Zvonimir R. Došen: Je li ovaj novi sukob Izraelaca i Palestinaca predigra Armagedona? (2. dio)
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 20 Listopad 2023 13:00
Sablasna slika Gaze poslie izraelskog bombardiranja
Bivši teroristi, kasniji državnici i dobitnici Nobelovih nagrada
(…) Poslije ugovora Sykes - Picot Palestinom je upravljala tkzv. “Occupied Enemy Territory Administration” ( Administracija okupiranih neprijateljskih područja ) na čijem čelu su bili britanski vojni glavešine, a kasnije, od 1. VII. 1920., upravu prima Visoki komesar, engleski Židov Herbert Samuel.
U ožujku 1920. zionisti formiraju svoju “komisiju” ( The Zionist Commission ) čiji cilj je “aktivno promoviranje zionističkih ciljeva u Palestini”.
Od tada svi Palestinci koji bi se na bilo koji način pokušali suprostaviti toj golemoj anglo-zionističkoj nepravdi bili su proglašeni teroristima, proganjani, zatvarani i ubijani.
Bijući većinom obični seljaci koji su jedva bili u stanju prehraniti svoje obitelji Pelestinci su se bunili, ali sve je to činjeno pojedinačno i neorganizirano. Tek 1936. poslije nasilne smrti šeika Izz ad-Din al Qassam-a, kojega je dok se skrivao u jednoj pećini obkolila i ubila britanska policija, došlo je do generalnog štrajka koji se kasnije pretvorio u sveobći revolt. U jesen 1937. pobunjenici su oslobodili gradove Nablus i Hebron. Enleskim vojnim snagama pridružuje se 6.000 naoružanih pripadnika zionističke terorističke organizaje “Irgun Zevai Leum” ( Organizacija narodne milicije), čiji su vođe bili teroristi Menachem Begin, Yitzak Šamir i drugi zionistički teroristi.
Revolt je u ožujku 1939. ugušen u krvi, s rezultatom od više od 5.000 mrtvih i 15.000 ranjenih Palestinaca među kojima su velika većina bili nenaoružani seljaci, starci, žene i djeca, koji su masakrirani u anglo-zionističkim noćnim pohodima na arapska naselja diljem Palestine. Te noćne pohode činile su jedinice Specijalnih noćnih vodova “Special night squads” koje je organizirao engleski general-major Charles Orde Wingate u savezu s zionističkim teroristima iz Irguna: Yigal Alon, Menachem Begin, Yitzak Šamir i dr. Svi ovi kasnije su obnašali najviše dužnosti u zionističkoj državi, a jedan od njih ( Begin ) dobio je i Nobelovu nagradu za mir. IN MANUS TUAS DIABOLUS !
Stvaranje zionističke države
Za vrieme 2. svj. rata a pogotovo po njegovom završetku kada su ratom izcrpljeni Britanci i Francuzi bili zauzeti drugim brigama, svijetska zionistička organizacija ocjenila je da je došlo vrieme za stvaranje njihove države - Eretz Yisroel. U tu igru sad su se punom parom uključili i moćni superbogati američki zionisti koji su, iako ponešto prikrito, u toj zemlji - de facto - vladali nad svim forumima državne uprave.
Uza sve dotadašnje adute koje su rabili a koji su im, kako su smatrali, davali pravo na okupaciju Palestine, zionisti su sada imali i Hitlerov luđački plan genocida nad Židovima. Iako je većina onih koji su, ni krivi ni dužni, stradali u Hitlerovim logorima smrti bili Židovi samo po vjeri i nisu imali nikakve veze sa zionističkim ekstremistima zionisti su njihovu žrtvu upotrebili, i danas upotrebljavaju, u svoje svrhe.
Nu, kao i uvijek i svugdje, Englezi se nisu htjeli tako lako odreći dominacije nad Palestinom i tako izgubiti svoj “lucrative business”, pa je ubrzo došlo do sukoba između njih i njihovih saveznika, sada ohrabrenih i dobro naoružanih zionista- irgunista.
U noći 21. - 22. srpnja ziionistički teroristi, Menachem Begin, Yigal Alon, Jicak Šamir i drugi postavljaju eksploziv pod urede britanske uprave u hotelu “Kralj David” u Jeruzalemu. U toj eksploziji živote je izgubila 91 osoba a stotine ih je težko ranjeno. Teroristička organizacija “Irgun Zevai Leum” kasnije je pretvorena u ekstremnu zionističku političku stranku Likud koja, poslije mnogih navrata, i danas vlada Izraelom.
