Dvie zanimljive istinite priče
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 15 Rujan 2017 19:04
“Scarface” Alfonso “Al” Capone
Priča broj jedan
Prije mnogo godina Al Capone (Capone na hrvatskom je kopun) je bio stvarni vlastnik Ćikaga. Capone nije bio famozan za to što je učinio nešto herojsko. On je bio notoran za to što je čitavi Ćikago upleo u mrežu krijumčarenja alkoholnih pića, prostitucije i ubojstava.
Iako je radi toga stotine puta bio pred sudom, Capone je uvijek izmakao kazni jer je imao advokata s nadimkom “Easy Eddie” (u slobodnom prievodu “Gladki Edi”).
Eddi je bio Al Caponeov advokat za dobar razlog. On je bio vrlo vješt u svome poslu.
Ustvari, Edijeva vještina u legalnim manevriranjima držala je Caponea vrlo dugo izvan zatvora.
Capone mu je bio zahvalan i vrlo dobro ga je plaćao. Ne samo da mu je davao velike svote novca, nego mu je dao i jednu veliku palaču s plaćenom poslugom i svim drugim ugodnostima toga vremena. Edi je živio na vrlo visokoj nozi među najgorim gangsterima i izgledalo je da se nije puno brinuo za grozote koje su Capone i njegovi gangsteri činili po Ćikagu i drugim mjestima Amerike.
Ipak, Edi je u sebi imao ljubavi. On je imao sina kojega je neizmjerno volio. Svome sinu Edi je davao novac, kupovao novu odjeću, auta i slao ga u najbolje škole. Ništa za njega nije bilo preskupo. Ali, uzprkos tomu što je bio duboko upleten u organizirani kriminal, Edi je uvijek pokušavao sina učiti da razlikuje dobro od zla, jer je želio da njegov sin bude bolji čovjek od njega.
Ali, sa svim tim bogatstvom i moći dvie stvari Edi nije nikako mogao prenieti na svoga sina; pošteno ime i dobar primjer. I, jednoga dana Edi je donio vrlo težku i po sebe vrlo opasnu odluku; da izpravi barem neke nepravde koje je počinio.
Odlučio je otići u državno tužilaštvo i reći istinu o Caponeu i tako skinuti ljagu sa svoga imena, a svome sinu ostaviti barem nešto slično čestitosti.
Da bi to učinio on je znao da će morati na sudu svjedočiti protiv Caponea i njegove kriminalne mobe. I, on je otišao na sud svjedočiti i “Scarface” Al Capone je, po prvi put u životu, odpremljen na robiju na zloglasnom otoku Alcatraz.
U roku od godinu dana poslie njegova svjedočanstva Edijev život je skončao u kiši tanadi na jednoj osamljenoj ulici Ćikaga. Ali, s tom visokom cienom koju je za to morao platiti, u njegovim očima Edi je svome sinu dao najveći dar koji mu je mogao dati.
Kada su policajci pretražili odjeću na njegovom mrtvom tielu, u džepovima su našli; krunicu, križ, jedan vjerski medalion i pjesmicu izrezanu iz jednog magazina.
Pjesmica je glasila:
"The clock of life is wound but once, and no man has the power to tell just when the hands will stop, at late or early hour. Now is the only time you own. Live, love, toil with a will. Place no faith in time. For the clock may soon be still."
(“Sat života je navit samo jenom, i nijedan čovjek nema moć predvidjeti kada će kazaljke stati, u kasni ili rani sat. Sad je jedino vrieme koje imaš. Živi, ljubi, trudi se s voljom. Ne polaži vjeru u vrieme, jer sat može skoro stati!”).
Priča broj dva
Nadporučnik Edward “Butch” O’Hare
Drugi svietski rat je imao mnogo heroja. Jedan od njih je bio nadporučnik Edward “Butch” O’Hare. On je bio pilot na američkom nosaču zrakoplova Lexington, koji je 1942. bio u borbama s Japancima na Južnom Pacifiku.
