Paradoksi našega vremena
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 15 Prosinac 2017 19:03
Živimo u vrlo čudnovatim, kontradiktornim vremenima. Nikada u poviesti nije se toliko pisalo i govorilo o pravima čovjeka, a nikada nije bilo više nepravde i zločinstava protiv čovječanstva nego danas. Novi medijski, ekonomski, politički i oružani ratovi velikih sila protiv malih naroda svakim danom su brojniji i vode se na svim stranama svieta.
Ateizam sve jače plamsa u zemljama kao što su Francuska, Španjolska, Ujedinjene Američke Države, Kanada i druge, koje su navodno utemeljene na kršćanskoj baštini.
Golemi svietski ekonomski kriminal u zadnjih dvadesetak godina dostigao je svoj zenit. Nikada u poviesti osiromašene mase nisu bile toliko izrabljivane od šačice bogatih kriminalaca kao danas, i to ne samo u starim bogatim kapitalističkim zemljama, nego čak i više u onim koje su do jučer stenjale pod komunističkom “samoupravom seljaka i radnika”. Među ovima prednjači današnja Hrvatska u kojoj poslie toliko prolivene krvi za oslobođenje od jugokomunizma sada obogaćeni sinovi i kćeri bivših komunističkih zločinaca vedre i oblače.
Tzv. Rat protiv terorizma, isto poznat pod nazivom kao Globalni rat protiv terorizma, je međunarodna vojna kampanja koju su Ujedinjane Američke Države počele poslie terorističkog napada na Svietski Trgovački Centar u New Yorku 11. rujna 2001. godine.
Za imenovanje ove kampanje uzeta je metafora rata u kojem se vrše akcije koje ne spadaju u specifična djelovanja onoga što se tradicionalno smatra ratom.
Prije svega ti nazivi - “globalni” i “međunarodni” su namjerno neizpravni.
Taj naziv “War on Terror” je specifičan naziv za vojnu kampanju koju su poslie napada “9-11” Ujedinjene Američke Države, Velika Britanija, Kanada i nekolicina njihovih “tradicionalnih” saveznika povele protiv Iraka, Afganistana, Irana i nekih drugi država Srednjeg iztoka.
Ali i prije terorističkog napada na Svietski Trgovački Centar i Pentagon mnogi narodi i grupe diljem svieta bili su frustrirani sve agresivnijim utjecajem američke, britanske i francuske vanjske politike na sva pitanja, počevši s nametanjem ekonomske globalizacije koja je u većini siromašnih država diljem svieta još više produbila siromaštvo i nejednakost.
O ovim umjetnim (phoney) ratovima mnogi svietski poznati poviestničari i naučenjaci postavljaju brojna pitanja, u prvom redu po pitanju morala, etike i samoga naziva toga umjetnog rata, pa kažu: “Pojam toga “rata protiv terorizma” se pokazao vrlo priepornim.” Svi kritičari ukazuju na to da saveznici taj naziv eksploatiraju kako bi što lakše postigli svoje stare ciljeve; širenje svoga novoga plitičkog liberalizma, to jest, kršenje ljudskih prava i građanskih sloboda drugih naroda i uzpostavu podpune globalne kontrole.
U svojoj knjizi “The End of History and the Last Man” (Kraj poviesti i posliednji čovjek), američki politički ekonomist Yoshihiro Francis Fukuyama kaže da širenjem zapadnog slobodno-marketinškog kapitalizma i tzv. liberalnih demokracija diljem svieta ukazuje na kraj ljudske socijalnokulturne evolucije.
On po pitanju rata s terorizmom kaže da “terorizam” nije neprijatelj, nego taktika i da zovući ga “rat s terorizmom” zamračuje razliku između lokalnih protuokupacijskih ustanika i međunarodnih mujahedina.
Ali ono što je tu najgore, kao i u svemu drugom, od samoga početka ovih ratova stari “tradicionalni saveznici” su vrlo selektivni i u ovim svojim tobožnjim ratovima protiv ekstremnog islamizma.
Iako je većina terorista koji su 1991. izvršili napade na Svietski Trgovački Centar i Pentagon, u kojima je poginulo 2.976 nevinih osoba, bili iz Saudijske Arabije, Amerika i njezini saveznici ne napadaju Saudijsku Arabiju nego Irak i Afganistan koji s tim napadom nijsu imali nikakve veze.
Taj, i svi kasniji “ratovi protiv terorizma” predstavljaju se u javnosti kao ratovi protiv islamskog ekstemizma, što oni to ni u kojem obliku nisu. Jer da jesu onda bi se sile koje vode ratove protiv tog ekstremizma morale jednako ponašati prema svima koji ga prakticiraju.
