Monstruozni zločini; pedofilije, silovanja djece, ucjena i ubojstava u vrhu Srbske pravoslavne crkve
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 24 Kolovoz 2018 17:04
Episkop tuzlansko-zvornički, vladika Vasilije Kačavenda
U svome performansu 4. Kolovoza 2018., na ponovnom “događanju naroda” ili kako on to nazva parastosu za srpske žrtve stradale u akciji Oluja, u Bačkoj Palanci, “njegova svetost” patrijarh Srbske pravoslavne crkve, Irinej, uz već dobro poznatu žalopojku kako je u operaciji Oluja postradao srpski narod, pita:
"Kakva ih je sila na to motivisala i da li je bilo neke druge sile koja je to mogla da zadrži? Bila je. To je bila institucija crkve (aludira na katoličku crkvu u Hrvatskoj) koja je jedino mogla da zaustavi taj ponor, to zlo koje je iznenadilo, ne samo naš narod već čitav narod sveta". I dok nevješto glumi osjećaj sućuti iz očiju mu zrači neobuzdana mržnja Irinej dalje pita: ”Šta da učinimo da se to stanje izmeni? Taj zločin ne smemo da zaboravimo, ali mi kao hrišćani smo pozvani da oprostimo”. Englezi bi na to reki - Realy? Na koncu svoga lažima i mržnjom nabitog monologa poglavar Srbske pravoslavne crkve dalje kaže: “Preostaje našim majkama da budu "carice Milice" i "majke Jugovića" koje su rađale, ne jedno i dvoje dece što je omogućilo da preživimo strašan period pod Turcima. Bile su mnoge carice Milice i mnoge majke Jugovića koje su decu rađale, a deca su branila svoju otadžbinu”. Samo što nije zapjevao - Hrani sina i šalji na vojsku, Srbija se umiriti nemože.
Nu pogledajmo kako on i njegova Crkva štiti tu djecu novih mitskih “carica Milica” i “majka Jugovića”.
Pretražujući po Youtube-u više put mi je za oko zapeo video pod naslovom “Život priča: Bože sačuvaj i sakloni”. Misleći da se radi o još jednoj od tisuća srbijanskih gluparija nisam ga otvarao. Ali poslie tjedan-dva nešto me ponukalo da ga otvorim. I, kad sam ga otvorio, imao sam što čuti.
Voditeljica programa, nekakva brbljava Srbijanka (s nesrbskim prezimenom), tako brzo brblja da ju je teško razumjeti, ali njezin gost, đakon Srbske pravoslavne crkve, poznat kao Otac Serafim (pravo ime Bojan Jovanović) kroz više od dva sata dug interview vrlo mirno i rječito opisuje nezamislive zločine koji se događaju u najvišim slojevima uprave Srpske pravoslavne crkve. Kao izravni svjedok, Jovanović opisuje ono što je doživio u raskošnim manastirima Sveta Petka kod Bijeljine i Papraća kod Šekovića u sjeveroiztočnoj Bosni pod upravom utjelovljenog zloduha, tuzlansko-zvorničkog episkopa, monstruma pedofila Vasilija Kačavende.
Kako je objavljeno na internetu: ”Prije nekoliko mjeseci grupa državljana Srbije i Bosne i Hercegovine je početkom ožujka pred Visokim sudom u Londonu zvanično najavila podnošenje tužbe protiv Srpske pravoslavne crkve (SPC) zbog svećeničke pedofilije kojoj su bili izloženi unutar te vjerske institucije. Čeka se odgovor tužene strane, a ukoliko londonsko pravosuđe prihvati ovaj slučaj, podnosioci zahtjeva bili bi korak bliže, kako navode, pravdi koju godinama unazad nisu uspjeli dobiti pred domaćim sudovima.
Među trojicom tužitelja je i Bojan Jovanović, nekadašnji đakon koji je prije nekoliko godina javno obtužio vladiku Zvorničko-tuzlanske eparhije Vasilija Kačavendu da ga je seksualno uznemiravao i tražio od njega da mu podvodi dječake.”
Jovanović u interviewu na programu “Život priča” uz ostalo navodi kako mu je Kačavenda jednom prilikom dao 30.000 maraka s kojima je trebao ići u jednu školu za ratnu siročad i “kupovati” i podvoditi mu dečkiće, naglašavajući da nijedan ne smije biti stariji od jedanaest godina. Jovanović je to odbio i sve prijavio tadašnjem patrijarhu Pavlu. Pavle na njegova pisma nije odgovarao. Nu Jovanović je bio uporan i Pavle ga je na koncu primio, ali umjesto da ga sasluša on ga je napao sa “Što ti bre širiš laži i blatiš našu crkvu?” I nakon dvi-tri minute pokazao mu vrata i kao psu zapovjedio, “Marš van!” Jovanović je isto doživio i kod njegovog nasliednika Irineja.
