Zvonimir R. Došen: Za potomke najrevnijih nacista hrvatski poviestni grb je “fašistički amblem”?
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 13 Svibanj 2022 13:00
Razdragani Austrijanci 1938. u Beču pozdravljaju Anschluss i svoga Fürera
Pod naslovom “Nacizam u Austriji” Robert Schwarz, profesor filozofije na na sveučilištu Atlantic u Floridi, piše: “Mnogi u Zapadnim demokracijama, pogotovo u Ameriki, ne znaju da je izvor nacističog pokreta koji se 1920ih počeo razvijati u Njemačkoj bio u austrijskom dielu Habsburške monarhije.
I danas postoje nepomirljivi neprijatelji nacističke Njemačke koji odbijaju svojom nogom stati na njemačko tlo, a uobće im ne smeta dolaziti u Innsbruck i Salzburg.
Tu svoju poziciju opravdavaju mišljenjem da je Austrija bila žrtva Hitlerove agresije.
Ali čnjenica je da veliki dio nacističke baštine ima svoje koriene u Austriji, da su mnogi najiztaknutiji nacistički lideri kao: Hitler, Kaltenbrunner, Seyss-Inquart, Eichman i niz drugih bili Austrijanci, da su austrijski nacisti upravljali nekim od najzloglasnijih concentracijskih logora i da su zločini nad Židovima poslie 1938. bili gori u Austriji nego u Njemačkoj.
Prije nego se 1910. nacistički pokret pojavio kao Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei (Narodna Socijalistička Njemačka Radnička Partija) on se pod raznim nazivima pojavljivao u Austrougarskoj monarhiji poglavito u njemačkoj provinciji Sudeten u Češkoj. Nacizam je u samom svom zametku bio pan-njemački, žučljivo antislavenski, antisemitski, antiklerikalni i (kao i komunizam) antikapitalistički.
Bez ikakva sustezanja može se reći da je nacistički pokret rođen u Austriji.”
Poslie završetka 1. svj. rata novostvorena Austrija smatrala je da njoj pripada većina teritorija bivše Austrougarske monarhije u kojima se govorilo njemačkim jezikom. Izjavljeno je također da prema njezinom privremenom ustavu Autrija treba biti dio nove Republike Njemačke.
U rujnu 1919. Austrija je bila prisiljena podpisati tzv. St. Germain ugovor kojim je morala svoje novo ime Deutsche Östereich (Njemačko Iztočno Kraljevstvo) promieniti u Austria ili Östereich, kako se i danas zove.Osim toga, paragraf 88 tog ugovora kaže da je nezavisnost Austrije neotuđiva, osim odredbe Vieća Lige Naroda da se sprieči svaki njen pokušaj ujedinjenja s Njemačkom.
Austrijanci se protive tim odredbama i na plebiscitima 1921. u Tirolu s 98,77 % i u Salzburgu s 99,11% Austrijanaca glasalo je za ujedinjenje s Njemačkom.
I čim je njihove domovine sin Adolf Hitler u predvečerje 2. svj. rata objavio svoj plan za proširenje životnoga prostora, Lebensraum für deutsche Herrenvolk, Austrijanci su, kao pripadnici te “superrase”, smatrali da je došlo vrieme da se njihova država Iztočno (niemačko) kraljevstvo ujedini sa Zapadnim niemačkim kraljevstvom ili nacističkim Trećim Reichom. To su učinili referendumom od 13. ožujka 1938. godine.
Anschluss
Gotovo 100% Austrijanaca glasalo je za Anschluss (ujedinjenje s Niemačkom)
Referendum za Anschluss poduprla je Austrijska Socijaldemokratska Partija. Njezin lider Karl Renner i kardinal Theodor Innitzer, najviši predstavnik crkve u Austriji. Oni su pozivali sve Austrijance da glasaju za Hitlera. Za vrieme 2. svj rata 950.000 Austrijanaca borilo se u Hitlerovim vojnim postrojbama, veliki broj drugih učestvovao je u administraciji “Konačnog riešenja”, a da se i ne spominje one na najvišim pozicijama nacističke partije. Iz ovoga se referenduma jasno vidi da su gotovo svi Austrijanci (izuzev onih 0.27% koji su više nego sigurno bili Židovi) jedva dočekali ujedinjenje s Trećim Reichom. Ali, kada je 2. svj. rat završio onako kako se nisu nadali svi su oni došli na ideju da se brane kako je Austrija bila prva žrtva nacizma.Iako je odmah po završetku rata nacistička partija u Niemačkoj zabranjena, radi manjka vanjskog pritiska denacifikacija u Austriji je išla vrlo sporo. Oni koji su među prvima glasali za Anschluss sada su počeli propagirati kako je on Austriji silom nametnut.
