Pismo Tomi Medvedu i Damiru Krstičeviću
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 01 Svibanj 2020 12:54
Nisam znao kako početi ovo moje pismo, pa dok sam pregledao po internetu nađoh pismo koje je gospođa Lyliane Fournier majka pokojnoga hrvatskog branitelja Jean-Michela Nicoliera poslala izrodu Zoranu Milanoviću, u kojem kaže: “Razmišljam kako započeti ovo obraćanje vama predsjedniče ove mi iznad svega srcu mile Hrvatske u kojoj leže kosti moga sina, dragovoljca HOS-a. Sigurna sam da ste čuli za njega, moga sina, moje čedo, moga Jean-Michela.”
I ja ću početi tim riečima. Razmišljam kako započeti ovo obraćanje vama častnim braniteljima ove mi iznad svega srcu mile Hrvatske u kojoj leže kosti stotina tisuća nevinih žrtava Titinih krvnika, otaca i djedova onih kojima vi danas služite. Siguran sam da ste čuli za njih, naše djedove i bake, majke i očeve, braću i sestre čije su kosti u više od 1700 znanih masovnih grobnica razsijane od austrijske granice u Sloveniji do Gevgelije u Makedoniji, a da i ne spomenemo stotine ili tisuće onih za koje se ne zna. Poslie ovoga zadnjeg jugokomunističkog, velikosrbskog, zionističkog i ciganskogspanzierunga u Jasenovcu i poslie svega što smo zaslugom Milanovićevih i Plenkovićevih predaka - ja osobno, moja obitelj i stotine tisuća drugih Hrvata proživjeli ja u ovom svom obraćanju ne mogu biti fin kao ova dična gospođa, majka hrvatskog branitelja Jean-Michela Nicoliera.
Ako vi častni hrvatski branitelji (to kažem s najvišim poštovanjem), nekim čudom, niste čuli za one žrtve onda sigurno znate za ove iz ovoga prošloga rata koje su pale braneći zajedno s vama istu domovinukoju su branili i oni prije vas, ovoga puta od podmladka istih onih jugokomunističkih i velikosrbskih bandi i njihove pete kolone u Hrvatskoj. Ta današnja peta kolona svrstana u dvie otvoreno projugoslavenske i prokomunističke grupacije HDZ i SDP, udružena s ostalim jugokomunističkim ološem i aboliranim četnicima danas, s vašom pomoći, vlada državom za koju ste vi prolievali svoju krv.
Ne čudi mene što im služe pojedini branitelji-businessmani poput raznih Đakića, Anušića i drugih njima sličnih. Ne čudi me ni to što ih podržavaju pojedini “pozadinski” generali iz Generalskog zbora. Ne čudi me ni to što ih podržavaju “vjerski dostojanstvenici” poput Bozanića za kojega nitko tko se borio za Nezavisnu Državu Hrvatsku ne može biti vjernik, njegovi vjernici mogu biti samo oni koji su pjevali - Nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga.
Ali nikako ne mogu razumjeti kako vi častni hrvatski generali s prve crte bojišnice možete danas sjediti u vladi s ratnim dezerterima, izdajnicima, mrziteljima svega onoga za što ste se vi borili i njihovim saveznicima, onima protiv kojih ste se jučer borili. Kako vi možete trpjeti da vas u Hrvatskom Saboru prozivaju i otvoreno vrieđaju spodobe poput raznih Stazića, Pusićki, Marasa, Beljaka, Bauka i drugog jugokomunističkog smeća, u Saboru gdje tobožnji predstavnik nekakvih Talijana, miniaturni žabar za kojeg nitko nije glasao dieli opomene i prieti kaznamahrvatskom heroju vašem suborcu generalu Glasnoviću? A što vi radite? Umjesto da s onima koji pokušavaju rušiti te tuđe sluge koji su s pomoći zakletih neprijatelja vašega i moga naroda uzurpirali vlast u Hrvatskoj za koju ste se vi junački borili, vi ih spašavate. Biti će da vi to smatrate nekom novom vrstom demokracije koja ne postoji nigdje osim u toj našoj jadnoj Hrvatskoj. Ima li igdje i jedna slobodna i sdemokratska država u kojoj dezerteri i izdajnici zapoviedaju onima koji su se borili za njezinu slobodu.
