Boljševičko uplitanje u američke izbore nije počelo jučer
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 03 Ožujak 2017 19:04
Poslie kolapsa boljševičkog imperija 90ih godina prošloga stoljeća, došlo je do deklasifikacije određenog broja dokumenata iz kojih su Amerikanci “saznali” ono što je skoro svatko u Europi i ostalom svietu znao desetljećima prije. Poslie boljševičke revolucije i prevrata u Rusiji 1917. godine, Amerika nije priznala boljševičku državu i neće je priznati sve dok za predsjednika ne dođe Franklin Delano Roosevelt.
Vođe Centralnog Sovjeta; Lenjin, Trocki i Staljin, u Ameriku šalju stotine svojih špijuna, većinom Židova, koji uzpostavljaju veze s već prije doseljenim Židovima, te obilato financirani iz Moskve i od bogatih američkih Židova, svim silama pokušavaju infiltrirati američke političke strukture. Ali nikako im ne polazi za rukom ubaciti svoje agente u vladajuće strukture jer su svi predsjednici; Woodrow Wilson, Warren Harding, Calvin Coolidge i Herbert Hoover, nepokolebljivi antikomunisti.
Jedan od ranije doseljenih ruskih Židova, liečnik i trgovac kozmetikom u New Yorku bio je dr Julius Hammer. Hammer je bio jedan od vođa Socijalističke Radničke Partije koja će kasnije biti preimenovana u Komunističku Partiju USA.
Simbol Socijalističke Radničke Partije u Americi bio je Arm and Hammer, ruka koja drži čekić. Julius Hammer imao je sina kojem je kao Židovu dao vrlo čudno ime - Armand.
Armand Hammer je očita varijanta za Arm and Hammer.
Ranih 1920ih Hammer i njegovi “pomoćnici” otvaraju u New Yorku sovjetsko pseudo-veleposlanstvo i trgovinsku misiju. Malo je tko na tu “ambasadu” u Americi obraćao pozornost, ali iz deklasificiranih dokumenata poslie razpada Sovjetskog Saveza odkriveno je da je to bio glavni conduit za slanje novca između Moskve i New Yorka, koji se rabio za financiranje pro-komunističke subverzije u Americi.
Kao pravi boljševički ateist Julius Hammer je za “fuš” vršio i, tada protuzakonite, pobačaje za što je 1921. odpremljen u zloglasni zatvor Sing Sing u državi New York gdje je odležao 3 godine. Ali to nije usporilo boljševička subverzivna djelovanja u Americi. Armand je nastavio ondje gdje je njegov otac prestao i odputovao u SSSR “radi business interesa”. Tamo se upoznao s Lenjinom.
Prema onoj, mama reci joj da je kurva prije nego ona tebi reče, poslie poraza na prošlim izborima Obamini i Clintoničini “demokrati” neprestano vrište kako su Putinovi agenti u Ujedinjenim Državama tobože pomogli Trumpu da ih pobjedi.
Za “odmazdu” Obama, mjesec i pol dana poslie Trumpove pobjede, izdaje “executive order” kojim naređuje deportaciju šestorice navodnih ruskih špijuna; Vladimira Aleksejeva, Alekseja Belana, Evgenija Bogačeva, Sergeja Gizunova, Igora Korobova, Igora Kostyukova i još tridesetak ruskog diplomatskog osoblja.
Danas i oni podpuno neinformirani znadu da razlozi za spor između Trumpovih republikanaca i Obaminih i Clintoničinih demokrata nisu Trumpovi “topli”odnosi s Putinom, nego opasnost koju Trumpova politika predstavlja za svietski sekularizam (ateizam), pederska i lezbijska prava i sve što je protu prirodno i protucivilizacijsko.
Ako se tu uistinu radilo o špijunaži onda je više nego smiešno i pomisliti da niti jedna od 16 američkih obavještajnih agencija nije znala što se događa pod njihovim nosom, u one dvie vile u jednom od najprestižnijih dielova New Yorka, sve dok Hilary Clinton nije izgubila na izborima.
KAKO JE FRANKLIN DELANO ROOSEVELT DOŠAO NA VLAST
Kada se netko žalio na loše vrieme naši stari su znali reći da su Cigani veseli kada je ružno vrieme jer poslie toga uvijek dolazi liepše.
Po sličnom principu političkim “velikanima” postaju oni ljudi koji se u političke utrke ubace pri samom kraju neke velike nepogode, jer znaju da poslie nje mora doći do promjene na bolje i da će sve što pođe na dobro biti pripisano njihovoj “mudroj” politici, a sve loše njihovim “nesposobnim” predhodnicima.