Među najsurovijim i najnehumanijim progoniteljima Židova bili su ovi “ponosni” austrijski gestapovci
Dojučerašnji ljuti nacisti preko noći su se pretvorili u socijaliste, socijaldemokrate i “antifašiste”. Nu pošto su nacizam i komunizam dvie varijante iste ideologije tametamorfoza nije bila takotežka.
Da u to nema nikakve sumnje potvrdio je Hitlerov ministar propagande Jozef Goebels, koji kao socijalist nije mogao razumjeti zašto nacisti i komunisti ne bi mogli skupa raditi. U otvorenom pismu komunistima 1924., on piše: “Vi i ja borimo se jedni protiv drugih, ali nismo neprijatelji. Čineći to mi razdvajamo našu snagu i nikada nećemo postići naš cilj.”
U govoru pred masom naroda u Münchenu 1926., on i farmaceut Gregor Strasser, vođa Nacional-socijalističke Partije u Berlinu, objavljuju političku platformu kojom nagovještaju da će po dolazku na vlast zaplieniti vlastništvo aristokrata i uzpostaviti kooperaciju sa Sovjetskim Savezom.
To se nije dogodilo samo zato što seHitler oštro suprostavio konfiskaciji aristokratskog bogatstva jer su mnogi aristokrati tajno financirali njegovu borbu za preuzimanje vlasti u Niemačkoj i to je bila jedina razlika između nacizma i boljševizma.
Austrijanci su poslie završetka 2. svj. rata počeli bolovati od kolektivne amnezije pa su jednostavno zaboravili svu svoju prošlost. Nitko se od njih nije sjećao da su oni bili ti koji su i onda kada je bilo jasno da Hitler gubi rat najglasnije pjevali - Deutschland, Deutschland über alles, über alles in der Welt (Niemačka, Niemačka iznad svega, iznad svega na svietu).
Poslie Anschlussa jedna od najmilijih zabava za Autrijance bila je gledati i izsmijavati stare Židove prisiljene da četkicama za zube čiste ulice Beča.
Zahvaljujući toj poslieratnoj kolektivnoj amneziji i nagloj poslieratnoj konverziji nacista u “antifašiste” nitko u Austriji “nije znao” za ovaj sadizam, ni za Mauthausen, ni Einsatz grupe, niti za bilo što. Sve su to radili neki drugi i, naravno, više od pet decenija nikome u Austriji nije padalo na pamet da bi se trebao izpričati za te grozne zločine.
Tek 8. srpnja 1991. austrijski je parlament prvi put (tiho) priznao da su “mnogi Austrijanci podupirali Hitlerov Treći Reich i da su bili instrumentalni u njegovim zločinima”. Istovremeno socialdemokrat kancelar Franz Vranitzky na lokalnoj televiziji lakonski izjavljuje: “Mi priznamo svu našu poviest i djela svih dielova našeg naroda, kako dobra tako i zlobna”.
Ne znam koja su to dobra djela iz austrijske poviesti o kojima je Vranitzky govorio. Možda je mislio na mučko ubojstvo hrvatskoga bana Nikole Zrinskog i sječu glave njegovome bratu banu Petru Zrinskom i Krsti Frankopanu, zato što su kao i njihovi predci kroz stoljeća branili Austriju od turske najezde.
Vjerojano će za buduće austrijske generacije među dobrim djelima njihove poviesti biti upisano i ovo barbarsko skrnavljenje grobova častnih ljudi, koji su pali samo zato što su ljubili i branili svoju domovinu.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
