Zvonimir R. Došen: I naši “kreatori istine” lažu: stvaralački, maštovito,inventivno….
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 17 Ožujak 2023 13:03
Oni koji masno lažu uvijek naglašavaju da govore istinu
Svatko tko barem ponekad pogleda srbske medije; tisak, Tv emisije, internet portale, yuotube snimke etc. primjetit će da svaki njihov uvod, početak ili najava počima s: “Istina o…..”
Tako je i poznati četnički lažljivac Savo Štrbac za svoju firmu za širenje laži uzeo latinsku rieč “Veritas”.
Nu to je svima poznati srbijanski sindrom, kojega je najbolje prikazao duhovni otac njihove nacije Dobrica Ćosić kad je, valjda kako bi spasio svoju dušu, malo prije svoje smrti napisao: “Laž je u samom biću Srbina”. Laž je srpski državni ineteres. U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina. Lažemo stvaralački, maštovoto, inventivno, kako bi obmanuli sebe….”
U knjizi “The Death of Yugoslavia” (Smrt Jugoslavije), u kojoj uz nešto pogriešnih shvaćanja poviestnih činjenica i malo nasjedanja na propagandu KOS-a,Laura Silber i Allan Littledosta detaljnoi točnoopisuju događaje koji su doveli do razpada yaltanske umjetne tvorevine i kasniju velikosrbsku agresiju na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Među mnogim srbskim zločinima autori navode i niz njihovih toliko nevjerojatnih laži da svatko imalo zdrav mora zaključiti da se tu radi o neizliečivom kolektivnom psihičkom poremećaju naroda čija je čitava prošlost sazdana na izmišljotinama, mitovima, fantazijama i najobičnijim lažima.
Jedna od srbskih laži da obmane sviet, je ona svima poznata o 41 sbrbskom djetetu i ogrlicama od njihovih prstiju, koje je zavrieme bitke za Vukovar, kako navode i autori, vrlo hitro i bez ikakva provjeravanja, na temelju izvješća svoje agencije u Beogradu objavila svieska novinska agencija Reuters, da bi nekoliko sati kasnije sve objavljeno opovrgla kao zlonamjernu dezinformaciju koju je izmislio jedan pukovnik JNA. Taj pukovnik JNA bio je kasniji general “Vojske Srpske Krajine” Milan Gvero. Ali laž je postigla svoj cilj. Tu laž su,uz ostale, širili i Milorad Pupovac i Dragana Jeckov.
Autori dalje opisuju kako se i poslie pokolja u razorenom Vukovaru srbska JNA nevjerojatnim lažima pokušavala pred svietskim Tv kamerama prikazati nepristranom vojskom koja razdvaja “zaraćene frakcije”: “Tiela vukovatskih mrtvih su se jedva ohladila prije nego je JNA za beogradski novinarski zbor organizirala ono što je morala vjerovati da je njen triumf u javnim odnosima. Na 21. studenog dva puna autobusa novinara povedena su, kao gosti JNA, na obilazak ‘oslobođenog grada’. “Ovdje ćemo im dati ručak”, rekao je pukovnik Milan Gvero, govornik JNA i budući dozapovjednik snaga bosanskih Srba, paradirajući kroz bombama razorene ostatke hotela Dunav, pokušavajući prikazati izazov njegovoj armiji na koji se ona veličanstveno odazvala. U hitnoj odpremi Independentu, novinar Marc Champion je ovako opisao ovu absurdnost:
“Masakrirani civili ovamo”, rekao je oficir mašući rukom u pravcu dvorišta nasuprot razorenoj vukovarskoj bolnici. Tuceti novinara već su se nabili na ulazu da vide Izložbu broj 2 ove turneje, organizirane od federalne vojske u pokušaju koji rangira od grotesknog do bezstidnog, da pokuša prikazati svoju verziju obsade Vukovara.
“Ne vidim zašto ništa nije učinjeno o ogrlicama načinjenim od dječjih prstića, ili o 40 ubijene djece nedaleko odavle”, rekao je pukovnik Gvero.
