Masoni kapitalisti, socijalisti, liberali, komunisti, fašisti i antifašisti
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 29 Rujan 2017 16:06
Britanski masoni i poslie ‘brexita’ žele u Europi igrati ulogu glavnog arbitra
Britanski lordovi nedavno su u Londonu sazvali sastanak na kojem su, kako navode, razpravljali o problemimam rastuće radikalizacije muslimana u Bosni i Hercegovini koji bi mogli dovesti do razpada te umjetne avnojevske tvorevine.
Kao stručnjake za “West Balkans problems” pozvali su njihovog bivšeg visokog predstavnika u BiH Paddy- a Ashdown-a i bivšeg zapovjednika UNPROFOR-a generala Michaela Rose-a.
Što je ovdje interesantno jest činjenica da su, kako izgleda, lordovi i njihovi “stručnjaci” Ashdown i Rose saznali za radikalizaciju jednog diela bosansko-hercegovačkih muslimana tek nakon što su na to upozirili hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, češki predsjednik Miloš Zeman i austrijski ministar vanjskig poslova Sebastian Kurtz.
A što je za one koji ne poznaju perfidiju britanskih lordova još interesantnije jest njihovo zapažanje o, kako kažu, nespremnosti Srba da priznaju jedinstvenu bošnjačku ili bosanko-hercegovačku naciju. Prema njihovom shvaćanju izgleda BiH Hrvati priznaju tu novu fantomsku naciju ili oni za mrzitelje Hrvata kao što su Ashdown i Rose najvjerojatnije i ne postoje pa je bosanski problem “misunderstanding between Serbs and Bosniaks”.
“Na Balkanu nije važno ono što vidite na površini, već ono što se događa ispod površine - kaže general Rose, dotaknuvši se na koncu i hrvatskog pitanja u BiH. - Imamo dovoljno jakih lidera koje možemo iskoristiti da spriječimo raspad BiH, što je, kako ste i sami rekli, nezamislivo. Onda bismo završili s hrvatskim dijelom koji bi se pridružio Hrvatskoj”, kaže Rose, koji je eto u roku od svega godinu dana kada je bio zapovjednik kontigenta UNPROFOR-a u BiH, postao stručnjak za probleme u toj umjetnoj državi.
Pripajanje čisto hrvatskih prostora u BiH republici Hrvatskoj za britanske masone predstavlja najveći problem, jer poslie propasti one njihove prve umjetne tvorevine oni ovu drugu žele spasiti pod svaku cienu.
Netko od njih navodi kako je Winston Churchill negdje rekao kako Balkan ima toliko povijesti da je nemoguće razdvojiti povijest od sadašnjosti s obzirom na to da je ono što se događa danas temeljeno na onom što se događalo u prošlosti.
Ne vidim u tome nikakve mudrosti jer je i najglupljima jasno da je sve što se danas u svietu događa posliedica onoga što se događalo u prošlosti.
Nu najprije treba pogledati tko su glavni krivci za ono što se dogodilo u prošlosti, a time i za ovo što se danas događa ne samo u Bosni i Hercegovini, nego na svim prostorima koje su oni nasilno inkorporirali u njihove dvie bivše umjetne tvorevine, vearsailesku i jaltansku Jugoslaviju.
Balkanizacija Balkana
Deklaracijom Berlinskoga kongresa 1878. na prostorima tadašnje kneževine Srbije, koja je posredstvom Austrougarske Rusije, Engleske i Francuske 1817. utemeljena kao autonomna pokrajina unutar otomanskoga carstva, utemeljena je kraljevina Srbija. Prvim kraljem imenovan je Milan Obrenović. Radi lošega zdravlja Milan je 1889. abdicirao i kraljevinu predao svome 18 godišnjem sinu Aleksandru.
Kako bi još više oslabila i onako već slabo otomansko carstvo Austrougarska je bila glavni sponsor nove kraljevine Srbije. ‘Pod dinastijom Obrenovića’, pišu britanski povjesničari, ‘Srbija je bila saveznik Austrougarske, koja je Srbima bila zaštitnik od susjedne Bugarske i tadašnjeg bugarskog zaštitnika Rusije.