Kad je poslie niza obtužbi ipak morao doći “da izvidi stvar” Irinej se “prošetao zajedno sa Kačavednom i predsednikom RS Miloradom Dodikom. To je bila poruka porodici (ubijenog dječaka Milića Blažanovića) i meni da ne čačkamo oko toga, da je Kačavenda država” - rekao je Tomić.
Usprkos Jovanovićevom svjedočenju u brojnim medijima ali i pred Sinodom Srpske pravoslavne crkve, kao i inkriminirajućim video snimcima Kačavende sa jednim mladićem koji su procurili u javnost (a o čijoj autentičnosti se policija nije izjašnjavala javno), crkveni velikodnostojnik nije krivično odgovarao, a Sinod SPC ga je umirovio 2013. godine iz, kako je tada navedeno, zdravstvenih razloga.
On dodaje da je o najavi tužbe protiv SPC obavijestio i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, kao i premijerku Anu Brnabić, te da im je dostavio svu prateću dokumentaciju.
Zakazali građanski sudovi
“Odgovornost pojedinih vladika Srpske pravoslavne crkve koji su bili prijavljeni za pedofiliju do danas u Srbiji nije sudski utvrđena. Za razliku od već pomenutog vladike Vasilija Kačavende iz bh. entiteta Republika Srpska, koji nije ni dospio pred građanski sud, vladika Eparhije vranjske Pahomije Gačić je 2006. godine oslobođen optužbi za seksualno zlostavljanje četiri dječaka. Nakon maratonskog sudskog postupka, Opštinski sud u Nišu je Pahomija, koji je sve vrijeme negirao krivicu, u dva od četiri predmeta oslobodio zbog nedostatka dokaza, dok je u druga dva predmeta nastupila zastara.
Vrhovni sud Srbije je 2007. godine ustanovio da je tokom suđenja ovom vladiki bilo ozbiljnih propusta koje su načinili niži sudovi, ali do ponavljanja suđenja nije moglo doći jer zakon to ne dozvoljava.
Tokom čitavog sudskog procesa, kao i u toku predistražnih radnji tužilaštva, Pahomije je ostao na visokoj poziciji u SPC, a Crkva je saopćila da će se njegovom slučaju oglasiti tek kada redovni sud utvrdi "šta je istina".
Iste godine kada je Pahomije oslobođen optužbi, nekadašnji starješina manastira Hopovo Ilarion (svetovno Jovan Mišić) osuđen je u novosadskom Okružnom sudu na godinu dana zatvora zbog navođenja maloljetnih dječaka na "nedozovljene polne radnje". Međutim, Vrhovni sud je 2007. godine vratio postupak na novo suđenje, ali tog suđenja nije bilo, jer je predmet zastario.
Međutim, Bojan Jovanović kaže da su slučaj optužbi za pedofiliju u Srpskoj pravoslavnoj crkvi prethodnih godina istraživali policija i tužilaštvo, da su nadležnima predočeni svi dokazi, ali da nema političke volje da se dođe do epiloga:
Nakon što je u emisiji „Život priča“ na TV „Prva“ javno optužio Kačavendu za pedofiliju, silovanja, pa i ubistvo maloletnika, otac Serafim je u razgovoru za „Blic“ otkrio šta se dogodilo nakon što je policija, uz njegovu pomoć, uzela laptop sa kompromitujućim snimcima. Tada su uhapšeni otac Nikolaj, namesnik manastira Sveti Nikola iz Etno-sela Stanišići i bogoslov Vajo Bradarić, koji su pokušali jedan snimak da prodaju ocu Serafimu za 100.000 evra.
- Obojica su podvodili dečake Kačavendi i otuda su i imali te snimke. Policija ih je tokom primopredaje uhapsila i uzela laptop sa snimcima. Međutim, oni su istog dana pušteni. Kasnije sam čuo da je Kačavenda zvao nekog iz vrha MUP-a i dogovorio da se oni puste - kazao je za „Blic“ otac Serafim.
Isti slučaj je i sa policijom i tužilaštvom u BIH i Republici Srpskoj, koji uprkos brojnim krivičnim prijavama zbog silovanja i smrti maloletnog bogoslova Milića Blažanovića, do danas nisu pokrenuli nikakvu istragu, što je i potvrdio advokat porodice Duško Tomić .