Ali, za onoga tko imalo pozna mentalitet “Zapadnih demokrata” to je za njih nemoguće.
Znajući za već svakome poznatu pohlepu “Zapadnih demokracija”, donekle se može razumjeti da je za njih saudijska nafta puno važnija od svega, pa i rata protiv ekstremnih islamista, (wahabija) sliedbenika nauke saudijskog ektremnog reformiste islama u 18. stoljeću Muhamada ibn Abd al-Wahaba.
Ali kako razumjeti činjenice da dok te Zapadne sile vode te svoje svete ratove protiv islamskih svetih ratova na Srednjem iztoku, u umjetnoj državi Bosni i Hercegovini u srdcu Europe najradikalniji islamisti su zaštićeni kao vrlo riedke egzotične životinje koje su pri kraju nestanka.
Prizor divljačkih obračuna s zarobljenim protivnicima i nevinim civilima, sječenjem glave, koji se vidi na gornjoj sliki, bio je omiljena praksa i bosanskih muslimanskih mujahedina u tzv Armiji BiH.
Ali ti uzprkos tome Zapadni moćnici obtužuju sve i svakoga za stvarne i izmišljene zločine protiv njih, a za grozne zločine koje su nad nevinim hrvatskim civilnim stanovništvom počinili njihovi, domaći i uvozni, mujahedini nitko nije pozvan na odgovornost.
Paradoks stoljeća
U zemljama koje se bore protiv islamskog terorizma islamski teroristi preko noći postaju milijuneri
U ratu s Talibanima u Afganistanu živote je izgubilo 158 kanadskih vojnika. Svi ti vojnici, bez obzira na koji način su izgubili živote, proglašeni su herojima, a autoput u Kanadi kojim su njihovi smrtini ostatci dopremani na vječni počinak proglašeni su “Highway of Heroes” (Autoput heroja).
A sad pogledajte ovo:
Kada je bio samo 15 godina star, Omar Khadr (rođen u Kanadi 1986. od roditelja koji su nedavno prije toga došli iz Afganistana) otišao je sa svojim otcem, koji je bio član Al-Qaede, iz Kanade u Afganistan boriti se na strani Talibana. U srpnju 2002., Omar je za vrieme jedne bitke između Talibana i američke vojske ručnom bombom usmrtio američkog vojnika, vodnika Christopher-a Speer-a, poslie čega je bio ranjen, uhićen i odpremljen u zatvor u Guantanamu na Kubi. Na sudu je 2010. godine priznao da je bacio bombu koja je ubila Speer-a i izpričao se Speer-ovoj udovici riečima: “Jako mi je žao za bol koji sam prouzrokovao vašoj obitelji. Želio bih da mogu ukloniti tu bol. Osam godina provedenih u zatvoru naučile su me o dragocienosti života.”
Poslie što je od američkog vojnog suda osuđen na dugogodišnju robiju Khadr je zatražio da ostatak robije odsluži u Kanadi. Kanadske vlasti su to odmah prihvatile i on je prebačen u Kanadu. Po dolazku u Kanadu Khadr je izjavio da je on lažno priznao krivnju samo za to da se čim prije vrati u Kanadu. Nedugo za tim izašao je iz zatvora i odmah podnio obtužbu protiv kanadskih vlasti za (zamislite) kršenje njegovih prava koja su svim Kanađanima zagarantirana Poveljom prava i sloboda (Charter of Rights and Freedoms). Kanadska liberalna vlada se nije ni pokušala braniti i prije par mjeseci mu je izplatila “odštetu” od 10.500.000.00 (deset milijuna, petsto tisuća) dolara.
Tri Sirijanca (kanadski državljani); Abdulah Almalki, Ahmad El Maati i Muayyed Nureddin, prije 15 godina bili su od kanadskih vlasti osumnjičeni za veze s terorizmom. Kao takvi, za vrieme posjete Siriji bili su od sirijskih vlasti uhićeni, odpremljeni u zatvor gdje su navodno bili zlostavljani. Po povratku iz Sirije tužili su kanadsku vladu da je ona kriva za njihova izpaštanja i odmah poslie izplate Khadru kanadska liberalna vlada im je izplatila 31.300.000.00 (trideset jedan milijun, tristo tisuća) dolara “odštete”.
E, vidjevši kako lako se od liberalnih vlasti dobivaju hrpe novca, sada udruženi pederi, lezbijke, trans-seksuali, i sam vrag zna kakvih ih sve danas nema, traže da im se vlasti javno izpričaju za “nepravde” koje su im navodno učinjene prije 50 ili 100 godina i, kako neki izvori navode, spremaju tužbu za najmanje 100 milijuna dolara.
Vive la démocratie!
Nastavak sliedi
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
