Zvonimir R. Došen: Vrieme je za ljutu travu !
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 28 Travanj 2023 13:05
“Nemoj me nikad zanijekat brate, niti se stidjeti ove svete stijene. Ja sam umro za Hrvatsku i za tebe. Ti živi Hrvatsku za mene. Prolazniče pogni svoju glavu mrtvim vitezovima u slavu”, piše na ovoj spomen ploči palim hrvatskim vitezovima u Raosima kod Imotskog.
Ovo je poruka svim hrvatskim pokoljenjima da nikada ne smiju zaboraviti žrtvu svojih častnih predaka koji su za njihovu slobodu svoje živote položili i opomena svim budućim hrvatskim braniteljima da nikada, ni pod cienu svoga života, ne smiju pokleknuti pred neprijateljem svoga naroda.
Ali, kako izgleda, u zadnjih dvadesetak godina neki od vas, hrvatski branitelji, zaniekali ste njih ( i sebe ) ne jednom, nego tisuće puta i priginjete svoje glave, ne Njima na slavu, nego kao obične kukavice pred navalom sinova i unuka onih protiv kojih su se ovi na ploči, a i vi sami borili. Na svaki juriš udruženih četnika Pupovca, samozvanog ciganskog poglavice Kajtazija i crvenih zionista Krausa, Goldsteina, Puhovskog & Co., svaki put kad vas zbog pozdrava ili simbola pod kojim su se ovi vitezovi u onom ratu ustali u obranu svoje domovine i kao i vi u ovom, junački borili, vičete “Nismo mi ustaše!”
Tim vašim niekanjem Njih vi se danas sviestno svrstavate u stroj s onima protiv kojih ste se jučer borili. S onima čiji je glavni i jedini cilj uništenje vašega naroda.
Mrak mi na oči padne kad na youtube-u pogledam snimke, kako se jedan častni hrvatski branitelj opravdava i kaže: “…Ma kakvi ustaše? Ja nisam za tu ideologiju!”, i moram se upitati kakvi su to branitelji, kakvi domoljubi koji se srame onoga što su bili njihovi očevi i što su jučer i oni sami bili?
Tko bi poslie Operacije Oluja mogao povjerovati da će se oni hrabri vojnici jednoga dana za bilo što izpričavati šačici jugokomunističkog smeća i raznih protuhrvatskih uljeza, kojima u prvom redu ne bi smjelo biti mjesta u državi za koju su se oni vitežki borili? Ma komu se vi izpričavate? Je li itko od vas za vrieme prošlog obrambenog rata pjevao o Titi i njegovim partizanima? Je li itkopozdravljao s boljševičkom uzdignutom stisnutom šakom i pjevao ‘Nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga? Svi ste vi s ponosom pjevali - Evo zore evo dana, evo Jure i Bobana?
Svi vi vrlo dobro znate da nisu samo HOS-ovci pozdravljali sa Za Dom Spremni i pjevali ustaške pjesme.
To jasno potvrđuje i ovaj slučaj na samom početku rata, koji je u knjizi “Iza Zatvorenih Vrata” zapisao pok. Zdravko Tomac:
“Na povratku iz Vinkovaca na Staru godinu (1991.) kasno navečer svratili smo u Đakovo da razgovaramo s političkim rukovodstvom općine i rukovodstvom Operativne zone Osijek-Vinkovci-Vukovar o stanju na ratištu, ali i da im čestitamo Novu godinu i da im zahvalimo za sve ono što su učinili.
Nakon službenih razgovora domaćini su nas pozvali u Dom armije, sada Dom hrvatske vojske, na doček Nove godine i na pravu slavonsku večeru.
Atmosfera je bila sjajna, kao i u Vinkovcima. Dali smo intervjue za televiziju i novinare koji su također bili s nama. Pričale su se razne šaljive zgode i pjevale hrvatske rodoljubne pjesme. (…) Oko 11 sati, kada se atmosfera već dosta zagrijala, društvo je počelo pjevati ustaške pjesme. Vidjelo se da im to dobro ide i da im to nije prvi put. Sa zanimanjem sam gledao s kakvim oduševljenjem te pjesme pjevaju pukovnici koji su, tako reći, do jučer bili članovi komunista i u bivšoj jugoslavenskoj vojsci.
