Zvonimir R. Došen: Polagana ali sigurna eutanazija zapadne civilizacije
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 28 Srpanj 2023 13:00
Sve što je potrebno za trijumf zloće jest da dobri ljudi ne čine ništa.
Na slici gore je zastupnica u američkom Kongresu ektremna vrlo grlata lievičarka Ilhan Abdullahi Omar, rođena u Somaliji 1982. godine. Bježeći iz Somalije za vrieme tamošnjega građanskoga rata otac ju je 1995. doveo u Ameriku gdje se školovala na račun države u kojoj je našla utočište.
Prievod teksta na slici: “U mojoj zemlji bila sam prisiljena držati moja usta zatvorena. Ali ovdje sam slobodna govoriti smeće o ovoj zemlji u nadi da ju mogu promieniti u zemlju gdje sam prisiljena držati svoja usta zatvorena.”
Otvorena sustavna destrukcija zapadne civilizacije, piše mladi pisac i politički komentator Douglas Murray u knjizi “The War on the West”, počela je 1987. kad je crnački protestanstski pastor Jese Jackson poveo grupu biesnih lievo nastrojenih demonstranata na sveučilištu Stanford u Kaliforniji, koji su izvikivali: “Hey, hey, ho, ho, Western Civ has to go!” ( Hej, hej, ho, ho, zapadna civilizacija mora otići ).
Jacksonu i njegovim u velikoj većini ne-bielim demonstrantima nije se sviđao uvodni program sveučilišta o zapadnoj kulturi. Uprava sveučilišta, već duboko infiltrirana lievim podzemljem, odmah se predala i studij o zapadnoj kulturi preimenovala u studij o mnogim kulturama.
To je bio početak svega ovoga što se danas događa, ne samo u Americi, nego u Europi i u svim zemljama utemeljenih na zasadama zapadne kršćanske civilizacije.
U decenijima koji su sliedili gotovo čitava akademija u Zapadnome svietu počela je sliediti odluke Stanforda i poviest zapadne misli, umjetnosti, filozofije i kulture postepeno se pretvarala u “opresiju nad ne-bielim rasama otvoreni fašizam rasizam, koje su izmislili mrtvi bieli muškarci”. Od tada, svako nastojanje da se na životu održi nauka o zapadnoj civilizaciji suočit će se s otvorenim neprijateljstvom, mržnjom, ridikulom i, u mnogo slučajeva, nasiljem.
U svega nekolika desetljeća tisućljetne zapadne tradicije postale su sramotne i anakrone. I nije samo rieč “zapadana” protiv čega su se pobornici “novoga poredka” ustali, nego i “civilizacija” i sve što ima ikakove veze s tim riečima. Jedan od najbjesnijih crnačkih (anti)rasistički aktivista, profesor Ibram X. Kendi (pravo ime Ibram H. Rogers), rođen u New Yorku od roditelja doseljenih iz Jamaice, u jednoj od svojih bijesno protubjelačkih rasističkih knjiga piše da je rieč “civilizacija” sama po sebi uglađeni eufemizam za kulturni rasizam”.
Od Australije, Sjeverne Amerike i kroz čitavu Europu nova generacija ovih “antirasista” usisala je ideju da su svi aspekti zapadne civilizacije zaostali, rasistički i kao takovi neprihvatljivi za nove “prosviećene” naraštaje, te da su ne-zapadne ne-biele ne-kršćanske rase čistije i puno prosvjećenije nego će zapadne ikada biti. Danas se te otrovne protubjelačke rasističke teze predaju u svim sveučilištima Amerike, Kanade, Europe i Australije. Među top “antikapitalističkim i antirasističkim” borcima su i neki poznati autori kao Noam Chomski, Naomi Klein i drugi
Djed i baka Naome Klein bili su židovski boljševici, koji su se 1939. pobunili protiv sporazuma Robbentrop-Molotov i pobjegli u Ameriku da bi tamo širili “čisti ortodoksni” komunizam. Djed je dobio posao kao animator u kompaniji Disney gdje je 1941. organizirao prvi štrajk, zbog čega je bio odpušten s posla. Kasnije, 1956., navodno je odbacio komunizam, ali njegov sin, Naomin otac, odrastao je “obkoljen idejama socijalne pravde i rasne jednakosti”. Borbu za “plemenite ideale” njezina djeda, bake i oca Naomi je nastavila punom parom.
Ali svi ovi grlati “antifašisti-antikapitalisti” su težki licemjeri. Kao stoji na internetu, godišnja plaća drugarice Ilhan Omar je 316.000 dilara, a vriednost njezine imovine u Americi je oko 83 milijuna dolara. Imovina Noama Chomski-a je oko 10 milijuna, Naomi Klein, 5 milijuna, itd.
