Masoni kapitalisti, socijalisti, liberali, komunisti, fašisti i antifašisti (2. Dio)
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 06 Listopad 2017 19:02
Mnogi engleski emigrannti koji su došli u Sjevernu Ameriku u sedamaestom stoljeću bili su masoni. Ali tek poslie utemeljenja Velike masonske lože u Londonu 1717., počeo je masovni ‘export’ engleskih masona u ‘Novi sviet’, kao i na europski kontinent. Kad su i ostali ‘setleri’ u Americi saznali da je u najvišim slojevima engleskog društva masonstvo postalo vrlo pomodno i ovi, već sada bogati vlasnici plantaža na kojima su od jutra do mraka radile stotine crnih robova, počeše diljem Amerike otvarati masonske lože.
Američku revoluciju podigli su masoni. Budući predsjednici, podpredsjednici, generali i ostali podpisnici ‘Deklaracije za nezavisnost’ bili su masoni.
Zna se da su ovih petnaest američkih predsjednika bili masoni: George Washington, James Monroe, Andrew Jackson, James Polk, James Buchanan, Andrew Johnson, James Garfield, William McKinley, Theodore Roosevelt, William Taft, Warren Harding, Franklin Roosevelt, Harry Truman, Lyndon Johnson i Gerald Ford.
Nu i to je dugo vremena bila jedna od strogo čuvanih masonskih tajni, pa se lako može zaključiti da su još mnogi od njih bili (i jesu) visoki članovi masonskih loža kojih danas u Americi ima na desetke tisuća.
Od osnutka Velike sngleske lože masoni su glavni vođe u svim svietskim političkim organizacijama bez obzira na ideološke podjele. F. D. Roosevelt, njegova supruga Eleanor i njegov podpredsjednik Henry Wallace bili krajnje lievi masoni. General George Marshal, je bio malo umjereniji lievičar. General Douglas MacArthur i doživotni šef FBI-a J. Edgar Hoover bili su desni masoni. Danas u Americi ima više od pet milijuna masona. Oni su na najvišim pozicijama svih velikih biznisa, a da se i ne govori o “liberalnim” političarima koji svim svojim silama pokušavaju ukloniti Donalda Trumpa, jer im je svojim otvorenim izazovima stao na žulj.
Masoni svih boja - ‘liberali’, marksisti, monarhisti i ‘katolici’
Glavni neprijatelj za masone uvijek je bila Katolička crkva. ‘Veliki češki liberal’ mason Tomaš Masaryk 1906. u pražkom mjesečniku “Naše Doba” napada Katoličku crkvu radi njezine opozicije masonstvu i kaže da je masonstvo “kriva savjest Katoličke crkve”.
Za to su ga 1918. anglo-francuski masoni postavili za predsjednika njihove umjetne tvorevine Čehoslovačke. Edvard Beneš koji je nasliedio Masaryka i Masarykov sin Jan bili su poslie njega vodeći masoni u pražkoj loži.
Skoro svi vođe Pariške komune bili su masoni. Svi vodeći članovi Marksove ‘Prve Internacioanle’; Benoit Malon, Felix Pyat, Jean Baptiste Clément, Zéphian Camélinat, Euène Pottier i drugi, bili su masoni.
U studenom 1848. talijanski masoni na čijem je čelu bio Giuseppe Mazzini podižu ustanak protiv Svete stolice i u Vatikanu ubijaju papinskog ministra unutarnjih poslova grofa Pellegrina Rossi-a. Papa Pio IX. prisiljen je napustiti Vatikan i pobjeći u Gaetu kod Napulja.
Talijanski ‘ujedinitelj’ Giuseppe Garibaldi, koji je poslie neuspjelog ustanka u Genovi 1834. pobjegao u Južnu Ameriku, bio je mason. Posli povratka iz Južne Amerike 1860. i ‘oslobađanja’ Sicilije Garibaldi postaje veliki vođa ‘Grand Master’ talijanskog Grand Orienta. Garibaldi je znao dolaziti u katoličku crkvu na misu, a istovremeno tvrditi da je ateist.
Kada je 1922. došao na vlast Mussolini je zapovjedio svim masonima članovima njegove fašističke stranke, među kojima je bio i njegov zet grof Galeazzo Ciano i vrlo veliki broj visokih dužnostnika stranke i vojnih zapovjednika, da odkažu svoje članstvo u masonskim ložama. Većina njih je to učinila samo prividno.
Kralj Viktor Emanuel III., kao njegov otac Viktor Emanuel II., bili su masoni.
Vidjevši da će Italija izgubiti rat, većina ovih masona, članova Fašističkog velikog vieća, u srpnju 1943. izvode državni udar i kralj naređuje da se Mussolinija skine s vlasti i internira u zatvor na Monte Casinu.
Za vrieme razpada masonske umjetne tvorevine Jugoslavije i velikosrbske agresije na Hrvatsku glavni ‘pregovarači’ : lordovi Peter Carrington i James Owen, Cyrus Vance, Thorwald Stoltenberg, te tadašnji glavni tajnik UN-a Boutros Boutros Ghali, bili su masoni. François Mitterand je bio mason, rozikrucian i okultist.
