Rasni zakoni i zločini država bivšeg britanskog imperija - 2. dio (Australija)
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 16 Lipanj 2017 19:02
U izpravljenoj (cenzuriranoj) verziji o australijskom tajnom genocidu (Australia’s Secret Genocide) dr. Gideon Polya piše: “Stvarnost da je Australija uvijek bila duboko rasistička država i da nastavlja biti upletena u genocidne aktivnosti. Međitim, u nekoliko prošlih decenija rasizam je javno prekriven tankom oblogom političke korektnosti. Australija je poslie pedesetih godina bila uključena u sve američke azijske ratove koji su prouzročili smrt 25 milijuna azijskih urođenika.
Ipak, u politički korektnoj Australiji rasna ponižavanja i genocid se riedko kad uzimaju u obzir.
U 2008. Radnička vlada premijera Rudd-a je austarlskim urođenicima samo rekla “Sorry” - žao nam je (za Ukradene generacije od blizu 100.000 urođeničke djece koja su u prošlosti bila nasilno oduzeta njihovim majkama), ali genocid nad urođenicima se nastavlja (9.000 australskih urođenika nepotrebno umire svake godine), a Radnička vlada nastavlja primjenjivati na rasi utemeljene zakone nad urođenicima u Sjevernom prostoru (Northern Territory), kojima je zabranjeno vidjeti, kupovati, prodavati, čitati, trošiti ili transportirati stvari koje svi drugi Australci mogu.
Oni su 1975. na specifično-rasni način uklonjeni iz zaštite tzv. Zakona o rasnoj diskriminaciji (Racial Discrimination Act) i mogu bez ikakvog zakonskog rekursa biti izbačeni iz svojih kuća i svoje domovine.”
Katalog australijske upletenosti u genocid, prema definiciji UN konvencije o genocidu i genocidima nametnutim od strane Vel. Britanije i Amerike
(Približan kronološki poredak od prve britanske invazije 1786. do 2008. godine:)
18. - 19. stoljeće: Genocid nad urođenicima: U prvih 100 godina poslie britanske invazije 1788. godine, od jedan milijun urođenog pučanstva ostalo samo sto tisuća.
Genocid nad urođenicima Tasmanije: U svega 27 godina poslie okupacije Tasmanije urođeno pučanstvo “smanjeno” sa 6.000 na nulu. Niti jedan urođenik nije ostao na životu.
1879. - Epidemija kozica u okolici Sydney-a. Od ove europske zaraze u ovoj koloniji umire 50% urođenika jer nisu imali .......
1816. - “Aspin masakar”: Guverner New South Wales-a, Lachlan Macquarie, šalje naoružane bande britanskih vojnika na urođenička Gundungurra i Dharawal plemena južno od Sydneya. Kod vodopada Cataract Gorge britanski konjanici pred svojim konjima gone ljude, žene i djecu da u smrt skaču s klisura vodopada.
U svom izvještaju kapetan Willis na tipičan britanski način ovaj grozni zločin opisuje kao da je on nije bio krivnja njega i njegovih vojnika, nego krivnja žrtava: “Vatre su gorile ali su bile napuštene. Psi su lavežom uzbunili urođenike i oni su pobjegli preko klisura. Bila je mjesečina. Žao mi je da su neki bili strieljani a drugi su se suočili sa svojom sudbinom bacajući se u očaju s klisure u ponor”.
1827. - Strieljano 12 urođenika iz plemena Gringai zato što su ubili jednog osuđenog kriminalca koji je došao u njihov kamp i ubio njihova psa.
1833.–34. - “Convincing Ground masakar’: Na obali blizu Portlanda u Viktoriji izvršen masakar nad plemenom Gunditjmara. To je bio jedan od najvećih zabilježenih masakara u ovoj provinciji. U zapisima stoji da je tu ubijeno negdje između 60 i 200 urođenika, uključivši žene i djecu. Kasnije (1842.) zabilježeno je da je od čitavoh klana Kilcarer na životu ostalo samo dvoje ljudi.
1835. - Britanski naseljenici iz Williams Valley obkoljavaju Gringai kamp i sve što su u njemu našli živo; ljude, žene i djecu, gone preko klisura u ponore izpod njih.
One koji su u momentima prije obkoljavanja uspjeli pobjeći britanski zločinci su kasnije i na svojim konjima dostigli kod rijeke Bowman i sve pobili i kao pse ostavili nepokopane tako da su se njihove kosti mogle tamo vidjeti decenijima kasnije.
1838. - “Waterloo masakar”, isto poznat kao ‘Slaughterhouse Creek‘ ili “Australia Day masacre” : Podguverner New South Walles-a, pukovnik Kenneth Snodgrass, šalje odred Sydney mounted police (policija na konjima) da izvrši napad na kamp plemena Kamilaroi na mjestu zvanom Waterloo Creek u udaljenoj zabitnoj šikari.
U službenim izvještajima se kaže da je u tom napadu ubijeno od 8 do 50 urođenika.
Misionar Lancelot Threkeld tvrdi da je ubijeno 120 osoba, zašto je odmah napadnut da on uvećava broj ubijenih kako bi skupio veću podporu za svoju misiju.
Threkeld navodi da je čuo kako se policijski major James Nun kasnije hvalio da je u tom pohodu ubijeno između 200 i 300 urođenika.
1838. - “Myall Creek masakar”: 10. linja 28 urođenika ubijeno na tom mjestu u blizini
Inverell-a u New South Wales. Ovo je prvi masakar urođenika koji su zajedno izvršili Britanci i afrički crnci.
1838. - “War of extripation” (rat iztriebljenja). Prema izjavi lokalnog sudca Edwarda
Denny Day-a u polovici 1838. duž rieke Gwydir počeo je rat istriebljenja urođenika.