U veljači 1942. Lexington je dobio nalog da izvrši jednu vrlo vrlo opasnu zadaću. Da uplovi u vode pod kontrolom neprijatelja (Japanaca) sjeverno od Nove Irske (otoka kod Nove Gvineje) i da njegovi zrakoplovi izvrše napad na luku Rabaul u kojoj je bila japanska VI. flota
Ali dok je Lexington još bio 400 milja udaljen od Rabaula Japanci su ga odkrili i 20. veljače poslali grupu svojih bombardera da ga napadnu i unište. Šest lovaca tipa F4F “Wild Cat” (Divlja mačka), pod zapovjedništvom nadporučnika John-a Thach-a susreli su i napali japanske zrakoplove. Toga posliepodneva svaki američki pilot je srušio po jednog japanskoga bombardera i oštetio dva druga, a protuzračna obrana na Lexingtonu srušila je preostale.
U međuvremenu na Lexingtonu su saznali da prema njemu juri druga grupa od devet japanskih bombardera. Šest Wild Cat lovaca se opet diglo da ih susretnu i unište. Među pilotima je bio i poručnik Edward “Butch” O‘Hare.
U potrazi za japanskim zrakoplovima O’Hare i njegov “wingman” (pilot drugog zrakoplova, partnera koji uz njega leti) bili su dosta udaljeni od drugih i prvi su opazili japanske zrakoplove koji u formaciji V jure prema Lexingtonu. Nadporučnik Thach s dugim lovcima bio je već daleko na drugoj strani i uobće nije mogao na vrieme stići i napasti japanske bombardere prije nego izbace svoje bombe na Lexington.
Ali, kao da i to nije bilo dosta, O’Hare-ev wingman je odkrio da su njegove strojnice zaglavile i da je prisiljen napustiti prostor. O’Hare je ostao sam između bombardera i Lexingtona. Nu on nije oklievao ni jednu sekundu. Munjevitom brzinom sam je napao neprijateljsku formaciju. I dok je oko njega sijevala tanad koncentrirane paljbe s devet japanskih bombardera, O’Hare je najprije nanišanio zadnjeg bombardera u jednom krilu formacije i pritisnuo okidač. Čelična tanad iz šest njegovih strojnica kalibra O,50 (12,7 mm) u krilima F4F lovca odsjekla su desno krilo japanskog zrakoplova i on se u ludom vrtlogu strovalio u more.
Skoro u isto vrieme O’Hare-ove strojnice su uništile drugi zrakoplov. U munjevitom zaokretu Butch se prebacio na drugo krilo V formacije i uništio njegov zadnji zrakoplov.
U toj ludoj borbi, koja je trajala svega pet ili šest minuta, O’Hare je uspio srušiti pet japanskih zrakoplova. Tada su mu u pomoć pristigli i oni drugi lovci. Nadporučnik Thach je kasnije izjavio da je prije nego su on i njegovi piloti stupili u borbu vidio kako tri japanska zrakoplova odjednom u plamenu padaju u more. Thach i njegovi suborci stigli su u pravo vrieme - upravo kad je O’Hare ostao bez sreljiva.
Pristigli lovci srušili su preostala četiri bombardera i Lexington je spašen.
Za ovaj uistinu herojski podhvat Edward “Butch” O’Hare je promoviran u čin nadporučnika i odlikovan najvišim američkim odlikovanjem - medaljom časti (Congressional Medal of Honor).
U jednoj noćnoj bitci s japanskim zrakoplovima 10. listopada 1943., kod otoka Wake u zapadnom Pacifiku, O’Hare je poginuo i sa svojim novim lovcem Veritch Alpha Fighter-om VF-6 otišao na dno oceana
Nikada nije točno utvrđeno kako je poginuo, ali sve kasnije pretrage pokazuju da je u noćnom metežu najvjerojatnije poginuo od “friendly fire” (nehotične vatre svojih suboraca).
Poslie njegove smrti njegov rodni grad Ćikago nije dozvolio da ime njegova heroja ode u zaborav, pa je svojoj zračnoj luci (jednoj od najvećih na svietu) dao njegovo ime. To ime “O’Hare International Airport” i danas nosi ćikaška zračna luka.
Ako vas ikada put nanese u ovu zračnu luku, posjetite njegov spomenik gdje stoji njegov kip s medaljom časti. On se nalazi između terminala broj 1 i broj 2.
Ali, upitat ćete, kakve veze imaju ove dvie priče jedna s drugom?
Odgovor: Butch O’Hare je bio onaj Easy Eddy-ev voljeni sin.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
