Pokušava li se Trump riješiti baštine koju je Americi i svietu ostavio F.D.Roosevelt?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 24 Veljača 2017 19:04
The truth which makes men free is for the most part the truth which men prefer not to hear. (Istina koja ljude čini slobodnim, većinom je istina koju ljudi najrađe ne žele čuti.) - Herbert Sebastian Agar
Na provokativna pitanja američkih ljevičarsko-liberalnih novinara (a drugačijih i nema), američki predsjednik Donald J. Trump nekidan je kratko odgovorio: “World is in trouble, and we will straighten that out.” (Sviet je u poteškoći i mi ćemo to izpraviti.).
Većina ljudi je mišljenja da je svaki imperijalizam, pa tako i američki, sustav efektivne ekonomske i intelektualne moći čiji cilj je podjarmljivanje što više svieta svojoj komercijalnoj sili i svojim političkim vriednostima.
U odnosu na ovo što se danas događa u Ujedinjenim Američkim Državama to mišljenje je samo dielomično točno.
Velika halabuka ovih dana digla se na Trumpov odgovor novinaru Fox News-a Bill-u O’Reilly-u. Kad mu je O’Reilly rekao da je Vladimir Putin ubojica Trump mu je odgovorio, “Ima puno ubojica. Što vi mislite, da je naša zemlja tako nevina?”
Iako Trump nije niti jednom riečju porekao O’Reilly-evu tvrdnju da je Putin ubojica na ovu njegovu primjetbu o američkoj “nevinosti” zgrozili su se ne samo američki, nego svi svietski mainstream mediji. Nu tome se ne treba čuditi kad se zna da su svi ti mediji pod kontrolom jedne te iste svietske mafije.
Nu da vidimo na što je Trump možda mislio kad je to rekao.
Kada je najavio da za novog ministra obrane postavlja generala James-a 'Mad Dog' Mattis-a (‘mad dog’ na hrvatskom znači biesan pas), Trump je rekao da ga na tu dužnost postavlja za to što je Mattis najsličniji generalu George-u Patton-u.
Ta uzporedba Mattisa s Pattonom pobuđuje tračak nade da će Trump američku politiku skrenuti s puta kojeg su Americi i ostalom svietu “trasirali” Staljinovi agenti i ružičasti ‘liberal-demokrati’ na čelu s Franklinom Rooseveltom još prije 85 godina.
Vjerojatno u Hrvatskoj (i drugdje) ima ljudi koji malo znaju o generalu Pattonu, pa iako sam o njemu već pisao, smatram da je i ovdje potrebno barem u vrlo kratkim crtama navesti tko je on bio, za što se zalagao, zašto je ubijen i tko ga je ubio.
Legendarni zapovjednik 3. Američke oklopne armije za vrieme 2. svj. rata generalpukovnik George S. Patton bio je jedan od onih rijetkih vojskovođa koji su uz visoke ratničke vještine, neizmjernu osobnu hrabrost, podpuno nepoznavanje straha, posjedovali i onu mističnu moglo bi se reći proročansku osebinu, ono šesto osjetilo, što ih neprestano dovodi u sukob s njihovim nadređenim liderima - običnim smrtnicima.
Patton je najviše poznat po tome što je iz dna duše mrzio bolševike i odmah po pobjedi nad Hitlerovim Wehrmacht-om inzistirao da se udari na Staljinovu Crvenu armiju, da se boljševike iztjera nazad u Rusiju i “sviet spasi od puno gore pošasti nego što je bio nacizam”.
Svoju “ljubav” prema boljševicima izkazao je za vrieme tzv. Postdamske konferencije. Kad mu je za vrieme večere uzdignutom čašom vodke prišao jedan boljševički general i htio mu nazdraviti Patton ga je s mržnjom pogledao i povišenim tonom rekao: “I don’t wish to drink with a bolshevik son of a bitch!” (Ja ne želim piti s boljševičkim kučkinim sinom).
Danas nije potrebno previše naglašavati što bi se dogodilo da su Roosevelt i njegovi nasliednici poslušali Pattonove savjete; Staljin bi bio poražen, komunizam se nebi proširio na polovicu Europe, Kinu, Koreju i Vijetnam, Kubu i dijelove Južne Aamerike, Afrike itd. Na Staljinova i Titova stratišta nebi bili vraćeni oni milijuni nevinih žrtava. Nebi došlo do “nuklearne utrke”, koja je više puta dovela svijet na sam rub uništenja. Na koncu, ne bi se u svietu događalo ovo što se danas događa.
Za to što je Ameriku i ostali sviet htio spasiti od komunističke pošasti Patton je morao umrieti. Na njega je po završetku rata 1945. u Bavarskoj izvršeno nekoliko pokušaja atentata. Jedan od njih je konačno uspio 8. prosinca 1945.godine.
