‘Unternehmen Weitsprung’ - Podhvat koji bi, da je uspio, bio radikalno promienio poviest dvadesetog stoljeća (2. dio)
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 11 Kolovoz 2017 19:04
Skorzeny i njegova grupa komandosa s Mussolinijem poslie njegova spašavanja iz zatočeništva
Šef Rooseveltovog osiguranja bio je Michael F. Reilly. On je 1934. iz Američke ratne mornarice stupio u Secret Service (Tajna služba). Poslie japanskog udara na Pearl Harbour 7. prosinca 1941. Reilly je postao šef odjela za Bielu kuću (White House Detail), čija je glavna dužnost bila osiguranje predsjednika Roosevelta.
Reilly se odmah po stupanju na tu dužnost pokazao kao vrlo sposoban i domišljat organizator.
Njegov prvi ‘potez’ bio je rekvizicija Al Capone-ovog 5 tona težkog oklopljenog automobila ‘Cadillac’, koji je Ministarstvo financija zaplienilo kada je ‘Veliki Al’, tobože radi neplaćanja poreza, poslan na 11 godišnju robiju na otok Alcatraz.
Vidjevši da Staljin neće popustiti, Roosevelt 8. studenog 1943. šalje poruku u kojoj mu kaže: ‘U.J.’ , kratica za Uncle Joe (stric Joso), ‘znam da će te veseliti kad ovo primiš i saznaš da sam pronašao metodu kako ću riešti problem s mogućim zakonskim priedlozima koje bi mi kongres poslao radi podpisa ili mogućeg vetoa. Kongres će ih, ako ih bude, prosliediti u Tunis, a ja ću onda odletjeti tamo i odmah ću se vratiti natrag na konferenciju. Dakle, odlučio sam ići u Tehran i to me posebno veseli.”
Staljin je odgovorio 11. studenog odgovorio da će on u određeno vrieme biti u Tehranu.
Kao pokorna Staljinova potrčka Roosevelt istoga dana, 11. studenog 1943. u 9,30 sati na večer, samo nekoliko sati poslie prijema Staljinovog odgovora, u pratnji; svoga najbližeg savjetnika Harry-a Hopkins-a i vojnog savjetnika, admirala William-a Leahy-a, polazi na mjesec dana dug put.
Rosevelt je odvezen u marinsku bazu u Quantico, Virginia, gdje je ukrcan na svoju jahty ‘Potomac’ s koje je idući dan prebačen na golemi novi 270 metara dugi, 40.000 bruto tona težak, ratni brod ‘Iowa’ i krenuo na put preko Atlantika.
Njemu i njegovim kompanjonima tada su se priključili i drugi visoki častnici iz glavnog zapovjedništva vojske, ratnog zrakoplovstva i mornarice; General George Marshall, general Hap Arnold i admiral Ernest King. Poslie utovara goriva, hrane i drugih potrebština Iowa je poslie pola noći 13. studenog, pod pratnjom nekoliko razarača izplovio u Atlanti
Al Caponeov oklopljeni Cadillac
Cowboys will always be Cowboys
Kako bi Roosevelta (i sebe) uvjerili u moć nihovih oružanih snaga, generali i admirali će idućeg jutra na otvorenom moru prirediti ‘show’, manevar u kojem će se dogoditi nešto što se može dogoditi samo Amerikancima.
Dok su silni topovi Iowe, kalibra 16 coli (40,6 cm), mirovali, topovi manjeg kalibra svih brodova otvorili su paljbu.
Odjednom je netko na Iowi uzviknuo da prema brodu juri torpedo.
Svi su mislili da se netko šali, ali skoro u istom momentu kapetan razarača ‘William D. Porter’, na dužnosti zaštite od podmornica, javio je da je nehotično izpalio torpedo prema Iowi. Na sreću torpedo je na vrieme primjećen i kormilar Iowe je uspio na brzinu brod okrenuti tako da je torpedo promašio cilj.