Nasilna indoktrinacija gora i od one stare komunističke
Radnici Cigne, jedne od najvećih američkih kompanija za zdravstveno osiguranje, prisiljavani
su na rutinsko proučavanje CRT (Critical Race Theory). U tim proučavanjima moraju slušati i predavanja o “bielim i rodnim privilegijama” i “savjete” da se na posao ne smije primati “one biele kože”. Radnici jedne druge među najuspješnijim američkim firmama, Coca-Cole, prisiljeni su ići na “anti-rasističke” treninge na kojima uče kako biti “manje biel”.
U obvezni kurs za radnike po naslovom “Confronting Racism” (Suočavanje s rasizmom) uključuje i dijaprojekciju s instrukcijama “kako biti manje biel, i kao takav manje uvjeren, manje arogantan, manje defenzivan, manje ignorantan i više ponizan”.
U “podučavanja” uključena je i tvrdnja da biele bebe stare svega 3 mjeseca “razumiju da je bolje biti biel, jer se Coca-Cola uvijek trudila da pomogne maloj djeci da žive u zdravlju.”
Znanstvenici laboratorija američkoga Ministarstva energije, za administraciju narodne nuklearne sigurnosti ( United States Department of Energy’s National Nuclear Security Administration ) “Sandia National Laboratories”, moraju ići na seminare za “preodgoj” kako bi se uvjerili u njihove ”bile privilegije”. Na jednom od tih seminara njima je rečeno da je kultura bielih muškaraca (white male culture) isto što i Ku-Klux-Klan i biela supremacija. Sudionici su također prisiljeni da se odreknu svoje “white male privilages” ( privilegije bielih muškaraca ) i kao dio vježbe napisati pisma izprike imaginarnim crnim ženama. Ima li netko zdrav tko može raztumačiti kako ovi i ovakvi absurdi pomažu proizvodnju ili sigurnost, a kamoli nekakvu jednakost u američkim nuklearnim laboratorijima?
Pa kako je ovo moguće? Tko ove ljude prisiljava na ovakve absurde? Pod prietnjom bojkota njihovih proizvoda, masovnih demonstracija i blokada, čak i fizičkih napadaja na njihove vodeće ljude i imovinu, vlastnici i šefovi firma prisiljavaju svoje radnike na ove i ovakve nasilne perverzne indoktrinacije novoga revers-rasizma. Nitko se protiv ove travestije ljudskih prava i sloboda ne usudi buniti jer bi ne samo za svaku pobunu, nego i za najblaži prigovor, ciena bila prevelika: kao prvo, odpuštanje s posla i trajan žig rasizma zbog kojega ne bi bio primljen na bilo koji drugi posao.
U svibnju 2020., poslie one halabuke oko smti crnca Georgea Floyda jedna novinska agencija u Americi izvršila je anketu s pitanjem - koliko je nenaoružanih crnaca policija ubila 2019. godine?
Dvadeset dva posto onih koji su se izjasnili “vrlo liberalnim” odgovorila je da vjeruje da je policija te godine pobila najmanje deset tisuća nenaoružanih crnaca. Stvaran broj je negdje oko deset. Ali nitko nije želio spomenuti da su u godini prije Floydove smrti naoružani crnci ubili više od deset policajaca.
Svatko od nas tko gleda novosti na televiziji mogao je u zadnjih desetak godina primjetiti da skoro svi crnci koje policija zbog krađe, trgovine drogom ili bilo koje drugo kriminalno djelo pokušava zaustaviti, izpitati ili uhititi, jednostavno ignoriraju policijske naredbe da stanu, a kada ih policajci, nemajući drugoga izbora, pokušaju silom zaustaviti ili uhititi oni po njima pljuju i fizički se opiru, pa je normalno da je policija na takvo ponašanje primorana upotrebiti silu. Mnogi od njih su prlikom konfrontacije s policijom pod utjecajem droga za povišenje snage, kao što su: Speed, Flakka, Fentanil i drugi. George Floyd je bio pod utjecajem Fentanila. Naravno, da to ni na koji način ne opravdava njegovu nasilnu smrt, ali policajac Derek Chauvin je za njegovu smrt osuđen na 21 godinu robije i time bi, da je Floyd bio biel umjesto crn, proces bio završen. Ali to, naravno nije bilo dosta za sliednike CRT-a (Kritične rasne teorije), Black Lives Matter i drugih nevladinih organizacija i udruga.