Iako je ta atmosfera bila vrlo opuštena vrlo sam oštro reagirao.
Prekinuo sam pjesmu, zatraživši od general-bojnika Agotića da o ovom incidentu podnese izvještaj Stožeru.
Rekao sam im da časnici hrvatske vojske ne mogu u uniformama i na javnome mjestu pjevati ustaške pjesme, isto tako kao što ne mogu pjevati ni partizanske pjesme, jer dok rat traje, mi u vojsci nismo ni ustaše ni partizani, nego moramo biti jedinstveni i zaboraviti sve ideološke podjele.
Nastala je mučna atmosfera i tišina. Tada mi se obratio jedan pukovnik poodmakle dobi, koji mi je blago rekao: “Nismo mi gospodine potpredsjedniče ustaše, mi smo janjci, jer da smo mi ustaše, već bi četnike bacili u Dunav.”
Pored svih opravdanja koja za ovu svoju reakciju dr. Tomac navodi u svojoj knjizi očito je da kao bivši visoki komunistički dužnostnik on u ono vrieme još nije bio bio na čistu s činjenicom da je jedina ideologija koju je sliedio Ustaški pokret bila bezkompromisna borba za slobodu svoga naroda - i ništa drugo! Nu, Bogu hvala, i Tomac je ubrzo osjetio bilo svoga naroda, uvidio svoje zablude i s njima, kako sam reče, razkrstio.
Te pjesme i taj pozdrav rabili su za vrieme rata pripadnici gardijskih brigada, specijalne policije, HVO-a i svih drugih jedinica Hrvatske vojske, jer su znali da time četnicima lede krv u žilama. Danas taj pozdrav i te pjesme crvenim zionistima, četnicima i filojugoslavenima i svim inim mrziteljima Hrvatske tjeraju strah u kosti i za to ih oni svim svojim silama žele zabraniti. Što je iduće? Zabrana hrvatske “ustaške” himne, kruha,mlieka, vina, vode, cigareta?
Nisu četnik Pupovac i ciganski “bibućarno manuš” Kajtazi jedini koji forsiraju zabranu hrvatskih pjesama, simbola i pozdrava. Uz njih i jugofilske “antifašiste” glavni pokretači su Ivo Goldstein, Žarko Puhovski, Ognjen Kraus i pripadnici nekih svietskih udruga ekstremnih zionista i pojedinaca koji u svojoj mržnji na hrvatski narod ne poznaju nikakve granice. Samo što još za Hrvate ne viču poput notornog Ilije Ehrenburga, koji je ka ratni korespodent za vrieme 2. svj. rata prateći boljševičku Crvenu Armijukao biesna zvier vikao ruskim vojnicima: “Nemojte brojiti dane, nemojte brojiti milje! Brojite samo Niemce koje ste ubili! Ubijajte Niemce, to je molitva vaših starih majki! Ubijajte Niemce, to je što vas vaša djeca mole da činite! Ubijajte Niemce, to je krik vaše ruske zemlje! Ne kolebajte se! Ne popuštajte! Ubijajte!”
Tu svoju neobuzdanu mržnju na hrvatski narod i Katoličku crkvu stari zionisti-boljševici u amanet su ostavili svojim novim pokoljenima, koji u svojim govorima, tiskanim i svim drugim medijima i knjigama, nevjerojatnim izmišljotinama svojih “Alte madrekh-a” dodaju i malo svoga otrovnog začina.