To se nije sviđalo francuskim i britanskim masonima, a najmanje “Grand masteru” Velike engleske lože kralju Edwardu VII. i njegovim lordovima, odreda masonima, koji su (onda kao i danas) u svojim rukama držali sve konce britanske politike. Za to su zajedno s francuskim masonima iz velike lože Grand Orient de France donieli odluku da izvrše državni udar, unište Obrenovićevu dinastiju i za kralja Srbije postave svoga pijuna Karađorđeva unuka Petra, koji je tada bio u izbjeglištvu u Francuskoj.
Udar je izvršen točno prema planu anglo-francuskih masona u noći 11. lipnja 1903. godine. Izvršila ga je grupa srbijanskiih oficira kojima je na čelu bio kapetan Dragan Dimitrijević “Apis” (bik), koji će kasnije biti okrivljen za organiziranje atentata na austrougarskog priestolonasliednika Franza Ferdinanda u Sarajevu 1914. godine.
Ali glavni planeri i tog ubojstva sjedili su u velikim masonskim ložama u Engleskoj i Francuskoj.
Među glavnim izvršiteljima tzv. Majskog prevrata (jer je prema julianskom kalendaru izveden noću između 28. i 29. svibnja) bili su visoki srbijanski oficiri, general Jovan Atanasković, četnički vojvoda Vojislav Tankosić poznat pod nadimkom Voja Škilja, pukovnik Aleksandar Mašin, brat pokojnog prvog supruga kraljice Drage, zapovjednik kraljevske straže poručnik Petar Živković i niz drugih.
Ubojstvo kralja Aleksandra i kraljice Drage izvršeno je na divljački način, točno po receptu koji je u amanet svojim podanicima ostavio Karađorđe, koji je ubio svoga oca.
U tom krvavom pohodu zločinci su strieljali sve za koje su sumnjali da su bili odani Obrenovićima; tadašnjeg predsjednika vlade Dimitrija Cincar-Markovića, ministra vojske generala Milovana Pavlovića, braću kraljice Drage Nikodija i Nikolu Lunjevicu, i niz drugih.
Dolazkom Mihajla, sina Miloša Obrenovića, na vlast u kneževini Srbiji 1860. godine šesnaestgodišnji Petar Karađorđević bježi najprije u Švicarsku, a onda u Francusku. Dvie godine kasnije, iako vrlo mladi, on i njegovi rođaci Nikola Nikolajević i Vladimir Ljotić primljeni su u članstvo masonske lože Grand Orient de France i kao mladi masoni odmah su primljeni u vojnu akademiju Saint-Cyr. Po završetku škole oni su stupili u francuski Pukovniju stranaca (kako se tada zvala) i sudjelovali u franko-pruskom ratu 1870-71. godine.
U školama Grand Orienta masonski profesori su Petra i njegove kolege podučavali o masonskom liberalizmu, parliamentarizmu i demokraciji, kojih se “Čika Pera” po dolazku na vlast u Srbiji strogo držao, samo što ih je malo prilagodio srbskom mentalitetu.
Kako navode francuski izvori Petar i Ljotić su kao masoni 1871. bili vrlo aktivni članovi Pariške Komune.
U pokušaju da svietu, kako se to kod njih voli reći za očitu laž, navuče vunu na oči, britanska vlada je izjavila da je tobože šokirana tim barbarskim činom, povukla svoga veleposlanika iz Srbije i nije poslala predstavnika na krunidbu novoga kralja Petra Karađorđevića I. Ali u manje od godinu dana njihov veleposlanik se vratio u Beograd i Britanija je s novim vlastima uzpostavila daleko prisniju suradnju nego je imala s Obrenovićima.
U planove svietske masonerije nikada nije bila uključena nikakva hrvatska država, ali kad poslie kolapsa Sovjetskog Saveza i njegovih satelita nikako nisu mogli spriečiti razpad njihove umjetne tvorevine Jugoslavije i osnutak ove današnje Hrvatske onda su je odlučili podržati, ali samo u političkoj formi koja odgovara njihovim globalnim interesima. Da bi to postigli, najprije su u organizaciji UN-a (koja je ‘brainchild’ ektremno lievog masona F.D. Roosevelta (o tome kasnije) uzpostavljaju tzv. Haaški tribunal pomoću kojega će za tobožnje ratne zločine obtužili sve hrvatske političke i vojničke vođe, od Tuđmana, Bobetka, Gotovine, Markača, Norca pa sve do oobičnih vojnika branitelja, a hrvatski narod brendirati žigom fašizma.
