Proslavimo Deseti travnja - Dan hrvatske državnosti !
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 09 Travanj 2018 19:05
Dok budemo imali domaćih izdajicah, dotle ćemo imati tudjinacah gospodarah. Izdajica ćemo imati dok se narod neosvjesti. (Dr. Ante Starčević)
Prije 77 godina, na 10. travnja 1941., pukovnik Slavko Kvaternik je u ime ustaškog poglavnika dra Ante Pavelića proglasio uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske na svim hrvatskim poviestnim etničkim prostorima.
Tim činom prekinuta je svaka sveza s versaileskom Jugoslavijom, a proglasom uzpostave Nezavisne Države Hrvatske anglo-francuska umjetna tvorevina Jugoslavija defacto je prestala postojati.
Toga dana hrvatski narod je pozvan na sveobći ustanak protiv omraženog primitivnog tlačitelja i on se listom ustao i stupio u obranu i zaštitu svoje države za kojom su njegove generacije žudile 839 godina.
Tu svoju državu branile su stotine tisuća hrvatskih sinova i kćeri i kroz 4 godine rata tisuće njih za nju dragovoljno položile svoje živote.
Uzpostavom Nezavisne Države Hrvatske za sve iduće generacije stvoren je neuništivi temelj hrvatskog prava na svoju vlastitu državu u kojoj će vladati i nad kojom će supremaciju imati samo Bog i hrvatski narod.
Ona je postala i ostala neosporivi temelj svih budućih hrvatskih država, pa tako, zasigurno, i ove današnje okrnjene, opet stvorene krvlju i životima desetaka tisuća njenih najboljih sinova i kćeri.
Bez obzira na to što od njezina postanka pa sve do danas razni izdajnici, sluge zakletih neprijatelja svega što je hrvatsko u Hrvatskoj i u inozemstvu na sve načine pokušavaju ocrniti Ustaški pokret i Nezavisnu Državu Hrvatsku, svakome mora biti jasna činjenica da je do osnutka Ustaškog pokreta došlo u prvom redu radi velikosrbijanskog nasilja i tiranije kako bi kao revolucionarna osloboditeljska organizacija poduzeo odgovarajuće protumjere velikosrbskim zločinima čija kulminacija je bila umorstvo hrvatskih zastupnika na čelu s Stjepanom Radićem 1928., u njihovom leglu ubojica zvanom “Skupština”.
I dan danas razna politikantska klepetala, među kojima se, nažalost, nađe i tobožnjih branitelja i povijestničara koji, kad već ne mogu otvoreno nijekati i ocrnjivati Nezavisnu Državu Hrvatsku i Ustaški pokret, onda ih pokušavaju marginalizirati i uvjeriti nas da ono što se dogodilo 1941. nema nikakve veze s onim što se dogodilo 50 godina kasnije. Čak su neki od njih imali obraza dolaziti i ovdje kod nas u emigraciju i držati nam predavanja o tome kako je ova današnja okrnjena Hrvatska jedina država koju su Hrvati postigli “poslije 900 godina”.
Ti ljudi valjda smatraju da smo svi mi ovdje u tuđem svijetu tijekom šest i više decenija, kako vele naši Dalmatinci, cicali vesla, pa nam dolaze držati lekcije o Bleiburškoj tragediji pri tom zaboravljajući da samim time rabe najobičniju vrstu plagijata jer sve ono što su o tim zločinima naučili naučili su u post-titovskom ili ,možda točnije u post-miloševićkom periodu iz naših izvora kao što su napr. knjige “U Titovim kolonama smrti”, od pok. Josipa Hećimovića, “Operacija klaonica”, od Ivana Prcele, “Tragedija se dogodila u svibnju”, od Vinka Nikolića i tisuće drugih sviedočanstava davno objavljenih u emigraciji.
U ona teška vremena velikosrbskih zuluma, jedini dr Ante Pavelić je razumio da se klin klinom izbija, to jest da se na silu primitivnog balkanskog tiranina može, i mora, odgovoriti još jačom silom. I mi mlađi koji tada još nismo bili rođeni ili smo bili djeca shvatili smo da je on bio u pravu i kroz duge i teške godine progonstva nismo gubili nadu. I čekajući Devedeset prvu, stalno smo u sebi tiho ponavljali - Tvojim ćemo putem u zoru duboku, vratiti se domu sa tri naše boje, a majka će naša sa suzom u oku opet prigrliti sve sinove svoje.
Ovi izdajnici, ova ništarija koja se i danas usuđuje blatiti, marginalizirati ili negirati značaj 10-og Travnja treba se prisjetiti onoga što tadašnji hrvatski metropolit kardinal Alojzije Stepinac reče na boljševičkom kangaroo sudu: “ .....Hrvatski narod se plebiscitarno izjasnio za svoju državu i ja bih bio ništarija kad ne bih osjetio bilo svoga naroda...”
Ali oni nikada i nisu bili ništa drugo, nego ništarija koja u sebi nema ništa ljudskoga, ni savjesti, ni stida, ni srca, ni nikakva bila (osim izdajničkog), pa je normalno da nisu u stanju osjetiti ništa od onoga što čestit i dostojan čovjek može osjetiti.
Danas je hrvatski narod ponovno uvučen u ralje nove jugoboljševičke klike koja nam na sve moguće načine spriečava da iz skoro 2.000 masovnih grobnica izvadimo i dostojno pokopamo stotine tisuća naših mučenika koje su njihovi očevi i djedovi na najzvjerskiji način pobili.
Uzalud je čekati na nekakva bolja, zgodnija vremena, jer ništa se tu neće promijeniti sve dotle dok se ne okanimo podjela na stotine mini-strančica i organizirani u jedan novi oslobodilački front opet ne ustanemo i jednom zauvijek, završimo ono što je započeto 1941. i 1991. godine.
Danas više nego ikada prije mi moramo manifesrirati našu kremenitu domoljubnu sviest, našu dužnost za podpuno oslobođenje našega naroda, našu posvemašnu vjeru u povjestni put koji nam je zacrtan 10. Travnja 1941., put zacrtan krvlju naših najboljih sinova i kćeri.
Koliko god to danas nekima izgledalo nerealno, do konačne pobjede ipak hoće, i mora, doći. Jer hrvatski narod je neuništiv. To smo kroz našu dugu burnu i krvavu poviest stotine puta dokazali.
Za to, ne gubimo nadu, jer kako jednom reče pok. dr. Andrija Ilić - Jači smo od progona i smrti! Hrvatski Travanj opet će doć!
Hrvatice i Hrvati! Gdje god se nalazili, još jednom dostojno proslavite DESETI TRAVNJA! Obnovite svete zavjete oslobođenja naše rodne grude i odajmo dužnu počast onima koji su pali u borbi za njezinu slobodu!
Svim domoljubnim Hrvaticama i Hrvatima u Domovini i diljem svieta:
SRETAN DESETI TRAVNJA - DAN HRVATSKE DRŽAVNOSTI!
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