Neki iz toga vašeg HDZ-a kažu da su ogorčeni na izjave toga komunističkog mulca dezertera Zorana Milanovića radi njegove izjave o HOS-u, ali iz njihovih usta ne čusmo ni jedne rieči protiv njihova (i vašega) “dragoga vođe” koji je punotoga gori i podmukliji toga blesavoga jugokomunističkog kretena.Budimo istniti, Plenković, je s vašom pomoći došao i održava se na poziciji s koje može raditi to što radi.Kako vimožete služitionomekoji je slanjem vijenaca na Sutjesku“položio prvi ispit vjernosti antifašizmu”? Vjerojatno ćete biti uz njega i kada bude polagao naredne izpite slanjem vijenaca na Neretvu i Kozaru. A kao Pupovčevo “suvo zlato” ne smije zaboraviti ni Lijevče Polje.
Svaki put kada sjednete za isti stol s Plenkovićem i njegovim (i vašim) koalicijskim partnerima trebate se sjetiti one koju je u 16. stoljeću napisao poznati španjolski pisac Miguel de Cervantes: “Recite mi s kime se družite i ja ću vam reći tko ste.”
Kao opravdanje za svoje izpade protiv hrvatskih branitelja jugokomunistička kopilad iz ormara vadi neku Tuđmanovu priču o “crnim košuljama i fašističkom znakovlju” koje su nosili neki od onih koji su na prvoj crti bojišnice ginuli braneći Hrvatsku (i njega) od njegovih “antifašista”.
A je li uobće potrebno pitati gdje su tada bili oni koji su na sebi nosili crvenu “atifašističku” petorepu. Što je s onom snimkom u kojoj Tuđman one koji su se 1990.- 91. prvi dragovoljno prijavili u Hrvatsku policiju, Zbor Narodne Garde i druge braniteljske postrojbe i skoro goloruki stali na put do zuba naoružanim četnicima i jugoslavenskoj armiji pita: “Jesi li iti iz Hercegovine?” Tko su bili ti ljudi? Odgovor svi znamo, a znao ga je i Tuđman. Bili su to velikom većinom sinovi i unuci onih koji su u onom prvom ratu branili svoju domovinu od njegovih “antifašista”.
Za vrieme jedne moje posjete Domovini 1994. Tuđman me upitao: “Jeste li se već vrartili?” Odgovorio sam mu: “Gospodine predsjedniče ima nas puno koji bi se rado vratili, ali postoje neki važni uvjeti koje bi prije toga trebalo izpuniti. Jedan od najprvih je da se s ovim udbašima koji su se okupili oko vas postupi onako kako su Mađari 1956. postupili sa svojim Avošama.”
( Mađari su Avošama zvali službenike mađarske “Udbe”, komunističke tajne službe Államvédelmi Hatóság, koje su ustanici za vrieme revolucije 1956. skoro sve pobili.)
Tuđman se na taj moj odgovor naljutio i rekao: “Vi bi htjeli otvoriti još jedan front u Hrvatskoj” okrenuo se i otišao. Ne znam je li se sjetio te moje opomene par mjeseci kasnije kada su isti oni udbaši organizirali puč koji, da je uspio, on sigurno ne bi preživio.
Nu i poslie toga Tuđman nije ni najblaže kaznio ni jednoga od njih jer to su, na koncu, ipak bili njegovi “antifašisti” koji su likvidirali “fašiste” koji su “kvarili ugled novoj antifašitičkoj Hrvatskoj”; Antu Paradžika, Miru Barešića, Blaža Kraljevića, lomili rebra Mili Dedakoviću itd.