Grupe policajaca na konjima i naoružani bandi uzgajača stoke neprestano progone i ubijaju veliki broj urođenika.
1838. - U srpnju ovi stočari iz Bowman, Ebden i Yaldwyn stanica (mjesta za uzgoj
ovaca) “u potrazi za ukradenim ovcama” ubijaju 14 urođenika u njihovom kampu kod stjecišta Murrumbidgee i Murray rieka u New South Wales.
1841. - 27 kolovoza u tzv Rufus River masakru ubijeno 30-40 urođenika.
1842. - “Evans Head masakar”, isto poznat kao ‘Goanna Headland masakar’ u kojem je ubijeno više od 100 urođenika plemena Bundjalung, radi sumnje da su bielcima “ubili nekoliko ovaca”.
Od 1838. do 1851., za vrieme proširenja tzv. pastoralnih stanica (zauimanje zemljišta za pašu ovaca) duž rieke Macleay, računa se da je izvršeno 15 takvih masakara nad urođenicima.
1828. “Cape Grim masakar”: 10. veljače u Van Diemen’s Land-u na otoku Tasmaniji, četiri pastira Van Diem Land Kompanije iz zasjede ubijaju 30 urođenika plemena Penemukeer. Par dana ranije radnici ove kompanije su ubili drugih 12 pripadnika istog plemena.
1828. - 1832. - ‘The Black War’ (Crni rat) u Van Diemen Land-u. Sporadični sukobi između britanskih kolonista, kitolovaca i lovaca na tuljane (uključivši i američke) i urođenika. U tim sukobima u ranim godinama devetnaestog stoljeća izvršen je genocid nad tasmanskim urođenicima. Ovaj konflikt obilježen je kao genocid jer je njegov rezultat bila skoto kompletna eliminacija tasmanskih urođenika.
1838. - Kod Benalla-e uz rieku Broken River, 11. travnja grupa od 18 doseljenika zaposlenih u firmi George and William Faithful, tražila je nove pašnjake za stoku južno od Wangaratta. Prema njihovoj izjavi, njih je (valjda boomeranzima, nap. a.) napala glrupa od 20 urođenika. Na to su se digli lokalni doseljenici i masakrirali oko 100 urođenika u kampu na zemlji rezerviranoj za održavanje njihovih ceremonija.
1840. - “Gispard masakri” u kojima je ubijeno oko 1.000 urođenika:
1840. - prema raznim procjenama 8. ožujka u Konongwootong run-u blizu Hamiltona u Viktoriji braća Whyte masakriraju između 25 i 50 ljudi, žena i djece plemena Jardwadjali, dok urođenici tvrde da je ubijeno 80 osoba.
1843. - ‘Warrigal Creek masakar’: ubijeno između 100 i 150 urođenika.
1830. Prvi službeni “kazneni pohod” na urođenike u Fremantle-u u zapadnoj Australiji.
U svibnju te godine kapetan Irwin s grupom vojnika vrši napad na urođenički kamp jer je vjerovao da se u njemu nalaze neki urođenici koji su navodno provalili u kuću nekog doseljenika imenom Paton i ubili nekoliko kokošiju. Paton je pozvao nekoliko drugih doseljenika (settler-a) naoružanih puškama i pošao u potjeru. Kada su dostigli grupu urođenika (koji su najvjerojatnije tu bili u lovu), prema izjavi kapetana Irwina: “jedan visoki divljak koji je izgladao kao poglavica pokazivao je jasne geste prkosa i prezira i odmah je ustrieljen”.
“Ovo drzko i neprijateljsko ponašanje urođenika potaklo me je da izkoristim priliku da iih uvjerim u našu superiornost, pokazujući kako žetoko mi možemo odgovoriti na njihovu agresiju:”
Ovo je samo jedan mali dio zločina koje su predci današnjih australskih “demokrata i pravednika” počinili nad urođenicima u čiju su zemlju došli ili, kako se to u ona vremena u britanskom Imperiju zvalo, kao kriminalci svih vrsta osuđeni na “transport na divlji kontinent”.
Masovna ubojstva urođenika nastavljena su do tridesetih godina prošloga stoljeća, a da se i ne spominje kulturni genocid i sve druge zločine koje su doseljeni britanski kriminalci i njihovi potomci počinili nad narodom čiju su zemlju nasilno okupirali.
Zato, ne treba se čuditi zašto su australski vlastodržci mrzili Hrvate i bili prisni prijatelji tvorevine koja je nad njima izvršila genocid sličan onome koje su njihovi predci, a i neki od njih, izvršili nad australskim urođenicima koji su, kako se računa, u toj zemlji bili 40.000 godina prije njih.
Poljski pravnik Rafael Lemkin 1944. definirao je koncept genocida zločinom koji uključuje; svaki pokušaj uništavanja specifične etničke grupe, bilo fizički masovnim ubojstvima ili kulturno i psihološki, tlačenjem i destrukcijom urođeničkog načina života.
Poslie 2. svj. rata (1948.) koncept je prihvaćen od strane Organizacije Ujedinjenih Naroda.
Ali, kako svi znamo, za Organizaciju Ujedinjenih Naroda, u čijem Vieću Sigurnosti od njezina osnutka sjedi pet stalnih članica; Amerika, Rusija, Vel. Britanija, Francuska i Kina,koje imaju pravo veto-a na svaku donešenu rezoluciju, Organizacija Ujedinjenih Naroda je u pripisivanju svih zločina, poglavito zločina genocida, uvijek bila vrlo selektivna. A što bi se drugo i moglo očekivati od privatnog kluba ove gore spomenute petorice?
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