Tako američki pisac Gerald Posner (koji kaže da mu je otac Židov a majka katolikinja) u svojoj knjizi “God’s Bankers” (Božji Bankari), tiskanoj 2014., uz niz drugih nevjerojatnih absurda piše da su ustaše ( ne zna im ni pravo ime pa umjesto ustaše piše “ustašan”) na povlačenju 1945. sa sobom povezle sedam kamiona punih zlata u vriednosti 350 milijuna (ondašnjih) švicarskih franaka ( današnja vriednos oko milijardu dolara) te da su Britanci zaplienili dio zlata vriednog 150 milijuna franaka, a drugih 200 milijuna ustaše su za “safe keeping” odvezli u Vatikan. Ali ni taj absurd nije mu bio dosta pa piše:
“Kad je agent Korpusa američke protuobavještajne službe (CIC) kasnije izpitivao Pavelića, hrvatski vođa je priznao da su Britanci uhitili i zadržali njega i njegovu bandu kad su prešli u Austriju. Britanci su prietili da će ih predati novoj jugoslavenskoj komunističkoj vladi gdje je banda tražena zbog ratnih zločina. Umjesto toga, Pavelić je izjavio, da su oslobođeni poslie što su britanskim vojnicima dali dva kamiona zlata…” To bi značilo da je dr. Pavelić već bio zarobljen od Amerikanaca.
Nu Pozner svojim sliedećim absurdom pobija ovaj prvi, gdje kaže:
“William Gowen, agent (američkog) Korpusa protuobavještajne službe ( Counter Inteligence Corps ) stacioniran u Rimu pazio je ( 1947., nap. a. )na Vatikan da vidi da li bi mogao odkriti gdje se nalazi Pavelić. Gowen je bio jedan od najboljih CIC’s agenata. Bivši “ustašan” pukovnik rekao je Gowenu da je 1946. oko 10 kamiona natovarenih zlatom došlo iz Švicarske u Rim gje je dragocieni metal iztovaren u hrvatskom koledžu “San Girolamo degli Illirici” ( Zavod u Sv. Jeronima ) samo jednu milju udaljenog od Vatikana. Konvoj je navodno stigao s vatikanskim tablicama, praćen nekim ljudima obučenih u ukradene britanske vojne odore, a drugi obučeni kao svećenici.
Iako se nekoliko izvješća američke obavještajne službe razlikuju o količini zlata koje je stiglo u Rim, oni se slažu u kritičnom pitanu: sav ukradeni dragocieni metal koji je došao iz Hrvatske konačno je završio kod “ustašan” svećenika Krunoslava Draganovića. Kad je Gowen kasnije izpitivao Draganovića on je priznao da je konvoj ukradenog zlata stigao u Rim pod kontrolom “ustašan” dopukovnika .
U ovakve nevjerojatne gluposti može povjerovati samo netko tko je podpuno skrenuo s pameti. A kada tome još nadodamo da je, kako Posner citira Gowena, ovaj dopukovnik bio “odlikovani Ustašan veteran Ivan Babić” onda čovjek mora zaključiti da su ti ljudi težki umni bolestnici.
Prvo, odkuda sada još novih 10 kamiona “ustaškog” zlata, i to iz Švicarske? Znači da su ustaše sa sobom povezli ne 7, nego 17 kamiona natovarenih zlatom i kroz sve savezničke blokade i zaprieke deset njih prevezli u Švicarsku. Eto, dragi čitatelji, ako niste znali NDH je imala više zlata nego američki Fort Knox što znači da je bila najbogatija država na svietu. Pozner kasnije piše da je to “ustašan zlato” bilo zlato koje su ustaše oduzeli Židovima i Srbima.
Drugo, Ivan Babić je bio domobranski pukovnik, nikada nije bio ustaša, nego odani HSSovac, koji je 1943., po nalogu Mačekovih povjerenika Košutića i Tomašića, vodio tajne pregovore s Titinim partizanima da domobrani priešu u njihov tabor. Kad dogovor (zbog neslaganja o modelu jugoslavenske federacije) nije postignut Babić je 9. siječnja 1944., uperenim pištoljem prisilio pilota malog zrakoplova“Roda”da ga prebaci u Italiju pod kontrolom Saveznika, kako bi im prenio Košutićevu obaviest o planiranome puču, odnosno pozivu za njihovo iskrcavanje na istočnu obalu Jadrana. Saveznici, naravno, nisu htjeli ni čuti o ničemu osim Jugoslavije i Babić je jednostavno uhićen i interniran u logoru u Padui.
