The butcher of Bleiburg and the Croatian Way of the Cross
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 11 Svibanj 2018 19:04
J. B. Tito, deveti po redu među najvećim masovnim ubojicama
Communism is a religion that is inspired, directed and motivated by the Devil himself who has declared war against Almighty God. (Komunizam je vjera koja je nadahnuta, upravljana i motivirana od samoga vraga koji je navjestio rat protiv Svemogućeg Boga.) Billy Graham
Pod naslovom Communist Body Count, američki povjesničari Rudolph Rummel i Scott Manning objavili su kompletan popis žrtava komunizma i tzv. nacizma. Kažem tzv. jer i oni, kao i većina zapadnih povjesničara, sve deržave koje nisu bile na savezničkoj strani nego na strani Sila Osovine zovu nacističkim iako vrlo dobro znadu da je malo u kojoj od njih na vlasti bila Nacionalsocijalistička stranka ili ideologija.
Profesor Rudolph J. Rummel (21. Listopada 1932. - 2. Ožujka 2014.) bio je američki profesor političkih znanosti na havajskom sveučilištu koji je uložio sav svoj profesionalni život u iztraživanju podataka o kolektivnim zločinima svih totalitarnih sustava u novije vrieme. Iako je bilo i drugih, Rummel se u svojoj studiji uglavnom opisao (kako ih je on nazvao) democide koje su u 20. stoljeću počinili komunisti i nacisti.
Scott Manning je mladi američki povjestničar s magisterijem u nauci o klasičnoj vojnoj poviesti. Magistrirao je, magna cum laude, na Američkom vojnom sveučilištu, odjel za poviest. (American Military University, Department of History).
Communist Body Count: 149,469,610
Broj žrtava komunizma ukupno: 149.469,610 (Sto četrdeset devet milijuna, četiristo šezdeset devet tisuća, šeststo deset)
Rank Country
Kako vidimo, Nezavisna Država Hrvatska s 21.000 je četrdeseta (skoro najzadnja) po redu. Ali i taj broj je uveličan jer , kako izgleda i Rummel i Manning su nasjeli na komunističku propagandu. Zna se da je malo tko, ako itko, od zarobljenih na Kozari bio ubijen. Većina odraslih je upućena na rad u Njemačku, a žene i djeca su razpoređeni na oporavak po državnim i crkvenim imanjima i privatnim kućama. Židove uobće ne spominju jer znadu da i za one ubijene (točan, a ne stalno pretjeravajući broj) Židove u NDH, nisu bile krive domaće vlasti nego njemačke. Ali u Jugoslaviji (Nedićevoj, Ljotićevoj i Pećančevoj Srbiji) ubijeno je 37.000 Židova. Velikosrbska, Cionističkoboljševička i jugokomunistička promičba te žrtve je jednostavno pripisala u Jasenovac.
Diljem tzv. demokratskog svieta dignute su tisuće spomenika i memorijala žrtvama nacizma i fašizma, a sedam puta većim žrtvama komunizma nigdje ni spomena. Mnogi od nas će se upitati zašto se ta tako očita nepravda koja traje već skoro 75 godina ne može izpraviti. Odgovor je vrlo jednostavan. Prije svega pobjednici u ratu i njihovi privjesci drže se one poznate Hitlerove izreke: “Pobjednika nikad će pitati za zločine koje je počinio”.
Britanci su imali svoj Otok Man (The Isle of Man) u Irskom moru, “logor za civile rođene u neprijateljskim zemljama” (Camp for civilians born in enemy countries), bez obzira na to što na svome prostoru nisu morali voditi nikakve borbe s nikakvim neprijateljem. Jedini napadi na njihov prostor bili su njemačka bombardiranja iz zraka.
Poslie japanskog zračnog napada na američku vojnu bazu Pearl Harbour na Havajima 7. XII. 1941., američki predsjednik Roosevelt je (19. Veljače 1942.). izdao Zapovijed #9066 pod kojom se 120.000 Amerikanaca japanskog podrietla ima pokupiti i strpati u logore. Najpoznatiji među ovim logorima bili su: Manzanar i Tule Lake u Kaliforniji, Minidoka u Idaho, Poston u Arizoni, Rohver u Arkansasu i Topaz u Utahu. Neki od ovih logora, kao napr. Tule Lake, bili su u uporabi sve do ožujka 1946. godine. Većina ovih logoraša bila je druga ili treća generacija Japanaca rođenih u Americi, koji nisu imali nikakve veze s Japanom. Život u ovim logorima bio je više nego strašan.
U britanskoj služavki Kanadi, koju nitko nije napao, niti su se na njenom prostoru vodile ikakve borbe s nikakvim neprijateljima, između 1939. i 1945. Otvoreno je 40 logora za : Japance, Talijane, Nijemce i sve druge “enemy aliens” (neprijateljske strance) iako nitko od njih nije imao nikakve veze s ratnim zbivanjima. Jedan od najpoznatijih od ovih logora u državi Ontario bio je logor #33 u Petawawi.
Grozan je bio život zatočenika u ovim logorima. A što mislite što bi se s njima dogodilo da su u ovim državama haračile, klale palile i razarale organizirane bande njihovih očeva, braće i rođaka?
O komunističkim logorima smrti, onim boljševičkim u SSSR-u gdje je živote izgubilo na desetke milijuna, Ukrajinaca, Kozaka, Tatara, Čerkeza, baltičkih naroda i drugih, a posebno o jugokomunističkim logorima i kolonama smrti gdje je živote izgubilo više od milijun nevinih žrtava (od njih 65% Hrvata) Ne smije se govoriti jer se onda razni Krausi, Glodsteini, Pupavci i “antifašisti” ne bi mogli šepuriti po Jasenovcu i “žaliti” za izmišljenim “žrtvama fašizma”.
Nu ništa na ovome svietu nije za vijeka. Kad tad sve pomalo, ali sigurno, mora doći na vidjelo. Bez obzira na sve prepreke, dolaze dani kad ćemo egzumirati i dostojno pokopati one stotine tisuća naših žrtava koje su nevine pomorili očevi i ideolozi tih jugoboljševičkih i velikosrbskih vucibatina.
Varaju se ti Krausi, Goldsteini, Pupavci i sav jugoboljševički šljam kad misle da će svojim lažima obmanuti naša mlađa pokoljenja. Ako ima netko tko misli da griešim neka pogleda onu našu mladost na Thompsonovim koncertima!
Ovim putem, svim domoljubnim Hrvatima i Hrvaticama, mojoj braći i sestrama, želim sretan put na komemoraciju u Bleiburgu.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen.