Kritična rasna teorija ( Critical race theory )
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća lievi američki aktivisti za građanska prava sveučilišni profesori na Harvardu, Stanfordu, Columbiji i drugim, Derrick Bell, Kimberlé Crenshaw i drugi, započeli su pokret aktivista koji će na sve što se događa na svietu gledati kroz prizmu rasizma. Taj pokret će se kroz nekoliko idućih desetljeća naglo proširiti i duboko ukopati u obrazovni sustav tako da su danas gotovo sve škole i sveučilišta zapadnoga svieta napučene lievim i ultralievim bielim, crnim i smeđim učiteljima i profesorima, promoterima obrnutoga rasizma koji u svojoj mržnji na temeljne zasade zapadne civilizacije ne poznaju nikakve granice.
Tako po absurdima poznata afrička feministica Otegha Uwagba, autorica Male crne knjige “Little Black Book”, u Londonu uz niz drugih nevjerojatnih gluposti piše i ovo: “Mi crni ljudi ne možemo sami ukinuti bjelinu - bieli ljudi je se moraju odreći.” Tu svoju crnu knjigu je vjerojatno napisala po uzoru na “Malu crvenu knjigu” Mao Tse-tunga.
Ali u uzporedbi s onim što nam nude neki drugi u Americi i Europi Uwagba je “velikodušna”.
U travnju 2021., psihijatrica i psihoanalističarka dr. Aruna Khilanani održala je na sveučilištu Yale govor pod naslovom “Psihopatski problem bieloga uma” ( The Psychopathic Problem of the White Mind ). Kao prva generacija rođena u Americi od doseljenih roditelja iz Indije Aruna je studirala kritičnu teoriju na notornom ćikaškom sveučilištu i, kako se vidi, upila sve njegove psihopatije. Kao i Ibram Kendi, Ta-Nehisi Coates ( američki crnci koji si u znak revolta protiv zemlje koja ih je odhranila i školovala izmišljaju nekakva afrička džunglerska imena, nap. a. ) i drugi, ova u Americi školovana kćer u Ameriku doseljenih doktora iz Indije u svome govoru na jednom od vodećih američkih sveučilišta naglašava kako ona u svojoj mržnji na biele ljude fantazira “izprazniti revolver u glave bielih osoba koje mi stanu na put, zakopati njihova tiela, obrisati moje krvave ruke i bez osjećaja krivnje poskakivati u svojim koracima”.
I gle čuda! Iako je u Americi među glavnim kaznenim zakonima i strogi zakon o govoru mržnje nitko protiv ove otrovne rasistkinje nije se usudio progovoriti ni jednu rieč a kamoli podignuti obtužnicu. Je li uobće potrebno misliti o onome što bi se dogodilo nekome bielom psihijatru ili bilo kome drugome bielcu da je nešto takvoga izgovorio za njezinu rasu.
Kako piše Al Jezeera, 2018. u Francuskoj crni rapper Nick Conrad u svojoj “pjesmi” “PLB” - Pendez les Blancs - (Vješajte bielce) eksklamira kako želi ubijati bielu djecu i vješati njihove roditelje: “Idem u vrtiće, ubijam bielu djecu, brzo hvatam i vješam njihove roditelje, raztrgati ih za zabavu crnoj djeci svih doba, maloj i velikoj…!” U ožujku 2019. francuski sud ga je kaznio s kaznom od 5000 eura globe, a francusko tužiteljstvo je tražilo da i ta smiješna kazna bude uvjetna. Odmah poslie toga on je objavio video sa svojm novom pjesmom “Doux pays” (Slatka zemlja) u kojoj, uz prikaz vješanja biele žene, pjeva: “Je baise la France jusqu’a l’agonie ( Je*em Francusku do agonije ).
Eto, to su vam strogim zakonima zaštićeni “novi trendovi” civiliziranoga Zapada, nove kulture Francuske i svih članica Europske unije, među kojima je, naravno, i Hrvatska.
Uz nasilje ove manjine nad većinom normalnoga mirnoga pučanstva prisiljeni smo trpjeti i nasilje one druge izopačene, drakonskim zakonima zaštićene, manjine udruženih pedera, lezba, transvestita isam vrag zna kao se sve zovu, koja je, zahvaljujući političarima “novoga trenda” kao što su Biden, Trudeau, Macron i gotovo svi drugi europski lideri, u zadnjih nekoliko godina postigla toliku smjelost i snagu da joj se nitko ne smije suprostaviti.
