Nisu krivci samo u kangaroo sudu u Den Haagu, glavni su tu u Zagrebu!
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 08 Prosinac 2017 19:04
Hrvati su jako čudan narod. Imamo više izdajica nego ciela Europa zajedno. Nu, na čudan način postupamo s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi svoje povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju kao najveće nacionalno bogatstvo! (A. G. Matoš)
Pod dojmom koji je u duši svakog poštenog Hrvata prouzrokovalo samožrtvovanje hrvatskog viteza generala Slobodana Praljka u međunarodnom Kangaroo-sudu u Den Haagu, vrlo težko je napisati bilo što što bi njegovoj uzvišenoj žrtvi moglo dati dostojno poštovanje.
Ono što se u engleskom jeziku zove kangaroo court (klokanski sud) je sudbeni tribunal ili zbor koji ignorira sve poznate standarde zakona i pravde. Taj naziv vriedi za svaki sud kojemu predsjedaju legitimni sudci koji namjerno zanemaruju svoje legalne i etičke obveze. Među najglavnijim “odlikama” tih sudova su pristranost i političke makinacije u donošenju odluka bez obzira na njihovu nepravednost i nezakonitost.
Kreatori tih tribunala uvijek se trude da ih u javnosti prikažu kao podpuno pravedne i fer sudove koji se striktno drže propisa međunarodnoga prava iako su u većini njih presude donesene prije nego je parnica počela.
Jedan primjer takvoga suda, koji se na Zapadu stalno spominje, je sud Revolucionarnog tribunala u Kambodži, koji je 1979. godine, “poslie dugog procesa koji je trajao pet dana”, masovnog ubojicu Pol Pota i njegova brata in absentia osudio na smrt.
Kada se saznalo da je osuda bila unapried pripremljena Organizacija Ujedinjenih Naroda je izdala direktivu da se tribunal delegitimizira jer da se nije pridržavao standarda međunarodnog prava. Četrnaest godina kasnije ista ta organizacija je utemeljila je jedan još puno gori kangaroo court - Haaški tribunal.
Među glavnim načelima sudsva Zapadnih Demokracija (barem na papiru) je i načelo “Justice delayed is Justice denied” ( Pravda odgođena je pravda uzkraćena).
To načelo kaže da ako je zadovoljština (pravda) za ozlijeđenu stranu moguća, a nije pravovremeno dostupna, to je isto kao i uobće nemati pravo na pravdu. To načelo zapisano je još 1215. u 40. klauzuli Velike engleske povelje “Magna Carta” gdje stoji : “Nikome mi ne ćemo prodati, nikome mi ne ćemo odbiti ili odgoditi pravo na pravdu.” Razlog za koji netko ide u sud jest da dobije pravdu, i pravda odgođena je pravda uzkraćena.”
U svome govoru pred Udrugom američkih pravnika 1970. godine, visoki sudac Warren E. Burger je rekao sliedeće: “Osjećaj povjerenja u sudstvo je bitan za održanje strukture nepovredive slobode slobodnoga naroda. Tri stvari mogu uništiti to povjerenje i nanieti nesagledive odštete družtvu: da narod počne vjerovati da će nesposobnost, nedjelovanje i odgađanje izcrpiti vriednost i iz pravedne osude; da narod koji je dogoročno izrabljivan u manjim tnzakcijama svakodnevnoga života počne vjerovati da sudovi ne mogu obraniti njegova zakonska prava od prevara i posezanja; da ljudi počnu vjerovati da zakon ne može izpuniti svoju primarnu funkciju da zaštiti njih, njihove obitelji u njihovim kućama, na njihovom poslu i na njihovim ulicama.”
Iste ove Zapadne demokracije su, kroz njihov, kako ga je nazvao Trump, “Social Club”
(Organizaciju Ujedinjenih Naroda), utemeljile svoj Haški Tribunal koji se, kao jedna nova izvanredna zakonska institucija pod izravnim nadzorom kreatora umjetne tvorevine Jugoslavije ne samo da nije morao, nego nije smio pridržavati niti jednoga uobičajenog načela demokratskog sudstva, a najmanje onoga o odgađanju pravde.
Ne nabrajajući tisuće drugih blatantnih kršenja svih ustaljenih sudskih pravila, u analima sudstva do sada nije poznat proces koji je do finalne osude trajao skoro 14 godina kao ovaj hrvatskim generalima.
I ne samo to, taj “Sud pravde” stavio je u uporabu jedno podpuno novo načelo, jednu novu zakonsku praksu, koja ne bi pala na pamet ni poglavicama najzaostalijih plemena u džunglama Afrike. Po tom novom načelu, kada se već ne može izbjeći da se agresorima sudi za zločine koje su počinili, braniteljima se mora suditi za nešto što nisu počinili. Tako, prema uzstopnim izjavama tužitelja i sudaca toga suda, general Slobodan Praljak nije kriv za to što je počinio bilo kakav zločin, nego za to nešto nije učinio, bez obzira na to je li on to mogao ili nije.
Tko o čemu, kurva o poštenju i Britanci o humanom tretmanu zarobljenika
Kao i uvijek, među prvima koji u svakom konfliktu glume neku vrstu pravednog arbitra su Brtitanci. Tako i u ovome slučaju, u nama Hrvatima “prijateljskom” Guerdianu neki Ed Vulliamy piše o “stotinama prestrašenih muškaraca koji su izgledali kao kosturi jer su bili izglađivani”, koje je on 1993. godine vidio u Dretelju.
Nije se pri tom prisjetio na grozne zločine koje su nad stotinama milijuna nevinih ljudi kroz njihovoga 300 godina dugog imperija počinili Britanci, među kojima su u novije vrieme prednjačili njegovi “heroji” Kitchener, Churchill i drugi.
Ali, svi mi znamo da uza sve to glavnu krivnju za sve ovo snose grupe domaćih veleizdajnika na čelu s Stjepanom Mesićem, Vesnom Pusić, Ivom Josipovićem, Ivom Sanaderom, Vladimirom Šeksom i niz drugih koji se, poslie svega ovoga, ne samo da bez ikakve bojazni mirno šeću Zagrebom.
Veiki dio krivnje pripada i nama, poglavito vama mladim ljudima, čija je sva aktivnost u tome što na raznim domoljubnim manifestacijama mašete zastavama, pjevajte domoljubne pjesme, pozdravljate hrvatskim pozdravima - za što vas “hrvatska” policija poslie proganja, a vladajuća komunistička kasta idalje slobodno rade svoj izdajnički posao. Ništa ne poduzimate jer ste u strahu od njihovih starih-novih jugokomunističkih zakona.
Kada je radi traženja pravde za svoj narod bio strpan u zatvor Martin Luther King, Jr. je u sudu rekao: “One who breaks an unjust law that conscience tells him is unjust, and who willingly accepts the penalty of imprisonment in order to arouse the conscience of the community over its injustice, is in reality expressing the highest respect for law.”
(Onaj tko prekrši nepravedan zakon za koji mu savjest kaže da je nepravedan i tko spremno prihvati kaznu utamničenja kako bi pobudio svijest društva o njegovoj nepravdi, ustvari izražava najviše poštovanje zakona.)
A.G. Matoš reče da “Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi svoje povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju...”
Nitko pametan ne može od Hrvata očekivati da sa svojim izdajnicima postupe na divljački način kao zaostali Srbi, ali je vrieme da to učinemo kao kulturni Englezi.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