Da, znam mnogi će reći da bez Tuđmana ne bi bilo ni ove Hrvatske. Tuđmanu, kako je i sam više puta znao naglasiti, onako i onoliko priznanja i zahvale koliko je zaslužio. A zaslužio je puno. Nu kao i svaki drugi čovjek i on je imao svojih pogrješaka i, siguran sam, nije sebe smatrao jedinim zaslužnim za stvaranje i obranu Hrvatske i pun mi je kufer onih koji sve svoje lopovštine opravdavaju nekim njegovim očito pogriešnim izjavama. Toliko o tome.
Pun mi je kufer i raznih Krausa, Goldsteina, Puhovskih i drugih zionističkih komesara koji svake godine španciraju po Jasenovcu i misle da dok oni svoj otrov bljuju po žrtvama moga naroda i drugim nebrojenim milijunima žrtava koje su potamanjene u ime ideologije koja je ekskluzivni izum njihovih sunarodnjaka misle da je čitav sviet dužan plakati nad njihovim holokaustom. Onaj tko to ne čini ili se usudi postaviti bilo kakvo pitanje na cifru od 6 milijuna, koju je izmislio bijesni boljševik ukrajinski Židov Ilija Ehrenburg, automatski je negator holokausta, antisemit, nacist i fašist. Za mene uobće nije važno je li ta cifra točna, previsoka ili preniska. Žalim za svim nevinim žrtvama ma čije one bile. Ali ako, prema vašim popisima, iste žrtve mogu biti ubijene na nekoliko mjesta kako vam se išta može vjerovati.Kada netko upita kako to da u Jasenovcu nema posmrtnih ostataka toga golemoga broja žrtava o kojima vi stalno trubite vi izmislite nekakve fantomske krematorije, a kada ni to ne pali onda izmislite “kante za kuhanje sapuna i drobilice kostiju”. Vi imate pravo komemorirati sve vaše stvarne i fantomske žrtve, uključivši i one prije Egzodusa,ali za vrieme tih komemoracija, ni u bilo koje vrieme, nemate pravo u mojoj domovini, koja vas hrani, blatiti moj narod i glorificirati njegove masovne ubojice. Znam da ste pokvareni, ali zar ste toliko glupi da ne znate da time izazivate gnjev i budite mržnju i ono što vi zovete “antisemitizam” i u onima koji do tada nisu znali što te rieči znače.
A kakva spodoba je bio Ilija Ehrenburg može se zaključitipo njegovim bijesnim urlanjima: ”Ubijajte Njemce gdje god ih nađete! Svaki Njemac je naš moralni neprijatelj. Nemajte milosti na ženama, djeci ili starcima! Ubijte svakog Njemca - izbrišite ih! Ubijaj! Ubijaj! Ubijaj! U njemačkoj rasi nema ništa osim zla; u ni jednom među živima, u nijednom među još nerođenima, nema ništa osim zla! Upotriebite silu i slomite rasni ponos tih njemačkih žena! Uzimajte ih za svoj zakonjiti plien!” Boljševičke hordesu se odazvale tom njegovom zovu i bestijalnim masovnim silovanjima podvrgle nekoliko milijuna njemačkih žena, djevojčica i starica.
Takav divljački izliev mržnje protiv jednoga naroda za Krause, Goldsteine i Puhovske nije ni rasizam ni govor mržnje, ni bilo kakav zločin.Ali hrvatski pozdrav - Za dom spremni - je sve to - plus antisemitizam.Nu nije Ehrenburg je bio sam, on je samo bio jedan od tisuća njemu sličnih boljševika.