Kako je kasnije izjavio Rooseveltov osobni tajnik, poručnik Bill Rigdon, ‘da je Iovu na kojem je su bili svi glavni američki državnici, vojni, zračni i mornarički stratezi, torpedo pogodio u pravo mjesto, to bi imalo nezamislive efekte na izhod rata i sudbinu naše zemlje’.
Poslie ovoga incidenta više nisu bile dozvoljene nikakve ‘igre’ i Roosevelt je nastavio put prema luci Mers el Kabir u Alžiru odakle će zrakoplovom nastaviti put do Kaira, gdje će se sastati s Churchillom i Čiang Kai-šekom.
Reilly je odmah po dolazku u luku vojnim zrakoplovom otišao u Kairo da pregleda sustav osiguranja. Prema njegovoj kasnijoj izjavi, ‘Kairo je bio pun njemačkih špijuna, a ciena ljudskog života bila je vrlo jeftina. Najviša kazna za ubojstvo Egipćanina u to vrieme bila 60 dolara globe. Za 10 dolara moglo se iznajmiti profesionalnog agitatora koji bi doveo tisuće demonstranata na biesne demonstracije protiv svega i svakoga.’
(Kako svi znamo,takove demonstracije, protiv svega, svačega i svakoga, danas su ‘normalna’ pojava diljem svieta, poglavito u Europi i Americi. Ako slučajno upitate bilo kojeg od tih demonstranata protiv čega se buni, skoro ni jedan vam neće biti u stanju dati pravi odgovor, nap. a.)
Rano ujutro 27. studenog Roosevelt napušta Kairo i leti u Tehran.
Poslie šest i pol sati leta njegov zrakoplov Douglas C-54 ‘Skymaster’ došao je iznad tehranske zračne luke Qualeh Morgi na čjoj pisti je bila izfarbana golema crvena zviezda - da bi svakome tko nad nju doleti bilo jasno pod čijom je ona kontrolom.
Rigdon je bio začuđen kada je u luci ugledao ‘vrlo veliki broj američkih zrakoplova s boljševičkom crvenom zviezdom ofarbanom na njihovim krilima’.
Kada je to spomenuo Rooseveltu, on mu je odgovorio: ‘ Zar nisi vidio one silne vlakove koji su od Basre išli prema sjeveru. Ovo je samo jedan vrlo mali dio onoga što Amerika u tisućama transporta kroz Lend-Lease još od početka rata dostavlja Sovjetskom Savezu.’
(Lend-Lease (na slobodnom prievodu, posuditi-iznajmiti). To je bio jedan od najbezočnijih misnomena u poviesti. Amerika nikada nije računala da će joj Sovjetski Savez išta ‘posuđenog i iznajmljenog’ vratiti ili platiti, nap. a.)
Prema procjenama poljskog Instituta za nacionalna sjećanja, poslie sovjetske okupacije iztočnog diela Poljske 1939. godine boljševici su u svoje gulage deportirali 320.000 Poljskih građana. Oko 25.000 častnika NKVD je, hitcem u zatiljak, pobio u šumi Katyn, a drugi su odpremljeni u robstvo, većinom u sibirske gulage.
Pod pritiskom njemačke vojske boljševici su u ožujku 1942. boljševici su iz tih gulaga 120.000 poljaka i deportirali ih u Iran.
Među njima je bila i 20 godina stara Wanda Pollak, koja će početi raditi kao sluškinja u kući duploga špijuna Ernsta Mersera u kojega će se zaljubiti i time nesviestno postati jednim od odlučujućih faktora u Operaciji ‘Weitsprung’.
Iako ona nije imala ni blagoga pojma o ničem, Merser nije bio uvjeren da je ona podpuno nevina, a njegov SOE ‘handler’ Percy Downward ju je smatrao opasnom špijunkom. Nu ono što se dogodilo nekoliko dana prije dolazka Staljina, Roosevelta i Churchila u Tehran nije nitko očekivao.
Pred njihov dolazak britanske, američke i sovjetske tajne službe u Tehranu stupile u akciju ne samo protiv njemačkih, nego i jedne protiv druge. NKVD je po Tehranu provukao svoju željeznu mrežu masovnih hapšenja svih sumnjivih osoba koje su se noći našle na ulici. Za vrieme jednog od tih masovnim noćnih hapšenja nestala je i Wanda Pollak.