Od dana kad se Irgun kao ( tobože ) demokratska stranka pomolio na političkoj sceni u Izraelu, njezini lideri su tijekom vremena bivali progresivno sve ektremniji. Iako su svi oni, Begin, Alon, Šamir, Šaron i svi drugi bili ektremni zioniisti, teroristi i zločinci, malo koji od njih je bio tako ekstemani drzak kao današnji, u Americi školovani, premijer Benjamin “Bibi” Netanyahu. Što znači prezime Netanyahu ?
Otac ovog neo-zioniste, poljski židov, Benzion Mileikowsky, rođen u Varšavi, bio je jedan od onih 40.000 zionista koji su u “3. aliyahu” 1920. preselili u Palestinu. Po dolazku u Palestinu on je promjenio svoje prezime s Mileikowsky na Netanyahu, što na hebrejskom znači - Dar Božji.
Har Megiddo ( Armagedon )
Sudeći po ovome što se u posljednje vrieme događa na svijetskoj političkoj pozornici izgleda da ovaj današnji vođa Izraela ( Dar Božji Jr.) želi na svaki način izpuniti “proročanstvo” o biblijskoj mitološkoj posljednjoj bitci kod Har Megiddo-a ( na starom grčkom Armagedon ). Har Meiddo je hrpa kamenja na drevnom razkršću karavanskih puteva između Egipta i drevne Mezopotamije, oko 30 km jugoiztočno od Haife. Većina proročanstava najviše se izpunjavala akcijama ektremnih fanatika koji su u njih vjerovali i smatrali da je baš njih Bog izabrao da izpune ono što je u nima predviđeno. Svojom neutaživom željom da počne rat s Iranom i svim drugim zemljajma Srednjeg Iztoka “Bibi Dar Božji” odumio je biti taj koji će izpuniti to drevno hebrejsko “proročanstvo sukoba svih vojski svijeta” kod te hrpe kamenja, poslije kojega će navodno u Jeruzalem doći pravi židovski Messiah i tu uzpostaviti vječno židovsko kraljevstvo.
Gledam reportažu nedavnog Bibijevog posjeta Ujedinjenim Američkim Državama i njegovog razgovora s predsjednikom Barakom Obamom. Slušajući prve riječi ovog ekstremnog zioniste, koji na sve moguće načine pokušava Obamu uvjeriti kako je prijeko potrebno da mu dozvoli da Izrael i Amerika izvrše “preemptive strike” na Iran.
I dok ga Obama pomalo hladno sluša Netanyahu ga ( možda i ne tako absurdnom ) izjavom - “Mi smo vi, vi ste mi” - pokušava uvjeriti kako su Amerikanci i Židovi jedan te isti narod te, tako da svakome bude jasno, da bi svaka agresija na Iran i na sve druge države koje on ne trpi bila viđena kao zajednički podhvat Amerike i Izraela.
Svakome, pa i onima najtupljim jasno je da bez američke pomoći nebi bilo Izraela. Bez američke pomoći Izrael kao država nebi obstao ni 24 sata. Od same incepcije te države svaki rat za njezin obstanak vođen je američkim novcem, američkom tehnikom, američkim oružjem, američkim ‘know-how’ i američkom prijetnjom svim stvarnim i potencijalnim neprijateljima Izraela. Američkim drmatorima, osobito onima u Demokratskoj stranci, zločini, koje Izraelci čine od postanka njihove države, uobće nisu zločini. Za njih je,naprimjer, boljševički “Berlinski zid”, koji je bio 155 km dug i 3,5 m visok, bio zid sramote i zločin protiv civilizacije i demokracije, a zionistički zid koji će kad bude završen biti 760 km dug i preko 8 m visok, nije ni sramota. Zbog toga, i mnoštva drugih nepravdi i zločina, koji se već 70 godina pod plaštem američke vanjske politike provode protiv nežidovskih naroda na Srednjem i Blizkom Iztoku, Amerika je u islamskom svijetu postala “The Great Satan” ( Velika Sotona ).
