s njim je što ee on do mamine smrti bavio povrtlarstvom, pa ne znam tko će sada saditi i ubirati njegov krumpir, grah i drugo povrće. Neki vele da je on nije sadio povrće zato što je ekscentričan, nego zato što je jako skroman, pa bi se moglo dogoditi da umre kao i jedan drugi “simbol slavne prošlosti” kralj Petar I. Karađorđević.
Njegovu smrt opisao je razočarani velikosrbin Svetozar Pribićević: “(….) Nisam vidio kralja od rata pa sam ga zaželio ponovo vidjeti. Pašiću sam izrazio tu želju. Ujutro 16. kolovoza (1921., nap. a.) dobili smo zabrinjavajuće novosti. Pašić me pozvao da zajedno s njim posjetim kralja. Toga dana, u 17:30, kralj je Petarizdahnuo u našoj nazočnosti. Promatrao sam kralja Petra. Boravio je ( u Belom dvoru, nap. a.) u jednoj sobi golih zidova izbijeljenih vapnom. U cijeloj sobi nije bilo ničega doli željezne postelje i jednoga stolca. Bio je prekriven pokrivačem, dok su mu kroz poderane čarape virili prsti. Ni jedno njegovo dijete nije bilo uz njega u trenutku smrti.”
Što se tu može? Jednom farmer, uvijek farmer! Jedmom Ciganin, uvijek Ciganin!
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