Evo jedan primjer. U Kanadi na razini niže i srednje naobrazbe postoje dvie zasebne škole: katolička i Pučka (Catholic and Public Shools ). Iz visokih poreza koje mi vlastnici kuća moramo plaćati ( moja je 7.000 dolara godišnje ), uz druge javne usluge: policiju, vatrogasce, održavanje cesta, čišćenje sniega, odvažanje smeća i druge, financiraju se i ove škole. Porezni obveznici imaju pravo na izbor kojoj školi će se dodieliti dio njihova poreza koji je određen za škole. I, naravno, većina katolika je donedavna svojim dielom poreza bezuslovno davala katoličkim školama. Ali u zadnjih godinu-dvie počelo se događati ono što nitko nije očekivao. Dobro organizirane i serijom novih zakona zaštićene LGBTQ organizacije poslie postavljanja svojih zastava na gradske vijećnice, zgrade provincijskih, federalnih i drugih ustanova odlučile su da se njihove zastave moraju vijoriti i na svim katoličkim školama. U strahu da će, ako im se suprostave, LGBTQ i svi njihovi suporteri katoličke vjere svoj dio poreza dati onoj drugoj školi, uprave katoličkih škola su kapitulirale i njihove zastave su podignute na jarbole pred svim katoličkim školama.
Neki ljudi, kojima su do grla došle porno egzibicije perverznih lezba, pedera, transvestita i drugoga smeća u njihovim “povorkama ponosa”, nedavno su najavili da će protiv njih u Mississaugi održati skup protesta.
Na to se odmah digla liberalna gradonačelnica Mississauge, Bonnie Crombie i ljuto izjavila: “Kao vaša gradonačelnica ( ovo me podsjeća na onaj Kolindin slatki govor Porfiriju i Pupovcu, “kao vaša predsjednica”), ja čvrsto vjerujem u pricipe inkluzivnosti, prihvatljivosti i jednakosti i čvrsto denunciram ovaj skup! Hoću biti jasna da ja čvrsto stojim protiv bilo kakvih akcija ili događaja koji žele promovirati diskriminaciju i podkopavanje prava i dostojanstvo naše SLGBTQI + zajenice!” Dostojanstvo???
Ali, nisu samo lievi i liberalni političari sami, takvi su i svi drugi.
Zbog svoje pohlepe za glasovima “svih građana” svi su oni toliko zasliepljeni da nisu kadri shvatiti da će im se im se ta njihova bezrezervna podrška svemu što je abnormalno i protuprirodno kad-tad poput bumeranga vrati i obiti o nos.
Prije nekoliko mjeseci konzervativni gradonačelnik Toronta, John Tory, koji je za vrieme svoga načelnikovanja, kako bi se umilio pederima, lezbama i svim drugim pervertima, ogrnut “gay zastavom” šetao na njihovim “povorkama ponosa”, bio je prisiljen odstupiti s dužnosti, na koju je izabran velikom većinom glasača, zato što je kao oženjen čovjek navodno imao kratkotrajni vanbračni ljubavni odnos s nekom ženom. Da je Tory kojim slučajem bio “gay” i kao takav imao stotinu protuprirodnih spolnih odnošaja s drugim “gayima” nema sumnje da bi i danas bio gradonačelnik.
A što će se dogoditi s Amerikom ako se narod ne osviesti i ne suprostavi ovome nasilju nije težko zamisliti. Sve što je u Americi do jučer bilo sveto i uljudno biti će proglašeno rasističkim i sramotnim.
Ako dvojak Biden i Kamala pobjede na idućim izborima prva na udaru biti će zakletva vjernosti zastavi.
Izvorna verzija zakletve vjernosti američkoj zastavi, koju je 1892. napisao Francis Bellamy ( da, onaj Bellamy koji je u zakletvu uvrstio i “nacistički pozdrav” ) glasila je: “Jamčim vjernost mojoj zastavi i Republici koju predstavlja, jedna nacija nedjeljiva, sa slobodom i pravdom za sve!”
Današnja zakletva glasi: “Jamčim vjernost zastavi Ujedinjenih Država Amerike i Republici koju ona predstavlja, jedna nacija pod Bogom, nedjeljiva, sa slobodom i pravdom za sve!”
Ovo “Ujedinjenih Američkih Država” dodato je 1923., a ovo “pod Bogom” dodao je 1954. predsjednik Dwight Eisenhower.
Ako je suditi po onome njegovome nedavnom pederskom zboru pred Bielom kućom, nema sumnje da će naš Joe Biden ako slučajno pobjedi na idućim izborima, narediti da se u zakletvu umjesto “pod Bogom” stavi “pod SLGBTQI+”.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
