Tko je pravi krivac za ove islamističke napade?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 09 Lipanj 2017 19:03
Poslie svakoga većeg terorističkog napada islamističkih terorista u zemljama Zapada, uslieđuje već svima poznata debata o tome tko je stvarni krivac za ovaj u poviesti relativno novi fenomen. Jedna strana uvijek rabi staru dosadnu retoriku da teroristi jednostavno “mrze naše zapadne vriednosti”, a druga tvrdi da je to ustvari krivnja Zapadnih država i njihovih vlada koje šalju svoje vojske u muslimanske zemlje.
U Vel. Britaniji debatu je ponovno oživio nedavni teroristički napad u Manchesteru u kojem je poginulo 18, a ranjeno 116 osoba. Vođa Laburističke stranke Jeremy Corbin ( koji je 2001. glasovao protiv okupacije Afganistana, 2003. protiv okupacije Iraka i sedmomjesečne kampanje bombardiranja Libije kojom je zbačen diktator Moammar Gaddafi 2011.), nedavno je u Londonu održao govor u kojem je rekao: “ Mnogi stručnjaci, uključivši i profesionalce u našim obavještajnim i sigurnostnim službama, ukazuju na vezu između ratova u drugim zemljama u kojima je naša vlada sudjelovala ili ih podupirala i terorizma ovdje u našoj zemlji.”
U kasnijem razjašnjenju Corbin je dodao: “Poslie intervencije u Afganistanu i Iraku nalazi mnogih ljudi privlače pozornost na veze vanjske politike uključujuć i britanskog ministra vanjskih poslova Borisa Johnsona 2005., dva bivša glavara sigurnostne agencije MI5 i, svakako, Posebnog odbora za vanjske poslove (Foreign Afairs Select Committee).”
Vođa Konzervativne stranke i trenutačna premijerka Vel. Britanije Teresa May je odmah skočila, oštrim riečima napala Corbina i samo što ga nije nazvala izdajnikom. May je uz ostalo rekla: “Jeremy Corbin kaže da su teroristički napadi u Britaniji naša vlastita krivnja i ja vam ovdje želim nešto razjasniti: nikada nije postojala nikakva izprika za terorizam i tu ne može biti izprike za ovo što se dogodilo u Manchesteru.”
Ali obe strane u ovoj prepirci su u krivom. Ekstremisti “Salafi”, koje se na Zapadu naziva islamistima (svi od njih su suni muslimani i najviše Arapi) mrze zapadne vriednosti, ali to nije zašto oni vrše terorističke napade na Zapadu. I to nije radi vanjske politike Zapada.
U godinama prije terorističkog napada 9.11. 2001. nije bilo nekih većih napada na arapske zemlje.
Bilo je obilje napada u prošlosti: Osvajanja skoro svih arapskih zemalja od strane Zapada zmeđu 1830. i 1918., vojna podpora Zapada izrezivanju zionističke države iz arapskog svieta po povlačenju europskih imperijalnih sila poslie 1945. godine, te vojnog pomaganja arapskih diktatora i absolutnih monarha od tada pa sve do danas.
Ali nasilja je bilo i u mnogim arapskim zemljama gdje su islamistički revolucionari, rabeći terorističku taktiku, pokušavali nasilno ukloniti lokalne kraljeve i druge diktatore.
Između 1979. i 2.000. preko 200.000 Arapa ubijeno je u tim krvavim borbama, ali niti jedan represivni režim nije bio srušen.
Postalo je jasno da do početka ovoga stoljeća terorizam protiv arapskih režima nije polučio uspjeha. Kako bi postigli moć islamisti su trebali novu strategiju.
Čovjek koji im je to dao bio je Osama Bin Laden. On je promašio cilj na dugoročnom terorističkom ratu u arapskim zemljama zato što je 1979. otišao u Afganistan boriti se protiv sovjetskog okupatora.
Ali u Afganistanu on se borio u ratu u kojem su islamisti pobjedili. Poslie pogibije oko 14.000 njihovih vojnika i tisuće ranjenih, Rusi su se 1989. spakovali i napustili Afganistan i na vlast u Afganistanu došli su islamisti - Talibani.