Velika svietska ekonomska depresija (the Great Depression) Počela u New Yorku kompletnim kolapsom Tržišne burze u utorak 4. rujna 1929., poznatim pod imenom “Black Tuesday (Crni utorak) i trajala je sve do početka 2. svj. rata kasnih 30ih godina. To je bila najduža, najdublja i najrazširenija depresija dvadesetoga stoljeća.
Između 1929. i 1932. svietski BDP pao je za oko 15%. Za uzporedbu, 2008. godine, BDP je pao samo za 1% i prouzročio onu svima poznatu Veliku recesiju (the Great Recession).
U zadnjim mjesecima 1932. situacija u Americi je počela ići na bolje, ali negativni efekti depresije trajati će sve do početka 2. svj rata.
Osobni dohodci, dohodci od poreza, profiti i ciene naglo su pali. Međunarodna trgovina opala je za više od 50%. Nezaposlenost u Ujedinjenim Državama na više od 25%.
Jedan od uzroka za depresiju bili su golemi ljudski i materijalni gubitci za vrieme 1. svj. rata, a drugi opake bolesti odmah po završetku rata među kojima je najpoznatija epidemija tzv. španjolske gripe koja je u trajanju od tri godine odniela između 75 i 100 milijuna života diljem svieta, što je u ono vrieme bilo između 3 i 5% svietske populacije. Ali ni to nisu bili jedini uzroci.
Za predsjednika Ujedinjenih Američkih Država 1921. godine dolazi Warren Harding koji je bio vrlo popularan sve do njegove nagle smrti (od srčanog udra) 2. kolovoza 1923. godine. Ali, nažalost, poslie njegove smrti odkrito je niz skandala u koje je on kao predsjednik bio umiešan. Najpoznatiji među njima bio je tzv. Teapot Dome Scandal.
Uz druge nepravilnosti pronađeno je da je Hardingov ministar unutarnjih poslova Albert Bacon Fall od 1921. do 1922. godine primao mito od velikih naftnih kompanija za što im je u Teapot Domu u državi Wyoming i drugim lokacijama za vrlo niske ciene, bez razpisivanja natječaja , iznajmio velike rezerve petroliuma koje su bile vlasništvo ratne mornarice.
Do Watergate skandala Teapot Dome skandal smatran je “najvećim i najsenzacionalnijim skandalom u poviesti američke politike”.
Najpopularniji predsjednik prije svoje smrti, Harding je poslie smrti proglašen jednim od najgorih.
Poslie Hardingove smrti predsjednikom postaje njegov podpredsjednik Calvin Coolidge. On poslie skandala njegovoga predhodnika donekle uspieva povratiti povjerenje naroda i ostaje na dužnosti do 1929. godine kada na njegovo mjesto dolazi republikanac Herbert Hoover.
Hoover dolazi za predsjednika Amerike u najnepovoljnijim prilikama, samo nekoliko mjeseci prije kolapsa Stock marketa. Uzalud su bili svi njegovi ambiciozni programi jer ova velika nepogoda nije pogodila samo Ameriku nego čitav sviet. Vanjska trgovina, a time i domaća proizvodnja spala je na najniži stupanj u poviesti Amerike.
Ova velika nepogoda dobro je došla liberalnim demokratima kojima je na čelu bio Franklin Delano Roosevelt. Roosevelt je na izbore 1932. izišao s onom svojom poznatom floskulom “New Deal” i pobjedio Hoovera s velikom većinom glasova.
Naivna američka raja nije mogla ni zamisliti da je taj njegov “New Deal” (Nova pogodba) bila ustvari pogodba sa Trockim i Staljinom i da je njihov obilni propagandni i novčani doprinos doveo do njegove “landslide” pobjede na izborima.
Poslie dolazka na vlast Roosevelt i njegovi “demokrati” krivnju za sve svoje neuspjehe pripisivati će svojim predhodnicima. Depresiju rabe kao izgovor za otrovne napade na tobožnji konzervatizam bivših predsjednika; Wilsona, Hardinga, Coolidga i Hoovera i to rabe kao opravdanje za stvaranje “big governmenta” i uvođenje sve više i više ograničenja kako ekonomskih tako i političkih i svih drugih sloboda.
Davno prije njegove kandidature za predsjednika, osobito za vrieme dok je bio guverner države New York, najprisniji prijatelji Franklina Roosevelta i negove supruge Eleanor bili su doseljeni ruski, ukrajinski i poljski Židovi, većinom ubačeni boljševički agenti, koji su za vrieme Depresije počeli svim silama raditi na promociji “blagostanja koje je Oktobarska revolucija doniela radnom narodu Sovjetskog Saveza”.
