Zvonimir R. Došen: Nema rata gdje nije Hrvata! ( 2. dio )
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 12 Siječanj 2024 12:57
Kako je (ne) sreća htjela ( ili možda zato što nisu imali mapu ) tu noć, 30. ožujka, Helvenston i druga trojica su zalutali. Prije nego su došli u dodir s američkom vojskom u tom predjelu vozali su se po predjelu poznatom kao Suni Trokut. Odatle su otišli u bazu marinaca, koja je nedavno preimenovana u “Kamp Fallujah” gdje su se dogovorili provesti noć prije nego krenu dalje…
Prema iztrazi Kongresa 2007., KBR ( Kellog Brown & Root, druga kontraktor organizacija ) osoblje u Kampu Fallujah je izjavilo da je “osoblje Blackwatera izgledalo dezorientirano i nesvjesno potencijalne opasnosti putovanja kroz Faluju.
Jedan član KBR kontraktora izjavio je da je osjećao kako je “njihov zadatak bio na brzinu sklepan i da oni uobće nisu bili propisno pripremljeni”.
Drugi KBR kontraktori su u iztrazi Kongresa izjavili da su oni ljude Blackwatera “više puta opomenuli da izbjegavaju direktnu vožnju kroz Faluju jer da se tamo događaju zasjede u koje bi vrlo lako mogli upasti. Poslie jedne takove opomene jedan od blackwaterovih ljudi je rekao da oni neće ići kroz Faluju. Međutim, poslie drugačije opomene odgovor blackwaterovih ljudi bio je da će vidjeti kako će sve ići kad tamo dođu.
Prema jednome KBR-ovom kontraktoru, “skoro je izgledalo kao da su oni bili pod pritiskom tamo doći i doći čim prije”.
U neko doba idućega jutra prije nego su pošli, Helveston je ( telefonom ) nazvao svoju majku, koja mu je rekla da je ona bolesna od brige što je njezin sin tamo, a jer je već danima nije zvao, brige su je još više počele mučiti.
U to vrieme u Leesburgu u Floridi, gdje je živjela njegova majka, bilo je pola noći a zvono na telefonu je bilo izkopčano pa je Helvenston na telefonskoj sekretarici ostavio majci poruku: “Sve je u redu majko. Molim te nemoj se brinuti. Uskoro ću biti doma i paziti na te”.
Nešto kasnije Scott Helvenston je bio za volanom Pajera, vozeći ‘Autoputom 10’, ravno u možda najopasnije mjesto na svietu, u kojeme su se tada našla i četiri lako naoružana i sunčanim naočalama na očima Amerikanca s izgledom operativaca CIA-e. Bilo je devet i trideset ujutro i ‘grad džamija’ je bio budan i čekao.
Uz uvijek pretrpanu glavnu prometnicu kroz Faluju izpred niza restorana, kafića i souka, baza množtvo ljudi. Prema svjedocima, neko vrieme prije nego je Zovkova grupa toga jutra stigla u Faluju neka mala grupa maskiranih ljudi detonirala je neku vrstu eksplozivne naprave i “očistila”cestu - s koje su svi ljudi pobjegli a vlasnici trgovina, restorana i drugih radnji zabulali vrata.
Od momenta kada su Zovko i njegovi prijatelji ušli u Faluju oni su postali mete. Zapravo, vrlo je moguće da je sve to od početka bilo namješteno.
Na videu, koji je navodno prije toga snimila neka iračka grupa odpora, ustanici tvrde da im je dojavljeno kretanje blackvaterovoga konvoja i vjeruju da su to učinili agenti američke tajne službe.
“Došao je vjerni mujahedin koji je bio špijun za islamsku jihad vojsku”, govori na videu maskirani ustanik. “On je našemu zapovjedniku rekao da će grupa CIA-e na putu u Habanijah proći kroz Faluju, da neće sa sobom imati tjelesnu stražu i da će, kako bi izbjegli da budu zarobljeni od mujahedina, biti obučeni u civilnu odjeću, jer će svaki Amerikanac koji pokuša proći kroz Faluju biti ubijen.”
Predstavnici Blackwatera kasnije su izjavili da su ove ljude tobože u Faluju pratile grupe od američke obavještajne službe instaliranih iračkih policajaca.
Visoki službenik američke tajne službe “s direktnim pristupom tim informacijama” kasnije je rekao novinaru Thomasu Ricksu da je informacija o kretanju Blackwaterova konvoja procurila iz tzv, Zelene zone. Tvrdnja o umješanosti iračke policije kasnije je opovrgnuta iztragom koja je dostavljena Kongresu.
Nu kako se sve ovo zapravo dogodilo? Zovko i Batalona, koji su u iraku bili puno duže od Helvenstona, bili su vođe konvoja praćeni s tri otvorena kamiona na koje je na drugoj strani Faluje trebao biti natovaren kuhinjski pribor. Na začelju su u crvenom Pajeru bili Helvenston i Teague.