U dvorištu su bila 33 tiela. U susjednom više od 50, poredanih u redove na otvorenom pod pljuskovima kiše. “Ovo su Srbi koji su bili masakrirani na ulicama”, rekao je pukovnik Miodrag Starčević autoritativno.
Mnogi su na nožnim palcima imali privezane kartice kojima su označeni kao pacijenti koji su umrli u bolnici. Upitan kao on zna da su to Srbi, on je sam sliegnuo ramenima.”
Druga bezočna i smiješna laž Srbina u pokušaju da obmane sebe, je ova zadnjega zapovjednika JNA i srbskih paravojnih snaga kod Vukovara, generala JNA Živote Panića u interviewu s autorima poslie pada Vukovara, gdje kaže:
“Onoga momenta kad je pao Vukovar, Hrvatska je izgubila rat, jer mi smo bez ikakvih problema mogli marširati do Zagreba. Osijek je bio napušten. Mi smo dobili zapoved da onoga momenta kad padne Vukovar zauzmemo Osijek i Županju i da u dve kolone uz Dravu i Savu marširamo na Zagreb i mismo to mogli postići u roku od dva dana. Ali onda mi je naređeno da se povučem natrag. Razgovarao sam sa Jovićem i Kostićem. A isto sam razgovarao s predsednikom Miloševićem. To je bila njegova odluka, koju je potvrdilo i krnje predsedništvo. On mi je jednostavno rekao da mi nemamo posla u područjima naseljenim Hrvatima. Mi moramo štiti srpske prostore i to je bila linija. Ja sam mu reko da ako je zadatak štiti Jugoslaviju mi trebamo ići dalje, jer je to bilo lako. Hrvati su pobegli iz Vinkovaca, Županje i Osijeka. Kad je Vukovar pao pala je i Hrvatska i mo smo lako mogli nastaviti dalje. Ali predsednik Milošević je, uz ostalo, rekao da moramo stati. I to je bila zapoved ministra odbrane i ja sam morao poslušati. Mi smo štitili srpske prostore.”
Poslie onoga što se stvarno dogodilo u gotovo 3 mjeseca dugoj epskoj bitci skoro nikako naoružanog hrvatskog Davida i vrhunski naoružanog srbskog Golijata, jedino je izbezumljeni patološki lažljivac, koji je od svojih predaka u genima nasliedio tu opaku srbsku bolest, mogao izgovoriti nešto takvoga i očekivati da mu netko vjeruje.
Evo što je zapisano u poviesti te bitke: Agresorskih vojnika koji su (na početku) napadali sam grad bilo je oko 30.000, čemu treba pribrojati 1.600 tenkova i oklopnih transportera, 980 oruđa zemaljskog topništva, 350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima. Ukupan broj neprijateljskih vojnika na vukovarskom bojištu pred pad grada procjenjuje se na oko 80.000.
JNA je angažirala ukupno 11 brigada operativne vojske, od čega devet oklopno - mehaniziranih, uz postrojbe Teritorijalne obrane Srbije i pobunjenih hrvatskih Srba, te paravojnih dragovoljačkih postrojbi kao što su Arkanovci i Šešeljevci.
JNA je počela bitku za Vukovar s oko 20.000 vojnika, 400-500 tenkova, 300-400 oklopnih transportera, oko 250 lakih, 100-120 teških topova, 30-ak VBR-a i 300-tinjak minobacača. Ako se njima pribroje i one paravojne postrojbe koje su u vrijeme prvih dana Bitke za Vukovar, a to je razdoblje od 25.8. do 1.9.1991. godine, već bile prisutne tamo ukupne jugo-srpske snage koje su počele s agresijom na Vukovar krajem kolovoza 1991. godine brojat će oko 25 - 30.000 vojnika.
Nakon velikog početnog neuspjeha, kada tzv. JNA nije uspjela zauzeti Vukovar za 2 dana, kako je bilo planirano, a njezini gubitci su se pokazali puno veći od očekivanja, njezina vrhuška na vukovarsko ratište upućuje nove postrojbe.