Financiranjem grupacija iza Račana i Mesića poslie Tuđmanove smrti na vlast dovode stare projugoslavenske komunističke kadrove, a poslie njih anacionalne kriminalce najgoreg tipa na čelu s Sanaderom. Sanadera su na koncu bili prisiljeni skinuti s vlasti, jer je svojim kriminalnim projektima prešao čak i njihove granice, privremeno na vlast postavljaju jednu kompletno nesposobnu komunističku gluparu, a onda opet komunističku omladinu, i tako sve redom, sve dok za tu funkciju nisu u Bruxellesu dobro pripremili hrvatske vojne dezertere, svoje masonske ‘neophyte’.
Tko su današnji masoni i što im je glavni cilj?
Organizacija koja je u 13. stoljeću osnovana pod imenom Free Masons (Slobodni zidari) bila je udruga (tajni sindikat) zidara kamenom (stone masons) u Engleskoj, Francuskoj i nekim drugim kraljevstvima Srednje Europe.
Kako u ona feudalna vremena nisu bile dozvoljene nikakve radničke, ni bilo koje druge udruge obezpravljenih masa ovaj sindikat je osnovan u tajnosti.
Jedine zgrade koje su u ona doba zidane kamenom bile su zgrade kraljeva, feudalnih lordova i crkve, a onaj tko bi se u bilo kojem obliku pokušao suprostaviti kralju, feudalnoj gospodi ili crkvenim vlastima ne samo da bi ostao bez posla, nego u najviše slučajeva i bez glave.
Koliko god se, kada se saznalo za njihov tajni sindikat, te slobodne zidare smatralo opasnim hereticima oni su ustvari bili obični ljudi, vjernici. Njihova dva svetca zaštitnika bili su sv. Ivan krstitelj i sv. Ivan evanđelist. Sveta Barbara im je bila zaštitnik od groma, a štovali su i ‘Svetu okrunjenu četvoricu’.
Ustvari postoje dvije ‘Svete okrunjene četvorke’ katoličkih mučenika. Prva četvorica, na latinskom ‘Sancti Quatuor Coronati’, bili su sriemski klesari; Kastorius, Klaudius, Nikostratus i Simforijan, koji su u Sirmiumu (Sriemska Mitrovica) mučeni i ubijeni za to što su kao kršćani odbili klesati spomenik poganskom caru Dioklecianu.
Druga četvorica; Karpoforus, Sekundius, Severian i Viktorinus, je mučena i pogubljena u Albanu u Italiji, jer se nisu htjeli odreći kršćanstva.
Poslie protestantske revolucije koju je Martin Luter 1517. godine poveo protiv Katoličke Crkve, došlo je i do radikalne transformacije Slobodnih zidara.
Tajni i još uvijek ilegalni sindikat zidara, koji su poštivali sve doktrine katoličke crkve, de facto je prestao postojati i pretvorio se u tajnu organizaju intelektualne gospode, koja je odredila da vjera u njihovog boga Jahbulona mora zamijeniti sve druge ‘kontroverzne teološke doktrine’. U jeziku onoga vremena, one siromašne ‘operativne’ (djelotvorne) masone zamienili su novi bogati ‘admitted’ (probrani) masoni.
Od tada ovi novi masoni biti će glavni inicijatori i animatori svih lievičarskih demonstracija, ustanaka i revolucija. Skoro svi iztaknuti vođe ovih revolucija bili su masoni. Svi vođe američke revolucije - Washington, Jeferson, Franklin, Madison i drugi, bili su masoni.
Francusku revoluciju 1789. godine podigli su francuski masoni kojima su na čelu bili Jean-Paul Marat, Maximilien Robespierre i Georges Danton. Kralj i kraljica su pobjegli u tvrđavu Tuileries. U lipnju 1792. parižki revolucionari (masoni Jakobini) pozvali su u pomoć svoje masonske kolege iz Marseillesa. Grupa od oko 600 masonskih dragovoljaca na čelu s masonom Židovom Franqois Joseph Westermann-om maršira im u pomoć uz pjesmu ‘Chant de l’armée du Rhin’, koju je godinu dana ranije uglazbio mason Rouget de Lisle. Ta masonska pjesma, preimenovana u La Marseillaise (Marseljeza) postala je francuskom himnom.
Vođe španjolske komunističke revolucije - Manuel Azana, Santiago Casares Quiroga i Jose Giral bili su masoni. Marksistički predsjednik Čilea (1970. - 1973.) Salvador Allende bio je mason.
Nastavak sliedi
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