Bojan Jovanović je u svom svjedočenju prije godinu dana iznio kako je u Kačavendinom dvoru vidio užas. Kako su igumani podvodili mladiće. Kako je vidio prebijanje onih koji su pričali da je vladika pedofil i homoseksualac. Niko se nije šokirao nad tvrdnjama Jovanovića kako su u vladičanski dvor dolazili i razni biznismeni, kako su pravljene terevenke i pijanke.... „Dovođeni su dječaci bez roditelja, iz siromašnih porodica, i nijedan nije smio biti stariji od 11 godina”.
Najšokantnije je Jovanovićevo svjedočenje o mučenju i smrti dječaka bogoslova Milića Blažanovića 1999. godine, koji je ubijen zato što se opirao seksualnom nasilništvu vladike vasilija Kačavende.
“Za kaznu Kačavenda ga je najprije poslao u kažnjenički manastir Papraća kod Šekovića. Bolje uslove za život imali su logoraši nego oni koji su tamo poslani. Po zvaničnoj verziji, Milić se raznio bombom, ali to nije istina. On je bio dijete, bombu nije imao. Pitao sam Kačavendu za taj slučaj, a on mi je odgovorio da o tome neće da priča, da je Milić bio bolestan i da sa tim nema ništa” - ispričao je Jovanović i otkrio da je sa jednim starijim sveštenikom našao dio tijela nesretnog Blažanovića i da su ga stavili u mali sanduk i tajno sahranili u manastirskoj porti, tokom noći.”
Zlostavljani i ubijeni dečkić bogoslov Milić Blažanović
Jovanović u svome izkazu navodi kako je, dok se bombom razneseno Milićevo tielo još nije bilo ni ohladilo dotrčao u Kačavendinu raskošnu odaju. Kačavenda je sjedio u skupocienoj fotelji i mirno čitao novine. “Kad sam ga upitao ima li što novoga, on je mirno odgovorio da nema ništa. Opet sam ga upitao imalči šta novoga, on je opet odgovorio da nema baš ništa. Kad sam mu rekao kako nema ništa kad zna da je mali Milić mrtav, on je odgovorio, “Pa šta onda, on je ionako bio lud.”
U interviewu na “Život priča” Jovanović priča o gomilama novca i razkošu u kojem Kačavenda uživa u manastiru Svete Petke. Na slikama se vidi raskoš koji parira onome u palači bivšega iranskoga šaha Muhameda Reze Pahlavi-a. Tu su skupocieni tepisi, zlatom okovano pokućstvo, skupocieno posuđe, najskuplja uvozna alkoholna pića i ikone neprocienjive vriednosti. Te ikone, na određene blagdane vladika i njegovi vjerni “sveštenici” nose među narod koji vjeruje da one imaju nadnaravnu moć liečenja bolesti i drugih nesreća, ali za tu milost se mora platiti. Što veća plaća to veća milost. Posebna milost se dobiva za zlaninu. I, u toj vjeri, narod vladiki i njegovim “sveštenicima” daje zlatne lance, pstenje i drugi nakit. Vladika je za to otvorio posebnu trgovinu “zlataru” u kojoj se taj nakit preprodaje s preporukom onima koji se namjeravju ženiti, da će kupovinom vjenčanog prstenja u toj zlatari kupiti sreću i blagoslov za cieli život.
Nu nitko od njih ne želi napomenuti da je većina toga “tajanstvenog” blaga za vrieme rata oteto nesrbskom narodu prije nego je protjeran sa “srpske zemlje” ili orobljeno s tisuća nevinih žrtava koje su pobili četnici s blagoslovom vladike Kačavende.
Kada je uza sve ponude, da će mu kupiti novu kuću, novi automobil, postaviti ga na najbolje mjesto u Crkvi itd.,nije mogao podkupiti Jovanovića, Kačavenda mu za šutnju nudi 100.000 eura. Kad je Jovanović i to odbio vladika šalje glavnog šefa policije Milorada Dodika, da ga u Beogradu ubije. Ali kad su se sastali u nekom kafiću , gdje se ubojstvo trebalo dogoditi, “iznenada” je u kafić došla srbijanska policija i upitala Jovanovića “ima li kakvih problema”. Jovanović je odgovorio da nema. Dodikov policajac se uk..njao i prije nego se izgubio rekao Jovanoviću, “Hvala ti što si mi spasio život”.
Kad je vidio da s Jovanovićem neće izaći na kraj Kačavenda mu nudi 2.000.000 (jest, dva milijuna) eura da izjavi da su ga “na te laži nagovorili muslimani”. Ala l’ mu vjera, ima taj naš vladika para k’o peska!!!!!!