Merser je odmah nazvao Percy-a Downward-a koji mu je, poslie dugog oklievanja, obećao da će nazvati neke svoje poznanike u iranskoj žandarmeriji.
Šef iranske žandarmerije u to vrieme bio je Amerikanac Norman H. Schwarzkopf (otac glavnog zapovjednika operacije Desert Storm 1991., generala Normana Schwarzkopfa), koji se kao šef policije dvadesetih godina u New Jersey-u proslavio u ratu protiv mafije.
Idući dan Downward je nazvao Mersera i rekao mu da je Wanda vjerojatno zatočena u jednoj od NKVD-ovih ‘sigurnih kuća’, ali da se on nipošto ne želi uplitati u operaciju NKVD-a. Ipak mu je dao ime i adresu čovjeka koji je kao informant radio za NKVD. To je bio instruktor za plivanje u jednom klubu, Belgijanac Paul Pourbaix.
Merser i njegovi ‘prijatelji’; Ida Kowalska, Kalil Čapat i agent američke OSS Peter Ferguson, odmah su odjurili na tu adresu i pokucali na vrata.
Čim je Pourbaix otvorio vrata Ferguson i Čapat su ga pograbili i, na isti način kako su to radili agenti NKVD-a, strpali ga u svoj automobil, gdje su mu Ferguson i Čapat u glavu uperili pištolje i rekli mu da ‘propjeva’ o svemu što zna ‘ili će na glavi imati nekoliko rupa više’. Pourbaix nije znao adresu kuće, ali je imao broj telefona svoga ‘kontakta’ u toj sigurnoj kući. Merser je odmah nazvao svoga ‘suradnika’ koji je radio u pošti i za svega nekoliko minuta dobio je adresu kuće.
Ferguson je na kuću NKVD-a, koja je više sličila na neprobojni bunker nego na kuću, odmah odlučio izvršiti juriš ali za tako rizičan podhvat nije imao ni dosta ljudi, ni oružja.
Nu odmah se sjetio svoga iranskog ‘prijatelja’, vještaka borilačkih vještina Misbaha Ebtehaja, koji je u Tehranu znao sve i svakoga.
Ebtehaj mu se nećkao pomoći sve dok mu Ferguson nije obećao astronomsku svotu dolara, a onda je skupio grupu svojih gangstera i prippreme za juriš su počele.
Kako bi oslabili protivničke snage najprije su odlučili izvesti diverziju kojom će daleko od kuće odvući što više operativaca NKVD-a. U neku kuću na suprotnoj strani Tehrana odpremiti su nekoliko sanduka oružja proizvedenog u Njemačkoj i raznih papira na njemačkom jeziku, a onda će Pourbaix nazvati svoga ‘kontakta’ da mu prijavi to svoje ‘odkriće’.
Rabeći svoje kodno ime ‘Pierre Petit’ (Mali Perica), Pourbaix je oko 2 sata ujutro nazvao NKVD i svome Kontaktu rekao gdje se nalazi ‘njemačka sigurna kuća u kojoj ima puno oružja i najmanje 30 Niemaca’.
Dva sata kasnije, ‘rezident agent’ NKVD- a i 25 do zuba naoružanih agenata napuštaju kuću i odlaze u izvršenje napada na ‘njemačku kuću’.
Desetak minuta kasnije Merser, Ferguson, Čapat, Ebtehaj i desetak njegovih ljudi stupaju u napad. Ferguson savjetuje da provale kroz željezne mreže na prozorima kuće-bunkera, ali Čapat je, prevrćući očima na tako glupu sugestiju, jednostavno pozvonio na vrata. Iza težkih željeznih vrata koja su se otvorila stajala su tri naoružana, očito iznenađena agenta NKVD-a., koja su u tren oka bila svladana, a druga četvorica su se predala bez da su posegnuli za oružjem.