Jedan od njih bio je i okorjeli boljševik i glavni ideolog Titinih “boraca” Moše Pijadekoji je najgore antisocijalne tipove, drumske razbojnike, komite ubojice iz bandi Jove Čaruge i drugi talog sa dna balkanskoga bureta po jugoslavenskim kazamatima “prevaspitavao” i pretvarao u njegove “proletere”. Nisam nikada čuo da je ijedan od tih ijednom spomenuo, a kamoli izrazio žaljenje nad milijunima žrtava najkrvavijeg terora u poviesti, kojeg su izmislili i čiji su glavni vođe bili njihovi sunarodnjaci. Kada ih bilo tko spomene to je odmah revizionizam (njihove) poviesti, u koju nitkone smije dirati. Itko tko se usudi spomenuti da su od 12 glavnih boljševičkih “crvenih sotonskih apostola” njih 9 bili Židovi odmah je proglašen antisemitom. A ne daj Bog da se netko usudi spomenuti one milijune njihovih žrtava. Pa sve njih je pobio sam Staljin!
Ipak, nađe setu itamo i poneki židovski povjestničar koji napiše po koju istinu. Jedan od njih je Louis Rapoport koji piše: “Odmah poslie boljševičke revolucije mnogi Židovi su bili euforični zbog svoje visoke reprezentacije u novoj vlasti. U prvom Lenjinovom politbirou dominirali su ljudi židovskog podrietla. Židovi su bili uključeni u sve aspekte Revolucije, uključivši i najblatrnije radnje.” Drugi židovski povjestničar, Solo Baron, kaže da se neizmjerno veliki broj Židova uključio u boljševičku tajnu policiju - Čeku (Chrezvychainaya Komissiya) i “mnoge koji su se Čeki zamjerili streljali su židovski izpitivači. Kolektivno vodstvo za vrieme umirućeg Lenjina vodio je okrutni Židov Žinovjev čija taština nije imala granica.”Leonard Šapiro, također jedan od židovskih povjestničara, kaže: “Svatko tko je imao nesreću pasti Čeki u ruke imao je vrlo dobru šansu da se nađe suočen s židovskim iztraživačem i da ga on strielja.” “U Ukrajini 80% agenata Čeke bili su Židovi”, piše američki profesor ruske poviesti W. Bruce Lincoln. Zar je onda čudo da su vođe grupe boljševika koja je bez ikakva suda na bestijalan način usmrtila ruskoga cara i svu njegovu obitelj bili Židovi: Jakov Jurovski i Jakov Sverdlov i Šaja Gološekin?
Poslie masakra carske obitelji Lev Bronstein “Trocki”, koji je uz ostale “dužnosti” bio i glavni zapovjednik Crvene armije, ravnodušno je izjavio da je masakar “bio koristan, čak i potreban”. U “Crvenom teroru” samo u prve tri godine boljševičke strahovlade kojoj su uz već umirućeg Lenjina na čelu bili Bronstein, Žinovjev, Kaganović i drugi Židovi umoreno je više od pet milijuna ljudi. Masovne masakre seljaka (tzv. kulaka) i nasilnu kolektivizaciju, koja je u Ukrajini prouzročila Gladomor u kojem je od gladi umrlo više od osam milijuna ljudi, nije izmislio neki polupismeni sin gruzijskog postolara, nego školovani sinovi većinom bogatih Židova. Krausima, Goldsteinima i Puhovskima pune su vilice “ustaških zločina” iako nitko nikada nije čuo da je neki ustaša usmrtio nekog seljaka za to što je sakrio šaku (svoga) žita ili jedan krumpir kako bi svojoj od gladi umirućoj djeci spasio život. To su činili agenti Čeke, oni o kojima govore ovi gore navedeni povjestničari. To su poslie završetka rata činili Titini oznaši i udbaši. Ali o tome nitko ne smije govoriti, jer to je “ustašizacija Hrvatske”. To je revizija poviesti.