Gianni De Michelis, talijanski socijalist i kriminalac koji će kasnije u Italiji biti osuđen za niz kriminalnih radnji bio je član zloglasne mafijaške masonske lože P2.
Od uzurpacije sindikata Slobodnih zidara, ova udružena vrlo bogata svietska tajna organizacija, čiji je konačni cilj ovladati čitavim svietom, ne bira sredstva za postizanje svojih ciljeva. Ona je svoje niti utkala u sve svietske političke i ekonomske aspekte. Od Francuske revolucije do danas ona je iza kulisa glavni sponsor i pokretač svih ustanaka i revolucija, poglavito onih komunističkih.
Ove današnje nove radikalne marksističke grupe koje se oko nas u posliednjih nekoliko godina sve više i više formiraju vrlo su opasne. Njihove prave namjere se kriju iza propagande izmišljenih problema mržnje protiv kojih se oni eto bore. Većina demonstranata; neradnika, drogaša, pedera, lezbijki i svakog drugog ološa kao i većina mladih, većinom djece bogatih roditelja, na sve te demonstracije izlaze najprije iz obiesti i dosade, jer nemaju što drugo raditi.
Ali za njihove organizatore to su ozbiljni porezi indoktrinacije svih, a posebno lako zavodljivih mladih naraštaja. Ako ne prihvaćaš njihova stajališta onda si neprijatelj i mrzitelj svega progresivnog. Nu to nije neki novi način obmanjivanja masa, to je stara komunistička metodologija. Ustvari, oni su ektremisti i mrzitelji svega što je do sada shvaćano za normalo. Oni predstavljaju golemu opasnost za čovječanstvo čitavoga svieta, posebno za civilizirani kršćanski dio.
Oni planiraju i provode razne provokacije u kojima razbijaju, pale, vrište, vrieđaju i fizički napadaju sve koji im se protive, a kada im se kaže da moraju poštivati zakone onda tvrde da su njihova prava povrieđena.
Prema njihovom shvaćanju, svako protivljenje njihovom bezzakonju daje im pravo i opravdanje da se ponašaju kao pravi divljaci. Sve je ovo nova/stara komunistička taktika za podkopavanje ljudskoga društva i stvaranje anarhije na putu prema njihovom konačnom cilju. Tko god nije s njima taj je neprijatelj naroda - fašist.
Dok glumeći da se bore protiv rasizma, poput ektremnih islamista, ruše stotine godina stare spomenike onih koji nisu bili masoni ili komunisti i skidaju s ulica i parkova njihova imena, oni sve one koji to mirno gledaju prozivaju za reviziju poviesti.
Većina tih njihovih zahtieva je toliko absurdna da imalo zdrav čovjek mora doći do zaključka da je ta povampirena rulja pod utjecajem kolektivne hipnoze.
Jedan od tih absurda dogodio se prije par dana u Kanadi:
Za prošlih 180 godina bielo obojana drvena baptistička crkva u Halifaksu u Kanadi bila je sabirno mjesto crnaca koji su se tu davno doselili kao odbjegli robovi iz Ujedinjenih Američkih Država.
Ova crkva, koju je podigao sin jednoga roba, preživjela je i veliku eksploziju i požar koji se u Halifaksu dogodio 1917. godine. Od kada je podignuta ona se nalazi na ulici Cornwallis, ova crkva poznata kao African Baptist Church (Afrička baptistička crkva) je također poznata kao Cornwallis Church (Cornwallis crkva).
Nu to nije smetalo nikome pa ni onim od tih crnih baptista koji su možda znali da je ta ulica dobila ime po utemeljitelju Halifaksa, engleskom pukovniku Edwardu Cornwallisu. To jest sve dok im ‘netko’ ovih dana nije ‘objasnio’ da je Cornwallis kad je 1749. iz Engleske došao u luku Chebucto (danas dio luke Halifaks), svojim vojnicima naredio da budu okrutni prema urođenicima Mi’kmaq.
E, sada ‘prosviećena’ ovim novim saznanjem, ova crnačka kongregacija je odlučila da taj naziv (Cornwallis crkva) ‘ima negativne konotacije za našu Mi’kmaq braću i sestre’, kaže njihov pastor (ili pastorica) Rhonda Britton.
Nakon 180 godina masonski “antifašisti”, organizatori ovih novih nereda, odkrili su ovim crncima da su britanski vojnici činili zločine protiv urođenika u Novoj Scotiji i ime njihovog zapovjednika ima se ukloniti sa svih škola, rijeka, parkova, ulica i spomenika.
Istovremeno, u Halifaksu i svim drugim većim mjestima u Kanadi postoje spomenici, parkovi, ulice i bulevari Winstona Churchilla koji je samo 1943. u Bengalu glađu umorio više od 3 milijuna ljudi. Ali razlika je u tome što pukovnik Edward Cornwallis i general Robert E. Lee nisu bili masoni, a Winston Churchill jest.
Za Dom Spremni!
Zvonimir R. Došen