Ta američka politika, koja kroz prste gleda sve zločine etničkog čišćenja, genocida i infanticida protiv palestinskog i drugih naroda, izbacila je na površinu najradikalnije ektremiste u islamskom svijetu. Među ovima najviše mjesto zauzimaju vjerski fanatici, imami koji svojim perverznim tumačenjem Kurana izpiru mozgove neukih mladih vjernika, naročito onih u prognaničkim getoima i logorima.
Tako indoktrinirane mržnjom na sve, uključivši i većinu onih muslimana koji ne vjeruju u taj brand islama, ti imami, sljedbenici ekstemnog vahabizma, šalju te mlade ljude u suicidne napade, ne toliko protiv “Velike Sotone” nego većinom protiv nevinog pučanstva. Za te zločine imami im obećaju veliku nagradu koju će dobiti od Allaha kada kao “islamski mučenici” pređu na ahiret, jer su ubijanjem nevinog pučanstva, i samihsebe, činili “Božji posao”. Ti imami i drugi poticači ovih zločina terorizma govore i vjeruju da je Bog na njihovoj strani i da im je uvijek na pomoći.Nu svaki imalo zdrav čovjek znade da svaki zločin, bez obzira iz kojih razloga se čini, nije posao Boga nego posao Sotone. Kuran kaže da je Bog najbolji pomagač samo onima koji čine dobro - ALLAHU HAJRUN HAFIZIN.
Uistinu, Bog je najbolji pomagač onima koji čine dobro i toga bi se svaki čovjek trebao držati. Ali kada se čovjeku silom oduzme sve što je krvlju i znojem stotinu generacija njegovih predaka stečeno, kad mu na pradjedovskom ognjištu okupator ugasi plamen koji je naslijedio od svojih roditelja, kad ga kao uljeza izbaci iz kuće njegovih predaka, kad mu oduzme dostojanstvo i učini ga prognanikom, prosjakom gorim od svakoga roba, onda on se više ne može vladati prema nikakvim uobičajenim normama civiliziranog čovjeka. Iako je do tada možda bio pošten i miran čovjek on je sada prisiljen odbaciti sve u što je do tada vjerovao. On lako postaje dehumanizirano biće koje u borbi za goli život ne bira sredstva.
Biblijska zavrzlama
Kao i kod još barem jednog, nama dobro poznatog naroda, za nekadašnje a i današnje židovske političke i zionističke lidere vjera i nacija je jedno te isto. Tako su danas svi, od onih crnih iz Etiopije, do onih bijelih iz raznih slavenskih zemalja, te njemačkih ‘Aškenaza’, španjolskih ‘Sefarda’ i dr., koji nisu potomci starih Hebreja nego su negdje u prošlosti primili judaizam, jedan te isti “Abrahamov narod”. Sve što se ne slaže s tom verzijom mora se izvrnuti naopako i ne samo za Židove nego za čitav sviet to mora biti tabu tema. Prema nihovim, većinom absurdnim, legendama samo oni su bili dobri narod koji je uvijek bio, sad egipatska, sad babilonska, sad filistinska i sam Bog zna čija sve žrtva. Njih je Bog izabrao i s njima utanačivao ugovore i zavjete. Tako prema njihvoj bibliji Bog je Abrahamu ( Avraham ili Avram u judaizmu, Ibrahim u islamu ) rekao: “Ostavi tvoju zemlju, tvoj narod ( nije jasno koju zemlju i koji narod op. a. ), kućanstvo tvoga otca i idi u zemlju koju ću ti pokazati !” Prema jednoj verziji u bibliji - starom zavjetu - stoji: “Na taj dan Gospodin je s Abrahamom stvorio ugovor i rekao: “Tvojim potomcima Ja dajem ovu zemlju, od rijeke u Egiptu ( Nila, op. a. ) do silne rijeke Eufrata - zemlje Kenita, Kenizita, Kadmonita, Hitita, Perizita, Refaita, Amorita, Kanaanita, Girgašita i Jebusita !” Prema toj bibliji Bog je, kako bi doznao je li mu Abraham vjeran ( kao da On, svemogući i sveznajući Bog nije unapried znao je li mu Abraham vjeran ili nije) bio toliko zloban sadist da mu je naredio da zakolje svoga maloga sina Jicaka a onda ga u zadnji čas spriječio. Onda Bog Abrahamu za nagradu daje desetak tuđih zemalja, na uštrbArapima, koji također kao i sav islamski svijet, nešto oko milijardu i pol vjernika, vjeruje da je Ibrahim-Abraham bio biblijski patrijarh svih naroda koji od pamtivijeka žive na tim “obećanim” prostorima.