Umro je dva tjedna kasnije, ali, kako je kasnije ustanovljeno, ne od posliedica toga atentata, nego od injekcije otrova koju je dobio u bolnici noć prije nego se spremao otići u Ameriku. Sve pokušaje atentata i konačno ubojstvo “po nalogu odozgo”, izvršili su zajedno američki, boljševički i britanski agenti.
Ovaj gnusni zločin samo je jedna mala čestica u mirijadi zločina koje su ne samo nad američkim narodom, nego nad skoro svim narodima svieta, zajedno s komunistima počinili lideri američkih “liberalnih demokrata” od Roosevelta do ovih današnjih.
Da ne nabrajamo stotine političkih ubojstava koje su, američke tajne službe izvršile nad stranim političarima, kao napr. nad; braćom Diem u Vietnamu, Salvadorom Allendeom u Čileu, Rafaelom Trujilom u Dominikanskoj Republici, Anastasiom Somozom u Nikaragvi i niz drugih, napomenimo samo par onih važnijih koje su u novije vrieme izvršili nad svojim političkim prvacima.
ATENTAT NA PREDSJEDNIKA KENNEDYA
U knjizi ‘Blood, Money & Power’ (Krv, novac i moć), bivši član savjetničkog tima L. B. Johnsona, pravnik Barr McLellan, na temelju nepobitnih dokaza, podkriepljenim s nekoliko stotina dokumenata, opisuje kako je 1963. tadašnji podpredsjednik Lyndon B. Johnson u sprezi s šefom CIA-e Allenom Dullesom i bogatim vlastnicima naftnih bunara u Texasu organizirao Kennedy-evo ubojstvo u Dallas-u.
McLellan također navodi da je u ubojstvo Kennedya bio duboko umiešan George H. W. Bush, tada visoki operativac CIA-e.
Svi mi straiji sjećamo se one farse s onim jadnikom Lee Harvey Oswaldom, kako ga dan poslie iz pritvora, bez ikakve zaštite, dva US maršala vode na ulicu među gomilu raje i kako mu iz prvih redova prilazi suradnik CIA-e kriminalac Jack Ruby s “Saturday night special” revolverom i ‘point blanck’ puca u njega.
Kako bi se zaštitio Johnson odmah po dolazku u Bielu kuću podpisuje ‘Executive Order 11130‘ kojim uzpostavlja komisiju za iztragu atentata. Bez predhodne konzultacije s njime on na čelo komisije postavlja ostrajelog sudca Earl-a Warren-a. Kada je ovaj to kategorički odbio, Johnson je iz ladice izvadio nekakav papir i rekao mu da će, ukoliko se on ne primi ove dužnosti, objaviti sadržaj toga pisma.
Stari Warren je na to počeo plakati i moliti Johnsona da ga ne prisiljava, ali Johnson je bio neumoljiv i Warren se na koncu pokorio.
McLellan ne zna što je u tom pismu bilo napisano, ali vjeruje da je moralo biti nešto što bi, ako bi izišlo u javnost, uništilo staroga Warrena.
Warren je od Johnsona,dobio stroge upute o tome kakve zaključke komisija mora donieti.
Iz nedavno deklasificiranih dokumenata vidi se da se komisija uobće nije brinula za pronalaženje istine o ubojstvu predsjednika Kennedya, nego samo i jedino za moguće političke reprekusije, koje bi usliedile ako u javnost procuri istina.
Jedan od članova kojega je Johnson postavio u komisiju, nekadašnji predsjednik Svietske banke, poznati odvjetnik John McCloy, rekao je nazočnim članovima na prvom sastanku komisije: ‘The purpose is to lay the dust, not only in the United States but all over the world‘ (Svrha je posuti prašinu ne samo u Ujedinjenim Državama, nego po cielom svietu.). Uzalud je bio Zapruderov film na kojem se vidi da je u Kennedya netko pucao sprieda, s travnatog humka (grassy knoll). Uzalud su bili i svi drugi dokazi da Oswald nije mogao biti ubojica, Warrenova komisija je doniela zaključak da je on i samo on bio jedini ubojica.
ATENTAT NA ROBERTA KENNEDYA
Johnov brat Robert F. Kennedy je znao istinu, ali je 5 godina šutio kako bi zaštitio Ameriku od katastofe građanskoga rata, do kojega bi sigurno došlo da je javnost doznala pravu istinu.
Nu kada se 1968. kandidirao za predsjednika i kada njegova pobjeda na izborima više nije bila upitna, Johnson & Co. su bili u golemom strahu da će Robert po dolazku u Bielu kuću početi s razsvietljavanjem njihovih manevara, podplaćivanja i ‘power plays’ oko atentata na njegova brata i za to je on morao biti likvidiran.