Ovo je slika u Posnerovoj knizi uz koju on piše: “Američki vojnik drži vjenčano prstenje žrtava holokausta. Vatikan je kasnije porekao da je to bilo skladište za prstenje i zlatnike 28.000 cigana poklanih Hrvatskoj.” Posner vrlo dobro zna da je to najbezočnija laž. On zna da je podmetanjem ove slike, tko zna kakvog prstenja i insinuacijom o poklanim Ciganima, “the intended damage done” ( namjenjena šteta (hrvatskom narodu) učinjena ) pa ovu zadnju rečenicu “Vatikan je kasnije porekao…” vješto podmeće kao svoju ekskulpaciju.
Eto, dragi naši branitelji, umjesto da toj bagri kažete - Pa što onda ako je ZDS bio ustaški pozdrav?, neki od vas se( mislim na prave branitelje, ne na ex-jugooficire, ni salonske i paradne generale) ovim širiteljima ovakvih nevjerojatnih mržnjom nabijenih krivotvorina i njihovim velikosrbskim i jugokomunističkim ortacimaizpričavate da vi niste ustaše i da Za dom spremni nije bio ustaški pozdrav, umjesto da im kažete - Ustaše su se, kao i mi, častno i junački borile za oslobođenje i obranu svoga naroda i svoje države i mi sinovi i kćeri, unuci i unuke, praunuci i praunuke ustaša, domobrana i svih drugih častnih hrvatskih branitelja ponosni smo na svoje junačke predke.
I bez obzira na svu jugokomunističku, velikosrbsku, zionističku i bilo čiju drugu propagandu i sve prietnje i zabrane, mi ćemo se, Njima u čast, uvijek pozdravljati našim pozdravom ZA DOM SPREMNI! Sviđalo se to kome ili ne, pozdrav Za dom spremni je integralni dio naše hrvatske vojničke poviesti iz koje ga ni jedna sila ovoga svieta ne može izbaciti. On je tu jednom za uvijek! To je legitimni i legalni pozdrav jedne junačke postrojbe hrvatske vojske iz ovoga zadnjeg rata i svaki Hrvat, koji to želi, ima ga pravo upotrebljavati i na to biti ponosan!
A kako se oduprieti njihovim drakonskim kaznama za pozdrav Za dom spremni, može nam poslužiti ova priča. - Negdje za vrieme Austrougarske na otoku Pagu bio zločest pop, koji je radio sve ono što jedan svećenik nije smio raditi. Pažani su se nekoliko puta tužili biskupu tražeći da ga ukloni i pošalje im novog svećenika. Kada se biskup na sve njihove molbe oglušio Pažani su, kako se ono kaže, uzeli zakon u svoje ruke i popa štapom skoro na smrt izprebijali. Kad je policija došla izpitivati ljude da im pokažu one koji su popa premlatili Pažani su složno odgovorili: “Svi smo ga tukli!
Policija, naravno, nije mogla podnesti prijavu protiv svih, a biskup je bio prisiljen poslati novoga popa.
Svaki narod, a napose onaj koji je krvlju svojih najboljih sinova i kćeri izvojštio svoju slobodu, ne samo da ima pravo nepoštivati zakone koji su upereni protiv njegovih temeljnih prava i sloboda, nego ima pravo ustati i svim razpoloživim sredstvima rušiti one koji mu ih silom nameću.
Zato, počnimo se svi javno i glasno pozdravljati tim našim hrvatskim pozdravom i pokažimo im da smo ustaše iz inata. A ako ni to ne pomogne onda im pokažimo da znamo biti i ustaše od zanata!
Za dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