Najaktivniji među njima bio je Rooseveltov susjed u New Yorku Henry Morgenthau Jr., koji će postati ne samo njegov ministar financija, nego glavni zionist-boljševik koji će za cielog trajanja njegove vlade propisivati sve najvažnije odredbe, većinom one koje u nikojem pogledu nisu spadale pod njegovu jurisdikciju.
Radi toga je bio u stalnom ratu s ministrom vanjskih poslova Hull-om, kasnije s njegovim nasliednikom Settinius-om i s ministrom rata Stimson-om.
Ovi ubačeni špijuni zajedno s stotinama domaćih “American Reds” (američkih crvenjaša), pro-sovjetskih operativaca, među kojima su glavni bili; Harry Hopkins, Harry Dexter White, Alger Hiss, Murray Latimer, Laughlin Currie, Israel Epstein, Mordecai Ezekiel, Michael Straus, zauzeli su u Rooseveltovoj administraciji sve ključne pozicije.
Ništa se nije moglo riešiti dok nije prije prošlo kroz njihovu cenzuru.
Morgenthau i White bili su top savjetnici u Bieloj kući, Alger Hiss u ministarstvu vanjskih poslova, Currie u ministarstvu obrane itd.
Sve institucije državne uprave, od one najviše - Biele kuće, pa do najniže, kao ministarstvo poljoprivrede ili ribarstva, bile su popunjene bolševičkim agentima.
Da ne bi došlo do odkrića nihove masivne infiltracije poduzete su jake mjere osiguranja na već dobro uhodani boljševički način. Glavne pozicije u sudstvu zaposjeli su “povjerljivi”. U Veliko vijeće (Grand Jury) ubačeni su agenti, a oni koji nisu bili ”njihovi” podmićivani su i ucjenjivani.
Svi dokumenti koji bi za njih i u najblažem obliku mogli predstavljati kakvu opasnost jednostavno su nestajali. Svi poviesni dokumenti koji su bili oprečni marksizmu-boljševizmu nadomještani su izkrivljenim dokumentima, tako da je u mnogo slučajeva i danas nemoguće doći do prave istine.
Takvi komunistički zločini protiv poviesti nama Hrvatima su dobro poznati.
Za vrieme Rooseveltove kampanje za predsjednika, u Sovjetskom Savezu, poglavito u Ukrajini od gladi je uginulo između 10 i 12 milijuna ljudi, jer im je silom oduzeta sva hrana. Istovremeno Sovjetski Savez izvozi u Kinu, Koreju i Japan pšenicu i druge prehrambene produkte i dielom novca od te zarade sufinancira Rooseveltovu kampanju.
Ali i to nije ono najgore. U to vrieme u Moskvi je boravio veliki broj zapadnih korespodenata. Iako su dobro znali što se događa, većina njih je ignorirala ili umanjivala strahovitu sliku onoga što se događalo pred njihovim očima.
Samo dva korespodenta, Amerikanac William Henry Chamberlain i Englez Malcolm Muggeridge, dojavljuju nešto istine o ovom groznom zločinu genocida.
Protiv njih ustaje glavni korespodent New York Times-a u Moskvi Walter Duranty i napada ih da šire neistine jer da u Sovjetskom Savezu “ne hara glad, nego nestašica hrane koja prouzrokuje veliki gubitak ljudskih života”. Nu kada je upitan da dokaže kakva je tu razlika nije znao odgovoriti.
Ova njegova mračna proza postati će jednim od najnotornijih bezobrazluka u analima novinarstva.
Po ustaljenom boljševičkom običaju Duranty u svojim narednim izviešćima krivnju za ovaj grozni zločin prebacuje na žrtve i kaže da su “za nestašicu hrane krivi zaostali seljaci koji su blokirali Trockijev i Staljinov put u progres”.
A što se tiče onih više od deset milijuna ljudi koji su radi tog “progresa” izgubili živote, ovaj monstrum kaže: “Nemožeš napraviti omlet a da ne razbiješ nekoliko jaja”.
Za ovu svoju “izvrstnu reportažu” Duranty je u Americi 1933. godine dobio Pulitzer-ovu nagradu.
Ne obzirući se na razloge radi kojih Amerika nije priznala boljševičku državu za svih 16 godina njezina postojanja, jedna od prvih odredbi (executive orders) koje je Roosevelt po dolazku na vlast podpisao, bilo je priznaje i uzpostavljanje diplomatskih odnosa između Ujedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza.
U nastavku: Staljinova zdravica Rooseveltu u Yalti: “Pa i ako je moj saveznik budala!”
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