U roku od deset minuta Ferguson i Merser su našli Wandu u podrumu kuće, gdje je onesvieštena ležala na podu jedne ćelije. Bila je premlaćena i drogirana. U međuvremenu drugi su se dali na posao oslobađanja zarobljenika iz drugih ćelija, od kojih su neki bili toliko prestavljeni da su vjerovali da su oslobotitelji ustvari agenti NKVD-a i nisu htjeli izići, pa su ih morali silom vući van.
U toj konfuziji osloboditelji nisu odmah primietili da je jedan od zarobljenika bio visok čovjek, svietloplave kose i da se nekako kretao sigurnim vojničkim korakom.
Kad se Merser s Wandom približio vratima čovjek mu se obratio na njemačkom jeziku, kazavši mu da je čuo da on govori njemački i upitao je li on Niemac.
Kad ga je Merser upitao tko je on, ovaj mu se predstavio da je on SS Sturmbannführer Winifred Oberg.
Oberg je primietio da Merser govori švicarskim naglaskom, a znao je da Abwehr u Teheranu ima švicarskog agenta. Ali jadan nije znao da taj isti agent radi za britansku SOE. On je Merseru na brzinu izpričao da je on ubačen u Iran prije tjedan dana i da mu treba mjesto gdje će se skrivati do dana kada će poći na izvršenje važnog zadatka.
Čim je došao svojoj kući Merser je Wandu stavio u krevet u jednoj sobi i otišao u drugu prostoriju gdje će saslušati Oberga.
Oberg mu je izpričao kako je padobranom bačen na presušeno jezero Daryacheh-ye Namak nedaleko od mjesta Quom odakle je odveden u Tehran u jednu sigurnu kuću.
Par dana kasnije agenti NKVD-a su probili u tu kuću i odveli ga u zatvor.
On je mislio daje odkriven, ali tu se zapravo radilo o NKVD-ovoj mreži hapšenja svih i svakoga. Zato oni uobće nisu znali tko je on. On je za Vertinskog bio samo još jedan Niemac i to je bilo dosta.
Kada je Oberg umoran zaspao Merser je zaključao kuću i otišao ‘na kavu’ s agentom SOE Percy-em Downward-om. Downward je već znao za oružani napad na NKVD i ljutito je rekao Merseru mu je puna kapa njega i njegove Wande i počeo ga grditi da je ‘neutralizirao njegovu koristnost u britanskoj službi’ kada se usudio izvršiti oružani napad na jedno od uporišta NKVD-a i sada još u svojoj sigurnoj kući drži SS Sturmbannführera.
‘Ja vjerujem da bi bez tebe naši životi bili puno lakši’, rekao mu je uz ostalo Downward.
Merser mu je na to rekao da je on spreman napustiti Tehran, ako on za njega i Wandu može prirediti transport za London. Downward mu je odgovorio da će mu javiti do kraja dana. Ali, poruka koju je Merser krajem dana od njega primio bila je sasvim oprečna onome što je očekivao. Downward mu je rekao da je britanska tajna služba je zaključila da to što Merser u svojoj kući ima Oberga nije komplikacija, nego vrlo važan uspjeh i da Merser mora Oberga čuvati kao vrlo skupo cvijeće.
Oberg je spavao čitav dan. Kada se na večer probudio Merser mu je donio jelo i ‘onako uzput’ ga upitao kako on može biti siguran da je Oberg uistinu onaj kojim se predstavlja.
Oberg mu je odgovorio da mu on može navesti tucet vrlo važnih osoba koje mogu posvjedočiti njegov identitet, ali da će to biti moguće samo onda kad Merser kontaktira Berlin. Merser mu je rekao neka mu dade nekoliko imena, jer da on ima radio pomoću kojega održava veze s Berlinom. Oberg ga je upitao da li su mu dosta imena šefova SD-a Ernsta Kaltenbrunnera i Waltera Schellenberga. Merser je nazvao Berlin i dobio potvrdu potvrdu da je Oberg čovjek kojemu treba pružiti svu pomoć.
Nastavak sliedi
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