Ukratko po ulazu u grad konvoj je počeo smanjivati brzinu. Na njihovoj desnoj strani bile su trgovine i otvoreni marketi a na lievoj prazan prostor.
Kako su se vozila zaustavila, kažu svjedoci, grupa od pet ili šest dječaka je došla vodećem vozilu i počela razgovarati s Blackwaterovim ljudima koji su bili u njemu.
Prije nego su Helvenston ili Teague na začelju uspjeli shvatiti što se događa iz ulica Faluje odjeknuli su strojnički rafali. Tanad je proparala kroz Pajero kao sol kroz led.
To je bilo najgore što se moglo dogoditi bilo kojeme čovjeku Specijalnih jedinica - realizacija da si u stupici. Nitko zasigurno ne zna što je Scott Helvenston vidio prije nego je izdahnuo, ali nema sumnje da je bilo zastrašujuće. Možda je živio toliko dugo da shvati da će umrieti na grozan način.
Kako je iz njegova smrtno ranjenog tiela u đipu šikljala krv rulja raznih spodoba skočila je na haubu Pajera i pucala kroz vjetrobran.
Do Helvenstona je ležao Mike Teague iz čjega je vrata šikljala krv. Uzvici rulje - “Alahu akbar” odjekivali su zrakom.
Napadači su velikom brzinom, kao jastrebovi napali ranjene žrtve. Njima se u krvoproliće uskoro pridružila grupa mladića koji su se vrzlali oko lokalne kebab kuće.
Prema jednom svjedoku, poslie što je rafalom ranjen u prsa jedan Blackwaterov čovjek je preživo i molio rulju koja ga je izvukla iz đipa da mu spasi život. “Umjesto toga oni su na njega nabacili ciglu po kojoj su onda skakali dok ga nisu ubili”, kazao je svjedok. “Odsjekli su mu ruku, nogu i glavu, klicali i plesali.”
Kda je na Helvenstonov đip otvorena vatra Jerry Zovko i Wes Batalona su shvatili što se događa. U pokušaju da spasi drugu dvojicu ili da izbjegne pakao Batalona je pritisnuo na gas i pokušao ili spasiti drugu dvojicu ili izbjeći zasjedu.
Prema jednome bivšem operatoru vojne kompanije, Blackwater je trenirao svoje ljude da “ne pomažu drugima ako nalete u zasjedu nego da pokušaju izbjeći i spasiti sebe”
Ali s malo zaštite na đipu i jednim naoružanim zaštitnikom Batalona i Zovko nisu bili u stanju izbjeći smrt.
U roku od samo nekoliko momenata oni su se našli u kiši tanadi i njihov đip je izvan kontrole udario u drugo vozilo. Zovkova glava je smrskana. Batalonova havajska košulja izrašetana je kuglama a glava mu vjesi preko naslona na sjedalu.
Malo dalje rulja je raztrgavala Helvenstonov Pajero, grabila njihovo naoružanje i sav drugi pribor. Netko je donio benzin i polio po njihovim mrtvim tielima i vozilu i sve je brzo bilo u plamenu.
Na sablasnom prizoru masakra koji je rulja snimila na video kazeti odjekuju trube automobila i vrištanje “Alahu akbar!”Usred ovoga krvoprolića došli su novinari i snimili slike koje će uskoro postati zloglasne.
Kada su se orginalni napadači povukli u ulice Faluje rulja je na mjestu krvoprolića nabujala na preko tri stotine. Odrasli i djeca iz spaljenog đipa isvukli su oprženapougljena tiela i doslovno ih komad po komad raztrgali. Dok su jedni spaljena tiela udarali nogama drugi su ih sjekli metalnim cievima i lopatama. Jedan mladić nogom sustavno je udarao glavu jedne žrtve sve dok nije odpala od tiela. Netko je pred kameru donio plakat s lubanjom i prekriženim kostima izpod kojih je pisalo “Faluja je groblje Amerikanaca!”
Na to je rulja počela pjevati: “Našom krvlju i našim dušama mi ćemo se žrtvovati za islam!”
Rulja je onda dva unakažena tiela zavezala za tamnocrveni Opel i odvukla na glavni most preko Eufrata. Drugo tielo bilo je zavezano za auto na kojeme je bila slika šeika Jasina, vođe Hamasa na kojega je ranije izvršen atentat.
Netko je na putu za odsječenu nogu jedne žrtve zavezao ciglu i bacio preko žice.
Na mostu zlotvori su se popeli na željeznu ogradu i nad rijeku objesili opržena tiela Scotta Helvenstona i Mikea Teaguea. Prema riečima jednoga Falujana njihova tiela su deset sati visjela nad Eufratom “kao zaklane ovce”
Onda su ih neki Falujani skinuli stavili na hrpu starih automobilskih guma i opet zapalili.
Kada je vatra sagorjela neki ljudi(?) su pokupili ono što je ostalo, zavezali pozadi magareće dvokolice i s time paradirali po Faluji.