Nu i mnogi kršćani vjeruju u te priče iz staroga zavjeta. Ali mnogi isto tako vjeruju da je Matuzela živio 957 godina.
Čvrsto vjerujem u Boga Stvoritelja i u Isusa Krista sina njegova, ali kako u svojoj knjizi “Finding God in Questions” ( Nalaženje Boga u pitanjima ) reče u Americi vrlo poznati liječnik i bivši savjetnik za zdravstvo na televiziji, dr Timothy Johnson, “…Kako bi Boga što bolje upoznao pametan čovjek mora postavljati pitanja na stvari koje mu u vjeri nisu jasne, osobito na bezbroj onih nevjerojatnih dogmatskih tvrdnji i tumačenja.”A znanstvena teorija “Big bang”, kaže dr. Johnson, je vjerojatna “isto onoliko koliko bi bila tvrdnja da je vrlo jak tornado prošao kroz odpad i od u zrak dignutog smetlišta stvorio zrakoplov “Boeing 747”.
Exodus
U ovaj mit ne vjeruje ni pola Židova. U Exodusu,kako bi spasio “svoj narod”, jednostrani Bog tajno savjetuje Židovima u Egiptu da krvlju janjeta označe svoje nastambe kako bi ih preskočio anđeo smrti, kojegaOn šalje da pomori svu prvorođenčad u Egiptu. Onda Mojsije vodi Židove u zemlju koju je nekad u davnoj prošlosti Izraelov Bog obećao Abrahamu. Najprije ih vodi do Crvenog mora koje mora štapom razdijeliti, a onda ih 40 godina voda po sinajskoj pustinji ( navodno da se očiste od grieha ) gdje ih Bog hrani “manom s neba.” Nu nigdje nije zapisano kako su tako dugo živjeli u pustinji gdje nema vode. A nebi bilo suvišno ni pitanje za koga đavla je Mojsije vodio Židove u more kad su mogli preći preko kopna jer još ( za idućih 3,150 godina) neće bitiprokopan Sueski kanal.
Lex Talionis
Lex Talionis je zakon odmazde iz starog židovskog zavjeta - “Oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu”, navodno utemeljen na starom babilonskom Hamurabi zakonu. Toga se zionisti i danas drže, samo su njihove odmazde više put mnogostruko gore od onoga zašto ih čine. Da spomenemo samo neke, jedan od primjera je afera oko bivšeg dugogogodišnjeg zastupnika u britanskom parlamentu George-a Galloway-a. Prije dvije ili tri godine, poslije izraelskog bombardiranja izbjegličkog naselja Gaze ( najnapučenijeg mjesta na svijetu ) gdje je poginulo na desetke civila i 6 maloljetne djece, veliki broj ranjen, a da se o uništenim nastambama da se i ne govori. Galloway je ustao protiv tih zločina i počeo kupiti novac za pomoć nastradalima. Odmah su protiv njega ustale razne zionističke organizacije. Kad je htio doći u Kanadu odmah je ustao predsjednik B’nai B’rit-a i izjavio da se on osjeća ugrožen. Na temelju toga kanadski emigracijski ured uzkratio mu je vizu iz razloga da bi “svojim dolaskom ugrozio državnu sigurnost”.
Galloway je proglašen neonacistom kojeg se mora progoniti. Dugo vremena bio je kolumnist škotskog političkog magazina “Holyrood” nu i tu ga je stigao gnjev osvetnika,odpušten je s posla zato što se, kako kaže glavna urednica, Mandy Rhodes, zato što na zahtjev ( ne kaže se čiji ) nije htio povući tvdnju da je obtužba protiv Juliana Assange-a ( WikiLeaks ) za navodno silovanje neistinita.
Židovi antisemiti?
Kako bi absurd bio što veći zionisti i poštene Židove proglašuju antisemitima. Najbolji primjer tomu je Israel Shamir, književnik, publicist i žurnalist, koji je javno ustao protiv zionističkog etničkog čišćenja, rasizma i apartheida u Izraelu. On je proglašen antisemitom i kao takvome bio mu je zabranjen ulazak u Francusku.