Tako, zadnjih dana rujna u bitku je konačno ušla i glavnina elitne 1. proleterske gardijske mehanizirane divizije. Ova najelitnija „paradna“ postrojba tzv. JNA sastojala se od 3 mehanizirane brigade sa (303 tenka), 2 artiljerijska puka, 1 puk protuoklopne artiljerije, 1 mješoviti puk PZO i 1 inženjerijski puk, s ukupno 18.000 – 20.000 vojnika. Kada se tim snagama pribroje i one koje se na području Vukovara nalaze od kraja kolovoza, lako je izračunati da u drugoj fazi Bitke za Vukovar, tj. od druge polovice rujna 1991. godine od strane JNA u agresiji na grad sveukupno sudjeluje već oko 35.000 vojnika, oko 700 tenkova, oko 600 oklopnih transportera, oko 500 lakih i oko 300 teških topova, 80-ak VBR-a i 700-tinjak minobacača.
Hrvatske snage u kolovozu 1991. godine, s početkom borbi u Vukovaru imale su oko 800 pripadnika MUP-a Vukovar i Varaždin, NZ Vukovara, 4. bojna 3. "A" brigade ZNG-a, skupina 1 "A" brigade ZNG-a, te skupina od 58 pripadnika HOS-a. Postupnim pritjecanjem oružja broj branitelja je narastao na oko 1 800 do najviše 2 000 ljudi u samom gradu, dok ih je na cijelom bojištu bilo najviše 6 700 pred sam pad grada. Ukupan broj oklopno mehaniziranih sredstava također pred sam pad grada na cijelom bojištu bio je: 26 tenkova i oklopnih transportera, 52 topa do 100 mm, 32 topa preko 100 mm, 1 VBR te 68 minobacača.
U takvom omjeru snaga “silnoj” Panićevoj vojski “koja je u roku od dva dana mogla prieći čitavu Hrvatsku i zauzeti Zagreb” trebalo je tri mjeseca da, poslie ogromnih gubitaka u ljudstvu i tehnici, zauzme jedan relativno mali hrvatski grad, i to tek onda kada je braniteljima nestalo streljiva, kad ih je većina izginula i kada je grad bio podpuno sravnjen sa zemljom. Panić je poslie pada Vukovara okrenuo prema Osijeku ali, poučen čeličnom hrabrosti branitelja Vukovara, on injegova (strahom od ustaša) demoralizirana vojska grad su izdaleka tukli topništvom jer se poslie vukovarskog iskustva nisu usudili krenuti u njegovo osvajanje.
Laž je endemska bolest srbskoga naroda. Ali, na žalost, zaraza koja se kao i svaka druga zaraza prenosi i na pojedine pripadnike drugih naroda, naročito onih u neposrednom susjedstvu kao naš hrvatski narod.
To, uz mnogo drugoga, potvrđuje i nedavni članak na Maxportalu o ponovnom blebetanju Davora Domazeta Loše o ratu u Ukrajini u emisiji (B)ludnica, sada pod novim imenom “Kreatori istine” koju vodi Marko Ljubić, gdje piše:
“Nakon duge medijske tišine admiral Davor Domazet Lošo ponovno se ukazao u javnom prostoru. Gostovao je u emisiji Kreatori istine kod Marka Ljubićana TV mreži. Povod je godinu dana od početka ruske invazije na Ukrajinu.
Domazet se, kako navode, našao o svojevrsnoj medijskoj blokadi jer javnost njegove medijske istupe ocijenila kao otvorenu podršku Putinu i ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Posljednji put admiral Domazet je gostovao o podcastu Velebit kod Marka Juriča 8. ožujka 2022., a njegovi stavovi bili su gotovo identični onim na propagandnim ruski servisima – Sputniku i Russia Today, medijima u vlasništvu Ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije.
Za izbjeglice iz Ukrajine, ženu i djecu, tada je kazao da se to može “snimiti i montirati”.