Ali i tu je trebalo naći nekog jadnika s kojim se lako može manipulirati. I pronađen je Sirhan Bišara Sirhan, 22 godine star palestinski kršćanin. Sirhan je rođen u Jeruzalemu, a u Ameriku je došao kao 12 godišnji dječak. U Americi je prelazio iz jedne vjerske grupe u drugu, da bi se na koncu počeo baviti magijom (okultom). Politika ga nije zanimala.
Kasnije je utvrđeno da je Sirhan izabran za atentatora zato što je bio umno nestabilan, što se moglo vidjeti i iz njegovog ‘pacifizma’ poslie atentata. Na sudu se uobće nije branio, niti je ikada priznao da je ubio Kennedya.
Sirhan, danas star 70 godina, sjedi u zatvoru u San Diego-u, California već 48 godina. Bez obzira na to što svi znadu da on u nikom pogledu ne predstavlja bilo kakvu opasnost zabilo koga, njemu je do sada petnaest puta odbijena molba za puštanje na slobodu. Uzalud su sva svjedočanstva da on nije ubio Roberta Kennedya, nego da je kao i Lee harvey Oswald obični “patsy”.
U slobodnom prievodu patsy je - izpaštač za tuđe griehe (scapegoat), slaboumna osoba s kojom se lako može manipulirati.
Paul Scrade, obiteljski prijatelji i pratilac Roberta Kennedya, kojeg je Sirhan ranio u glavu, već 48 godina uporno tvrdi kako je ‘svojim očima vidio da Sirhan uobće nije umio baratati pištoljem, da nije znao kud puca, da je pucao ‘onako bez veze’, i da je on sto posto siguran da Sirhan nije taj koji je ubio Kennedya’.
Kada je prošle godine, prilikom preslušanja o njegovoj molbi za puštanje na slobodu, prvi put poslie 48 godina došao lice-u-lice sa Sirhanom, Schrade je pred komisijom dokazivao da Sirhan nije ubojica Roberta Kennedy-a.
Bez obzira na sve dokaze, poslie tri sata diskusije komisija je odbila Sirhana pustiti na slobodu jer “nije pokazao adekvatno kajanje ili nije razumio golemost njegova zločina”.
Schrade se, kako navodi United Press, za vrieme preslušanja izpričao Sirhanu za to što nije više učinio za njegovo oslobađanje riečima: “Trebao sam ovdje biti davno prije i osjećam se krivim što nisam bio ovdje da ti pomognem”. Drhtavim glasom punim emocija za vrieme jednostanog svjedočenja Paul Schrade je uporno tvrdio da je Sirhan bio taj koji je njega ranio, ali da je drugi čovjek ubio Bobby Kennedy-a.
U momentu atentata ovaj, devedeset i jednu godinu stari prijatelj obitelji Kennedy, bio je neposredno iza Roberta Kennedy-a i vidio je da je Sirhan izpalio nekoliko hitaca, ali ne i onaj koji je ubio Kennedy-a. Ubojiti hitci izpaljeni su is drugog pištolja.
Schrade je ljutito ignorirao sudčeve opomene da prestane svoj govor upravljati direktno Sirhanu i direktno napao tužitelje za njihove “otrovne prikaze” samo za to da bi se nevinog Sirhana zadržalo u zatvoru.
Kada je očito pristrani sudac poslie oko sat vremena rekao Schrade-u da završi sa svojim izlaganjem naglasivši, “Da budem iskren, vi ste nas izgubili” (to jest da ga tobože ne razumiju), Schrade mu je ljutito odgovorio, “Ja mislim da ste se vi davno izgubili!”.
Poslie toliko dugog vremena Scrade je novinarima izjavio da se svake godine na obljetnicu Kennedy-eve smrti u njemu obnavlja uporna odluka da ne prestane tražiti pravdu.
“Istina leži u dokumentima tužilaštva i u nalazima obdukcije”, kaže Schrade novinarima u New Yorku. “Tamo se jasno vidi da Sirhan nije mogao ubiti Kennedy-a. On je bio izvan pozicije.”
Ali, uzaludan je sav njegov trud i svi njegovi napori, jer svi “osjetljivi” dokumenti o ubojstvima Johna i Roberta Kennedy zapečaćeni su do 2030. godine.
Vjerojatno mnogi ne znaju da je L.B. Johnson poslie odlazka iz Biele kuće na svoj posjed (range) u Stonewall-u, Texas, 1969. godine, poludio, vjerojatno od straha i grižnje savjesti.
Umro je pod strogom psihijatarskom njegom 22. siječnja 1973., u 65oj godini života.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