A što je ta revizija pred kojom oni toliko strahuju? Prema ocjeni većine povjestničara u demokratskim zemljama legitimni poviestni revizionizam na temeljnoj poviestnoj razini je uobičajena praksa i to nije neki posebno kontraverzan proces razvijanja, pročišćavanja i oplemenjivanja poviesti. Nova odkrića uvijek mogu baciti novo svietlo na neke poviestne tvrdnje i to onda postaje revizija poviesti.
U jednom svom govoru američki predsjednik Abraham Lincoln, reče da poviest nije poviest ako nije istina. Pa je li onda čudo da se ti jugokomunistički fabrikatori laži tako grčevito bore protiv bilo kakve revizije njihove “poviesti”?
Stara američka feministkinja “socijalna aktivistica” (komunistica) Grace Lee Boggs (1915. - 2015.) piše u jednoj svojoj knjizi: “Poviest nije prošlost. Ona je niz propoviedki koje mi pričamo o prošlosti. Kako mi te priče pričamo; trijumfalno, samokritično, metafizički ili dijalektikanski ima puno upliva na to hoćemo li kao humana bića u evoluciji zastati ili napredovati.”
Na koncu imam jednu poruku za Hosovce i sve druge častne hrvatske branitelje. Najviše me iritira kada gledam kako se svi vi pred tom jugokomunističkom gamadi uvijek branite da vi niste ustaše. Svakome tko nije podpuno lud jasno je da vi i da hoćete ne možete biti one ustaše iz 1941., kao što ne možete biti ni one Eugena Kvaternika iz 1871., ni one bega Filipovića iz 1878..Ali vi koji ste se 1991. latili oružja i ustali braniti svoju domovinu, ili točnije, ustali, jugokomunističkoj armiji i četnicima oteli oružje i s njime išli od njih braniti svoju domovinu, ne možete biti ništa drugo nego hrvatske ustaše. Srbi su sve hrvatske branitelje (s pravom) zvali (i zovu) ustašama. Njima su se kasnije, kad su bili sigurni da se smiju izvući iz jazbina u kojima su se za vrieme rata skrivali, pridružili i ti mizerni izrodi koji se svake godine šepure po Jasenovcu, Brezovici i Srbu. Oni iz dna svoje adske duše mrze svaku hrvatsku vojsku. Svaka hrvatska država za njih je fašistička tvorevina, svi hrvatski branitelji ratni zločinci.
Zar i vi niste već 1991.”prekrstili 40.000 srpske dece”? Zar vaše krunice koje ste za vrieme rata nosili oko vrata nisu zapravo bile “đerdani sačinjeni od prstića srpske dece”? Na temelju tih i takvih “informacija”, koje su ti smrdljivci 90ih godina slali po svietu, kanadska novinarka Carol Off u knjizi “The Ghosts of Medak Pocket” (Sablasti medačkog džepa) ne spominje “balvan revoluciju, ni Vukovar, ni Škabrnju, nego piše da su se Srbi pobunili tek kad su Gojko Šušak i Branimir Glavaš negdje kod Vukovara (dok Hrvati još nisu imali ništa osim nekoliko lovačkih pušaka, m.o.), izpalili Armbrurst raketu u krov jedne srbske kuće. O da, u ovoj knjizi Carol Off opisuje i onu “veliku bitku” između pijanih kanadskih unproforaca i Hrvatske vojske 1993. kod Medka. Ima Kanađana i drugih koji u takve gluposti vjeruju. Nu ne bi bilo čudo da oni isto tako vjeruju da je Hitler još živ.
Svi oni vrlo dobro znaju da ste vi bili hrabra i častna hrvatska vojska koja je, kao i ona prije vas, ustala u obranu svoga naroda od velikosrbske i jugokomunističke agresije. Zato nemojte se pred nikim, a najmanje pred tom bagrom braniti da niste ono što jeste, nego im prkosno izviknite: Ustaše smo bili, ustaše jesmo i ustaše ostajemo! I uvijek ćemo za te biti SPREMNI! divna zemljo naša - majko junaka - domajo ustaša!
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