Uza sve to Kačavenda je poslie smrti patrijarha Pavla 2009., bio top kandidat za patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Izgubio je ,kako navode Jovanović i drugi, samo zato što je sadašnji patrijarh Irinej (Miroslav Gavrilović rođen u Čačku), protiv zakonitog načina biranja novog patrijarha, već unapried bio “izabran”. Razlog tomu će biti što je Pavle (pravo ime Gojko Stojčević) bio je “Prečanin” Vlah rođen u Kućancima kod Donjeg Miholjca, pa u Srbiji nisu željeli da jedan Prečanin opet zasjedne na tron njihove Crkve. A možda i za to što je Kačavenda bio prezauzet pedofilijom pa ne bi imao vremena pozivati Srbe u rat za “oslobađanje srpskog Jerusalima”.
I dok je Pavle ležao na odru, umjesto opijela, episkop tuzlansko-zvornički, vladika Vasilije Kačavenda je u raskočnoj dvorani manastira Sveta Petka pripremio velebnu pijanku s pedofilskim i pederskim orgijama, koja je trajala cielu noć.
“POLITIČKA PRIJATELJSTVA: No, jedna druga stvar je ovde zanimljiva. Baš nakon što je bivši đakon počeo po novinama da govori protiv vladike Kačavende, predsednik Republike Srpske Milorad Dodik otišao je u vladičanski dvor da ga poseti da i razgovara s njim o aktuelnoj situaciji u RS. Kako je prenela agencija Fena, Dodik je podržao vladičin rad u Eparhiji zvorničko-tuzlanskoj i Međureligijskom veću te njegov doprinos razvoju međunacionalnih odnosa u Oružanim snagama BiH. Dobri odnosi između predsednika Dodika i vladike Vasilija se često pokazuju. Poslednji Svetosavski bal (29. januar) održan je uz blagoslov episkopa zvorničko-tuzlanskog i prokroviteljstvo predsednika Milorada Dodika. Jedan drugom su izrazili zahvalnost, vladika Vasilije je istakao koliko je srećan što je Milorad Dodik tu, a Dodik uzvratio da mu je čast što može da doprinese da veče bude veliko. Početkom godine, predsednik Dodik ordenom RS na lenti odlikovao je šest vladika, među kojima i vladiku Kačavendu. Konačno, prema navodima Slobodne Evrope, episkop Vasilije kao zaslužni građanin RS dobija "izuzetnu penziju" od 1500 evra mesečno.”
Uzprkos svim pokušajima sudbenih organa i političkih vođa u Srbiji i tzv. Republici srpskoj, malo tko da nije upoznat s ovim gnusnim zločinima u vrhu Srpske pravoslavne crkve. Ali izgleda da je za mnoge to ne izgleda kao zločin nego kao neka vrsta cirkusa, pa neki srbski humorist Dragan Bursać pita:
“….Kako voljeti nacionalističkog heroja koji voli dječake? Pa, zamislite da je Sveti Sava bio zapravo gej, koga roditelj Stefan nije durao, pa ga poslao na južnjačku grčku ekskurziju? Pao bi kompletan hrišćanski koncept u Srba”.
Dobro pitanje,Dragane! Jer je valjda već i tebi jasno da među vama Srbima ima dobar broj onih koji nisu baš sigurni u Savinu “seksualnu orientaciju”. Crnogorski publicist Novak Kilibarda tvrdi da je Rastko Nemanjić, a.k.a. Sveti Sava, “mnogo voleo vino, konje i “zabave”.
Malo prođe koji dan da na dnevnim novostima Ujedinjenih Američkih Država i Kanade ne slušamo reportažu o pedofiliji u Katoličkoj crkvi. Tih i takvih zločina protiv najnevinijeg sloja ljudskoga družtva u Katoličkoj crkvi uistinu ima i uvijek je bilo i bezupitno je da počinitelje tog gnusnog zločina treba najstrože kažnjavati. Za moj pojam, zločin protiv djeteta je najgori zločin na svietu i kada bi se mene pitalo, svaki onaj tko taj zločin počini priekim postupkom bi završio na komadu konopca, pa makar to bio i sam papa. I ne samo to, nego bi istu kaznu dobio i svaki crkveni ili civilni pravosudni ili politički dužnostnik koji koji takve monstruozne zločine ignorira ili zataškava.
Ali, kako izgleda, iako za njih vrlo dobro znaju, današnji lievo-liberalni mediji u Americi, Kanadi, Europi nisu previše zainteresirani za takve i još puno gore zločine u Srbskoj pravoslavnoj crkvi. A ovi “naši” u Hrvatskoj su previše zauzeti svakodnevnim pisanjem o Cecama, Brenama i Bajagama pa ne mogu stići pisati i o tako malim stvarima u Crkvi čiju filijalu u Hrvatskoj financira “hrvatska” vlada iz državnog proračuna.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