Bin Laden je shvatio da bi ovo za islamiste arapskog svieta također mogao biti put za ostvarenje planova; provocirati Zapad da upada u arapske zemlje, onda voditi borbu protiv Zapadnih okupatora, a kada Zapadni okupatori konačno malaksaju i odu odakle su došli (kao što oni to uvijek na kraju čine) islamisti će preuzeti vlast u svim muslimanskim zemljama.
To je glavni i jedini razlog za koji je Bin Laden utemeljio Al-Qaida-u, a napdom 9/11 on je vješto uvukao Ameriku da igra ulogu ‘nevjerničkog okupatora’.
Vodeći politički krugovi Zapada nikako ne mogu prepoznati ovu tako očitu činjenicu jer su previše arogantni da sebe vide kao obične naivčine u ovoj strategiji.
Najveća pogrieška njihove vanjske politike je što su tako glupo progutali udicu Bin Ladenove provokacije, i još je gutaju i 16 godina kasnije.
Gornji članak je preveden s engleskog, a nedavno ga je napisao kanadski nezavisni novinar Gwynne Dyer.
Sve ovo što g. Dyer ovdje navodi je istina, ali osvajanja islamskih zemalja od strane Zapada nije glavni razlog zašto su islamistički teroristi u Europi i Americi iz dana u dan sve agresivniji. To je danas svakome jasno, ali što mnogima na Zapadu nije jasno jest da je njihov brand demokracije za tisuće zadrtih islamista, koje godinama masovno uvozi iz arapskih zemalja, Pakistana, Afganistana, Indije i Afrike, nešto podpuno protivno njihovom odgoju, nešto što se izravno sukobljava s njihovim tumačenjem njihove “jedine prave vjere”.
Samo mali broj (obrazovanih) muslimana iz ovih zemalja razumje da je njihova vjera njihova osobna stvar i da nemaju nikakvo pravo nikome, a najmanje civiliziranom svietu koji ih je spasio od terora u zemljama iz kojih su došli u grlo gurati tisuće godina zaostali način života od kojeg su iz tih zemalja pobjegli.
Ali za vjerske učitelje iz Pakistana,Saudi Arabije i drugih islamskih zemalja; imame, hafize i muftije, ne postoji razlika između njihovog branda teologije i sveislamske ideologije.
Nu ni to nije glavni problem. Nije problem u tome što tisuće uvezenih islamista ne samo da ne priznaju zakone zemalja koje ih hrane, nego im silom pokušavaju nametnuti svoj tisuću godina zaostali divljački način života, problem je u tome što političari Zapada smatraju da je to njihovo demokratsko pravo. Većina tih terorista godinama živi na grbači nas koji u tim zemljama plaćamo visoke poreze.
A kada neki od nas to spomene onda je to islamofobija, zločin mržnje i sve drugo što je u “politički korektnom dužtvu velikih demokracija” zakonom zabranjeno.
Slušam kako poslie najnovijeg terorističkog napada u Londonu Teresa May na televiziji kaže “enough is enough” (dosta je dosta), a malo dalje grupa gadnih polucrnih arapskih ili pakistanskih islamista, s zamazanim razčupanim bradama, u dugim blatnim haljinama otvoreno se suprostavlja policajcima, viču im da lažu i samo što im ne pljuju u lice.
Policajci mirno stoje i ne smiju ih ni prstom taknuti, jer to im je “demokratskim” zakonima Vel. Britanije strogo zabranjeno.
Za teroriste koji su izvršili ove napade britanske obavještajne službe i policija kažu da su im “od prije bili poznati”, ali ništa protiv njih nisu poduzeli.
Hoće li poslie ovih napada britanske vlasti, sigurnosne službe i policija početi protiv ovih divljačkih bandi poduzimati odgovarujeće mjere, ili će Teresa May samo zacrtati još jednu crtu u piesku - uskoro će se vidjeti.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