Javnost je bila ogorčena spoznajom da admiral Hrvatske vojske manipulira i tako otvoreno zagovara ruskog agresora i pitali se tko je zapravo admiral Domazet. Je li ruski agent? Drže li ga Rusi za jaja?
U brojim komentarima nakon ove emisije mišljenja su gotovo identična. Lošo je, svjesno i nesvjesno – ruski propagandist.
Admiral Domazet kao argumente za svoje tvrdnje koristi podatke ruske obavještajne službe. Kaže da se ruski prisluškivali Ukrajince i da se među ukrajinskim vojnicima najviše govori poljski, onda rumunjski pet tek na trećem mjestu ukrajinski, nakon čega slijedi zaključak da se u Ukrajinu bore više Poljaka ( i Rumunja) nego Ukrajinaca te da je u Poljskoj napravljeno vojno groblje ( koje se ne prikazuje) s tisućama mrtvih. Uz hvalospjeve moćnom ruskom oružju generalni stav je da”Ukrajinci ginu, a Europa financira rat SAD-a i Rusije”! Rusku krivnju za agresiju na Ukrajinu, Domazet uopće ne spominje.
Admiral Domazet se pita zašto se na savezničkoj strani, kojoj i Hrvatska pripada, tako i toliko grubo i bezobrazno laže oko rata u Ukrajini i pita što se što se skriva ispod deklarirane borbe i potpore borbi za slobodu ukrajinskog naroda?
Odgovor je jednostavan: krije se želja za slobodom naroda! Točka!”
Kad sam vidio to novo ime Ljubićevog “Tv showa” pomislio sam da se radi o zabuni, jer, bez obzira na kakvoću njegove emisije i sve drugo, kako bi ikome iole pismenom nešto takvoga moglo pasti na pamet.
Na hrvatskom jeziku kreator znači stvaratelj ili tvorac. Istina je kondicija, stanje, stvarnost koju se može govoriti, odobravati ili negirati. Istina je stvarna činjenica, dokaz o nečemu što se dogodilo, o nečemu što postoji kao nepobitan dokaz. Istinu se ne može stvarati. Ona ili postoji ili ne postoji.
Na suprot tomu laž je namjerno preokretanje stvarnih činjenica, fabrikacija, (a false statement with deliberate intent to deceive; an intentional untruth ( lažna izjava s osmišljenom namjernom za obmanuti; hotimična neistina).
U kreiranju i prodavanju laži komunisti su bili pravi maheri koji su znali da se nju može kao istinu prodavati onima kojima u glavi manjka sive materije. “Geostratezi” poput našega Loše naliedili su ta svoja izopačena uvjerenja od svojih jugopartizanskih roditelja, a kasnije su ih još izglancali na “vaspitanjima” u jugooficirskim školama, raznim seminarima i “savjetovanjima” na partijskim sastancima i posebnim tečajevima KOS-a.
Prema onoj - majko reci joj da je kurva prije nego one tebi reče - naš Lošo, koji svojim toliko glupim fantazijama i izmišljotinama o nekakvoj, samo njemu poznatoj, tajnoj proturuskoj zavjeri, od početka nove Putinove agresije na Ukrajinu uzastopno, bez imalo stida, pokušava svoju glupu “geostratešku” obsesiju grubo i bezobrazno nametnuti kao nekakvo opravdanje za rusku krvavu agresiju na Ukrajinu. U Ljubićevoj tvornici istine pita,“Zašto se na savezničkoj strani, kojoj i Hrvatska pripada, tako i toliko grubo i bezobrazno laže oko rata u Ukrajini i pita što se što se skriva ispod deklarirane borbe i potpore borbi za slobodu ukrajinskog naroda.”
On očito vjeruje da krivnju za nasilno zposjedanje Krima i drugih djelova Ukrajine, sva golema razaranja ukrajinskih gradova i sela, paleže, plačke, silovanja i masovna ubojstva nevinih ljudi ne snosi Rusija nego Amerika i Europa. To može zamisliti samo netko tko želi rezurekciju Sovjetskog Saveza i Juge ili netko kome u glavi fali nekoliko šarafa.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