Ovaj novi teroristički napad Hamasa na izraelske civile je za svaku osudu. To je divljaštvo koje nema nikakve veze s oslobodilačkom borbom Palestinaca i svakome je jasno da počinitelji zaslužuju najstrožu kaznu. Ali, prema trenutačnim podatcima Hamas može u Gazi imati najviše 20.000 naoružanih boraca što je svega 1% od ukupnog stanovništva.
Izrael ima vojsku od pol milijuna dobro uvježbanih i najnovijom ratnom tehnikom opremljenih vojnika pa se postavlja pitanje zašto umjesto bezobzirnog bombardiranja gusto napučenih stambenih zgrada onih 99% palestinskih civila nije s tom svojom silnom vojskom ušao u Gazu udario na teroriste Hamasa? Ovo nihovo podpuno bezobzirno bombardiranje vrlo je slično kukavičkom ponašanju “slavne Jugoslavenske Narodne Armije” za vrieme razaranja Vukovara.
U ovome, kao i u svakom drugom sukobu s Palestincima, Židovi ne samo da očekuju nego zahtijevaju da svi moraju biti na njihovoj strani.
Kako znamo ovih dana u Izraelu se podigla prašina na Milanovićevu reakciju na izticanje Izraelske zastave na zgradi ministrstva vanjskih poslova RH u kojoj je rekao da u Hrvatskoj trebaju biti izvješene samo hrvatske zastave. Nikada do sada nisam ni pomislio da bih se u nečem složio s Milanovićem, a evo sada moram priznati da se podpuno slažem s tom njegovom izjavom i pitam one koji se u Izraelu i drugdje bune jesu li Židovi u Izraelu za vrieme razaranja Vukovara i srbskih divljanja1990ih izvjesili ijednu hrvatsku zastavu?
Dobro se sjećam kako je za vrieme razaranja Vukovara jedan Židov u jednim američkim novinama napisao da se, “kao i onaj za vrieme 2. svj. rata, neki Salamon opet negdje u šumi bori protiv hrvatskog fašizma”.
Prije nekoliko godina na youtubeu jedan stari Židov, (ne sjećam mu se imena), rođen i odrastao u Srbiji, a sada živi u Izraelu, kaže: “Srbi su moja bolest!” Time je valjda je htio reći da ih neizmjerno voli i poslie pokolja svih Židova u Srbiji 1941. kada je Beograd proglašen prvim “Juden-frei” gradom u Europi. “Kao član jedne velike svijetske zionističke organizacije”, kaže on dalje, “išao sam u Vukovar i razgovarao s jednim visokim američkim oficirom koji je govorio hebrejski i svjetovao mu da bi bilo najpravednije da se Vukovar priključi Srbiji.” To je bilo u onom peridu “mirne integracije” okupiranih dielova u zapadnoj Slavoniji i Sriemu.
Isti ti i takovi Židovi više od 75 godina tvrde da su Hrvati u 2. svj. ratu pobili duplo više njihovih sunarodnjaka nego ih bilo živih, što se jasno vidi iz ovoga što su mladi hrvatski znanstvenici N. Banić i M. Koić nedavno objavili u HrvatskomTjedniku objavili: “Prema zbrojenim podatcima iz knjige M. Švob (Melita Švob, Židovi u Hrvatskoj – židovske zajednice, Knjiga II, 2004.) u 28 (bogoštovnih) židovskih općina s današnjeg područja Hrvatske uključivši Rijeku (podatci do 1938.), Čakovec, Split i Dubrovnik bilo je 1940. godine 18.709 Židova. Usporedbe radi u digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je početkom rujna 2022. godine 33.530 zapisa/dokumenata o žrtvama s današnjeg područja Hrvatske prema podatcima iz istih 28 sjedišta predratnih židovskih općina. U mjestima koja su bila sjedišta Židovskih bogoštovnih općina ukupno je bilo 32.219 žrtava.”
Ali,bez obzira na to što su to nepobitne činjenice, zionisti će to jednostavno nazvati revizijom poviesti, antisemitizmom i nijekanjem holokausta.
Židovi su se u zadnje vrieme toliko osilili da stalno priete: “Uništit ćemo Gazu! Uništit ćemo Libanon! Uništit ćemo sve oko sebe!” Nu trebali bi znati da će onaj tko pokušava uništiti sve oko sebe na koncu uništiti sam sebe.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