Za ovom sablasnom procesijom išle su grupe Iračana i uzvikivale razne uvrede i opomene Bushu i Amerikancima da će ovo biti sudbina svih koji dođu u Faluju
Ostatci ovih nesretnih ljudi kasnije su izbačeni na hrpu pred općinskom zgradom.
Ovi divljaci, zadrti islamisti, koji su zbog svoga primitivnog timačenja vjere u pogledu uljudbe ostali zakukuljeni u vremenu njihova proroka Muhameda bili su uvjereni da će njihovo divljačko izživljavanje nad tielima žrtava prestrašiti i prisiliti Amerikance da napuste Irak kao što su prije deset godina napustili Somaliju. Kada se vijest o zasjedi počela širiti svietom pougljenjena tiela blackwaterovih vojnika još su visjela na mostu u Faluji. “Ne mogu oni to raditi Amerikancima”, uzviknuo je satnik Douglas Zembiac, kad je na televiziji u vojničkoj blagovaonici u bazi u blizini Faluje vidio tu krvavu scenu.
Ali brzoga odgovora tisuća marinaca u blizini Faluje neće biti. Možda zato što je toga jutra kod Faluje poginulo pet marinaca koji su naletjeli na improviziranu eksplozivnu napravu. Možda zato što blackwaterovi ljudi nisu “službeno” bili američki vojnici.
Bilo kako bilo, njihova tiela su satima visjela iznad Eufrata kao okrutna opomena da godinu dana poslie pada Bagdada, jedanaest mjeseci poslie što je predsjednik Bush objavio kraj glavnih borbenih operacija i devedeset dana prije “službene predaje suvereniteta” Iračanima - pravi rat je tek počinjao.
Tipična američka glupost
Na pres konferenciji dan poslie ubojstva glasnogovornik američke vojske brigadni general Mark Kimmitt je pokušavao umanjiti značaj zasjede nazivajući je “izoliranim i malim lokaliziranim činom”. “Faluja”, nastavio je Kimmitt, “ostaje jedno od tih mjesta koje zbilja ne razumiju. Dok se ovaj jedan incident događao u Faluji, kroz sve ostale dielove ove zemlje mi otvaramo škole. Mi otvaramo zdravstvene klinike. Mi povećavamo snabdijevanje strujom. Mi povećavamo proizvodnju nafte….”
Malo kasnije glasnogovornik Paula Bremera ( kojega je Bush postavio za de-facto premijera Iraka ), Dan Senor, rekao je novinarima: “Te ljude mi moramo uhititi ili ubiti tako da ova zemlja može poći napried”, te da ove koji su izvršili ovaj napad “podržava samo jedan vrlo mali broj Iračana i da je “golema većina od 95-98% Iračana zahvalna za oslobođenje”.
Kada su planirali napad na Irak američki su planeri bili uvjereni u nekoliko dubioznih predpostavki uključivši i premisu da će, kada Sadam Husein i njegova kabala budu pometeni željeznom metlom, irački državni službenici ostati na svojim mjestima vršeći sve bitne poslove.
Nu uskoro su se uvjerili da je to nije bila samo velika zabluda nego obična glupost. Svi irački državni službenici su napustili svoja radna mjesta.
A kako i ne bi kada je u strašnim neselektivnim bombardiranjima “mudrim oružjem” uništena gotovo sva državna infrastruktura i ubijeno na stotine tisuća ljudi.
Dan prije napada jedan američki general, William Scott Wallace, rekao je novinarima: “Ja hoću uništiti Medinu ( motorizirana divizija iračke Republikanske garde ) i ostaviti Hamurabi i druge divizije Republikanske garde da razmišljaju o tome. Mi ćemo sve to činiti polako, a onda ćemo pobiti sve i jednoga i nećemo poći napried dok to ne učinemo.”
Ali eto, Amerikanci tu svoju agresiju, strašna razaranja, ubojstva tisuća Iračana i okupaciju njihove države, bez obzira na to kakav sustav je u njoj bio na vlasti i je li se Amerikancima sviđao ili nije, smatraju “oslobođenjem Iračana od terorizma”. Isto tako danas Vladimir Putin i njegovi Rusi “oslobađaju Ukrajince od nacizma”.
Ni onda kada je u njihovom logoru u Kuvajtu noć pred napad na Irak njihov vlastiti vodnik, nedavno “poislamljeni” crnac Hasan Karim Akbar - rođen u Los Angelesu kao Mark Fidel Kools - ručnim bombama i hitcima strojopuške M-4 ubio dvojicu američkih častnika i ranio 17 drugih častnika i vojnika zato što su, kako je izjavio, “došli u njegovu zemlju silovati muslimanske žene i ubijati djecu”, Amerikanci nisu shvatili da oni u nikakvom obliku nisu dobro došli na prostore gdje arhaički fundamentalistički oblik islama - vahabizam - određuje sve smjernice socijalnoga, političkoga i osobnoga života.
Da američki vojni i politički lideri nisu iz svega ovoga ništa naučili porvrđuje njihovo današnje “kroz prste gledanje” na radikalnu islamizaciju BiH muslimana.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
